INVESTICIJSKI RJEČNIK

Segmentacija tržišta

Segmentacija tržišta (engl. market segmentation, njem. Marktsegmentierung), razdioba tržišta na skupine potrošača koje vezuju određene zajedničke značajke, odnosno koje pokazuju stanovite sličnosti u svom ponašanju.

Svrha je segmentiranja tržišta u tome da nađemo razlike između pojedinih segmenata kako bismo na tim razlikama gradili posebnu politiku plasmana za svaki segment: to je strategija segmentacije tržišta. Princip segmentacije isti je za tržište krajnje potrošnje i poslovno tržište. Za segmentiranje tržišta odlučno je utvrditi segmentacijske varijable (tj. značajke potrošača koje će nam omogućiti da se tržište strukturira na nekoliko segmenata).

Segmentacija se obavlja kroz četiri etape:

1. identifikacija tržišnih potreba i potrošača (terenskim istraživanjem – anketno ispitivanje potrošača);

2. formiranje tržišnih segmenata (na osnovi kupovne moći potrošača, sličnosti doživljavanja potreba, razlike u potrebama, prikladnost realizacije marketinga, troškova oblikovanja segmenta);

3. izbor ciljnih segmenata (veličina segmenta, rast, konkurenti, troškovi dosezanja segmenta, kompatibilnost sa ciljevima i resursima poduzeća);

4. elaboracija marketinškog – miksa (proizvod, cijena, distribucija i promocija). Ciljni segment ili tržišni segmenti često se nazivaju i ciljna grupa (grupe).

Prema ciljnom segmentu usmjerava se marketinški program, a to znači cijela aktivnost marketinga. Ako razvitak teorije i aplikacije marketinga promatramo preko njegovih učinaka, tada teoriji i strategiji segmentacije pripada najistaknutije mjesto.

Slip

Slip (engl. slip, njem. Zettelslip, Slip)

1. pisani dokument u skraćenom obliku kojim se utvrđuje koji rizici su pokriveni osiguranjem. U pravilu ga koriste brokeri, posebno brokeri Lloyda u Londonu. Potpis osiguravatelja na slipu znak je prihvaćanja rizika u osiguranje. Najčešće se koristi kod imovinskih i transportnih osiguranja;

2. standardizirani oblik obrasca koji se prema ustaljenoj praksi na londonskom tržištu koristi za sklapanje ugovora o osiguranju – reosiguranju.

Načinjen je od tvrđeg papira. Može imati jedan ili više listova, ovisno o potrebi. Broker unosi u slip potrebne podatke o osiguranom predmetu i najprije odlazi vodećem osiguravatelju, koji određuje premijsku stopu i preuzima dio rizika u pokriće. Tada broker odlazi k drugim osiguravateljima koji na isti način kao i vodeći osiguravatelj preuzimaju dio rizika u pokriće sve dok se ne pokrije svih 100 posto. Svoj prihvat osiguravatelji na slipu potvrđuju svojim žigom, odnosno žigom sindikata Lloyd'sa i potpisom s naznakom postotka preuzetog u osiguranje.

Upotrebom slipa sklapa se toliko ugovora o osiguranju koliko osiguravatelja sudjeluje u snošenju rizika. Obveza iz slipa je neutuživa (naturalna obveza). Ugovor je pred sudom moguće dokazivati samo policom osiguranja. Slip se u prošlosti upotrebljavao kod osiguranja brodova. Danas se koristi i u osiguranju robe. Polica osiguranja uz slip se izdaje na zahtjev osiguranika – brokera.

U osiguranju robe, ako ne postoji zahtjev za izdavanjem police osiguranja, najčešće se uz slip izdaje certifikat osiguranja.

Središnje klirinško depozitarno društvo i njegova uloga

SKDD obavlja sljedeće poslove:

•    poslove vođenja središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira
•    poslove vođenja središnjeg registra financijskih instrumenata
•    poslove upravljanja sustavom poravnanja i namire transakcija sklopljenih na uređenom tržištu, MTP-u ili izvan uređenog tržišta i MTP-a
•    usluge vezane uz korporativne akcije izdavatelja nematerijaliziranih vrijednosnih papira
•    poslove pohrane dionica u vezi s preuzimanjem dioničkih društava
•    poslove u vezi s isplatama i drugim prinosima iz nematerijaliziranih vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata
•    usluge povjereništva
•    usluge glasanja u svojstvu opunomoćenika na glavnim skupštinama
•    određivanje identifikacijske oznake nematerijaliziranog vrijednosnog papira
•    prodaja i održavanje računalnih programa koje razvija za obavljanje usluga iz točaka 1. do 7.
•    poslove Operatera Fonda za zaštitu ulagatelja
•    vođenje službenog registra propisanih informacija

•    druge usluge u vezi s poslovanjem s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, odnosno drugim financijskim instrumentima.

Članovi SKDD-a mogu biti osobe koje su članovi burze, članovi MTP-a, društva za upravljanje investicijskim fondovima i izdavatelji nematerijaliziranih vrijednosnih papira i druge osobe ako ispunjavaju uvjete za članstvo.

Postoje dvije vrste članova:

- članovi depozitorija - izdavatelji vrijednosnih papira i članovi sudionici:

- brokeri (koriste usluge koje se odnose na primitak i isporuku vrijednosnih papira u svoje ime, a za svoj ili tuđi račun te usluge upravljanja portfeljem u svoje ime, a za račun klijenta),
- skrbnici (koriste usluge koje se odnose na skrbništvo nad vrijednosnim papirima),

- sudionici novčanog tržišta (koriste usluge koje se odnose na primitak i isporuku vrijednosnih papira u svoje ime i za svoj ili tuđi račun).

U nastavku slijede objašnjenja nekih važnih pojmova.

Središnji depozitorij je središnji registar nematerijaliziranih vrijednosnih financijskih instrumenata u koji se upisuju prava iz nematerijaliziranih vrijednosih papira, imatelji tih prava i prava trećih osoba na vrijednosnim papirima.

Svaki subjekt upisan u depozitorij vodi se kao ulagatelj, odnosno vlasnik/nositelj računa, neovisno o tome je li imatelj vrijednosnog papira, jedan od suovlaštenika, zakonski ili drugi zastupnik, odnosno opunomoćenik.

Svaka fizička odnosno pravna osoba ima jedan račun. Izdavateljima se otvara i trezorski račun, dok se članovima sudionicima otvara i obračunski račun za ugovornu namiru. Od 01.01.2010. obvezno je korištenje OIB-a pri upisu u SKDD.

Upisom ulagatelja u depozitorij SKDD mu otvara osnovni račun vrijednosnih papira koji glasi na njegovo ime, odnosno tvrtku.

Nematerijalizirani vrijednosni papir elektronički je zapis na računu vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija, kojim se njegov izdavatelj obvezuje zakonitom imatelju ispuniti obvezu sadržanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru.

Pozicija predstavlja poziciju imatelja, odnosno količinu, vrstu i rod vrijednosnih papira koji se vode na računu vrijednosnih papira te uvjete priključene tim vrijednosnim papirima.

Stečaj

Stečaj (engl. bankruptcy, njem. Konkurs)

1. u širem značenju, pad poslovne aktivnosti poduzeća zbog čega se ne ostvaruju očekivani poslovni rezultati. S financijskoga gledišta pad poslovne aktivnosti koji može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću podmirivanja dospjelih obveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom negativne neto imovine poduzeća (dugovi poduzeća veći od pravedno procijenjene vrijednosti njegove imovine);

2. s pravnoga gledišta bitan sudski postupak nad imovinom dužnika koji je postao nesolventan (u nekim pravnim sustavima i nad imovinom dužnika koji je prezadužen). Mogu ga pokrenuti vjerovnici poduzeća dužnika ili samo poduzeće dužnik. Imovina dužnika postaje stečajna masa iz koje se podmiruju dugovi stečajnim vjerovnicima. Organi stečajnog postupka su stečajno vijeće, stečajni sudac i stečajni upravitelj.

Vjerovnici čija potraživanja iznose više od 50% ukupnih dugovanja mogu zatražiti osnivanje odbora vjerovnika i tako imati značajan utjecaj u stečajnom postupku. Odbor vjerovnika osniva stečajno vijeće. Nakon što su svi odnosi iz stečajnog postupka okončani, stečajni upravitelj podnosi izvještaj stečajnom sucu. Na prijedlog stečajnog suca stečajno vijeće donosi odluku o zaključenju. Rješenje o zaključenju stečajnog odnosa upisuje se u sudski registar i od datuma upisa dužnik prestaje postojati.

Stockholmska burza

Stockholmska burza (engl. Stockholm Stock Exchange - SSE, šved. Stockholm Fondbors) je švedska burza vrijednosnih papira.

Samoregulirajuća organizacija pod nadzorom švedske centralne banke (Riksbanken) i Odbora za bankovnu inspekciju (BIB). Od 1989. primjenjuje elektronički sustav trgovanja (SAX).

Swap

Swap (njem. Swap, Devisenswap, Swapgeschäft) je kupovina deviza za gotovo uz prodaju na termin, ili prodaja deviza za gotovo uz kupovinu na termin. U širem značenju kupovina ili prodaja na kratki termin uz  prodaju ili kupovinu na dugi rok.

SWIFT

SWIFT (engl. Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications), udruženje za međunarodne međubankarske financijske telekomunikacije.

Privatna je mreža za elektronični prijenos bankarskih financijskih poruka. Osnovale su je američke i zapadnoeuropske banke 1973. Kompanija je organizirala posebni kompjutorski vodeni sustav (mrežu) s 4.500 banaka-članica, među kojima je omogućen elektronički prijenos novca, čime su znatno racionalizirana i ubrzana međunarodna plaćanja.

S gledišta korisnika i nalogodavca obavljanje financijskih transakcija preko SWIFT-a najjeftiniji je, najbrži i najdjelotvorniji način obavljanja međunarodnih plaćanja. Banke međusobno komuniciraju i razmjenjuju financijske poruke koristeći posebni autentifikacijski kod.

SWOT analiza

SWOT analiza (engl. SWOT analysis), strategijski instrument pomoću kojeg se dinamički sučeljavaju snage/slabosti poduzeća s prilikama/opasnostima okruženja radi identificiranja šansi/rizika za opstojnost poduzeća.

SWOT analiza (akronim od strenghts – snage, weakneses – slabosti, opportunities – prilike i threats – opasnosti, također i SOFT: strenghts, opportunities, failures, threats ili TOWS) dijagnostički je i prognostički instrument, koji omogućuje i olakšava planiranje mjera za pojačanje snaga i razgradnju slabih mjesta, ishodište u procesu strategijskog upravljanja, prvi korak u definiranju postojeće i poželjne pozicije poduzeća.

Najveći je doprinos pokušaj cjelovite vizualizacije pozicije poduzeća. Riječ je o multidimenzionalnom postupku, koji podrazumijeva primjenu induktivnog i deduktivnog, intuitivnog i umreženog načina mišljenja. Rezultati primjene SWOT analize prikazuju se uobičajeno u SWOT matrici ili matrici šansi/rizika, u kojoj su zastupljene i kvantitativna i kvalitativna dimenzija. SWOT analiza provodi se prema analitičko-dijagnostičkom modelu analize potencijala, pomoću kojeg je moguće istraživati i stvarati sud o potencijalima poduzeća te na temelju identificiranih prilika i opasnosti okruženja utjecati na razgradnju slabosti i jačanje snaga poduzeća.

Provodi se kroz sljedeće korake: analiza i dijagnoza snage i slabosti poduzeća (internih faktora) realizira se kao:

1. analiza i dijagnoza resursa poduzeća: u različitim stupnjevima detaljizacije poslovanje poduzeća odražava se pomoću tvrdih činjenica (hard facts). Slijedom hijerarhije predupravljačkih veličina, kroz pokazatelje očuvanja supstancije i likvidnosti, uspjeha i ekonomičnosti, korištenja potencijala i rentabilnosti te izgradnje potencijala i istraživanja i razvoja, identificiraju se snage i slabosti poduzeća u području resursa;

2. analiza i dijagnoza sustava vrijednosti i sustava upravljanja, odražava meke činjenice (soft facts) i treba naglasiti kako one, kao snage ili slabosti, imaju još veću važnost za budućnost poduzeća nego tvrde činjenice. Ovdje se misli u prvom redu na viziju, misiju i ciljeve poduzeća, osnovni vrijednosni sustav te sustav menadžmenta – korištenje instrumenata menadžmenta, razinu decentralizacije i delegacije odlučivanja, stil rukovođenja itd.; analiza i dijagnoza prilika/opasnosti poduzeća (eksternih faktora) realizira se kao:

3. mogućnosti i opasnosti specifične za neku granu: važna je analiza i dijagnoza strukturnih promjena, identificiranje faze životnog vijeka u kojem se nalazi neka grana, tržište nabave i prodaje te grane, način oblikovanja cijena, ponašanje konkurencije itd. Ovaj dio analize treba omogućiti spoznaju o prilikama i opasnostima grane kao unutarnje zone okruženja;

4. opća obilježja globalnog okruženja: društveni, sociokulturni, politički, pravni, gospodarski te tehničko-tehnološki razvoj nose prilike i opasnosti za poduzeće. Važno je pravodobno uočiti sadašnje i buduće promjene u pojedinom području globalnog okruženja.

Istina je kako poduzeće svojim poslovanjem ne može utjecati na ta obilježja, no također je istina kako ta obilježja bitno determiniraju njegov uspjeh. Poduzeće svoju viziju, ciljeve i strategije poslovanja treba uskladiti s općim promjenama u okruženju, budući da je njegov trajni uspjeh moguć samo na temelju vanjskog (efektivnost) i unutarnjeg (efikasnost) sklada. Za uspostavljanje sklada važno je upoznati prilike i opasnosti koje dolaze iz šireg okruženja.

Smatra se da SWOT matricu treba sastavljati svaka tri mjeseca, jer u suvremenim, turbulentnim uvjetima poslovanja dolazi do naglih i neočekivanih promjena. Saznanje o njihovu utjecaju i vlastitim snagama i slabostima bitno olakšava oblikovanje strategije budućeg uspjeha. Ograničenja u provođenju SWOT analize jesu neizvjesnost tržišnih i tehnoloških skokova te sposobnost prosuđivanja i kreativnost tima.