INVESTICIJSKI RJEČNIK

Načelo

Načelo (engl. principle, njem. Prinzip, Grundsatz) je temeljno pravilo, rukovodeća ideja koja postoji u pravu. Često se pomoću općih pravnih načela, kao što su načelo pravičnosti i poštenja, načelo jednakosti i davanja i primanja, načelo autonomije i sl. obavljaju korekture pravnih odnosa tamo gdje nema norme, odnosno tamo gdje bi njihova formalna i dosljedna primjena dovela do nepravednih rezultata.

Svaka grana prava, pa tako i trgovačkog prava, ima niz načela koja su dijelom kodificirana (npr. načelo javnosti, načelo zakonitosti, načelo konstitutivnosti upisa itd.), a dijelom postoje kao rezultat općih pravnih standarda.

Načelo pravičnosti

Načelo pravičnosti je jedno od općih pravnih načela. Sudovi sude na temelju ustava i zakona, a načelo pravičnosti ovlašteni su primijeniti onda kad propisi dopuštaju njegovu primjenu.

Pravičnost kao kriterij prosudbe u hrvatskom obveznom pravu postoji pri izmjeni ugovora povodom izmijenjenih okolnosti koje pogađaju jednu ugovornu stranu (klauzula rebus sic stantibus), i pri nekim slučajevima naknade štete (zbog raskida ugovora zbog izmijenjenih okolnosti, u slučaju slabog ekonomskog stanja odgovorne osobe, u slučaju naknade nematerijalne štete, u slučaju naknade štete uzrokovane od neodgovornih osoba).

Odlučivati na temelju pravičnosti, a ne na temelju prava, ovlaštene su arbitraže, ali samo u slučaju kad su ih stranke suglasno na to ovlastile.

Načelo vremenskog prioriteta o ovršnom postupku

Načelo vremenskog prioriteta o ovršnom postupku je pravilo po kojemu se više ovrhovoditelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine prema istom ovršeniku i na istom predmetu ovrhe namiruju u pravilu onim redom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire (prior tempore potior iure).

Nacionalni dohodak

Nacionalni dohodak (engl. national income, njem. Nationaleinkommen, Volkseinkommen) je mjera novčane vrijednosti dobara i usluge koje su na raspolaganju naciji, a proistječu iz gospodarske aktivnosti. U svakoj zemlji nacionalni dohodak, dugoročno gledano, pokazuje tendenciju porasta.

Stvara se samo u oblasti materijalne proizvodnje, a realizira se i u neproizvodnim djelatnostima, kao i u neprivrednim djelatnostima realizacijom roba i usluga, plaćanjem poreza, taksa i drugih dadžbina. Veličina nacionalnog dohotka po jednom stanovniku koristi se kao jedan od najznačajnijih pokazatelja ekonomske razvijenosti pojedinih zemalja.

Nadmetanje

Nadmetanje (engl. auction, njem. Auktion) je poziv zainteresiranima da stave ponudu prema objavljenim uvjetima. Kod ugovora o prodaji, djelu, građenju i sl. poziv upućen određenom ili neodređenom broju osoba za nadmetanje za obavljanje određenih radova, pod određenim uvjetima i uz određene garancije, obvezuje pozivatelja na sklapanje ugovora, i to s onim koji je ponudio najnižu cijenu.

U skladu s načelom dispozitivnosti ugovora trgovačkog prava, pozivatelj može isključiti svoju obvezu na sklapanje ugovora s ponuditeljem najniže cijene, ali se to mora izričito navesti u pozivu za nadmetanje.

Nadzor nad bankama

Nadzor nad bankama (engl. supervisory of banks, njem. staatliche Bankenaufsicht), supervizorstvo centralne banke (i specijalizirane supervizorske ustanove tamo gdje ona postoji) nad poslovanjem bankovnog sistema. Ono je neophodno, jer su banke osnovne poluge provođenja monetarno-kreditne politike, apsorbiranja novčanih i investicijskih fondova i alokacije društvene akumulacije.

Njihova posebna uloga zahtijeva specijalnu podršku i kontrolu pa se osnovna linija nadzora realizira preko praćenja (monitoringa), kontrole i korigiranja sveukupne strukture poslovnog bankarstva. C

entralna banka kao ključna institucija monetarnog sistema i jedna od institucija kreiranja makroekonomske politike, pri nadzoru banaka ima dva cilja:

a) stalno poboljšavanje performansi i strukture poslovnog bankarstva; i

b) održavanje zadovoljavajuće razine stabilnosti i povjerenja u bankovne ustanove.

U središtu nadzora su pitanja vlasništva i upravljačke strukture, bilancna struktura, kreditna, likvidna i solventna sposobnost i konkurentski odnosi banaka, a glavna područja nadzora su stabilnost bilance banaka, zaštita depozitnih resursa, solventnost i likvidnost banaka, jer ovi elementi jamče da će se preko poslovnog bankarstva realizirati monetarna politika. Nadzire se i mikrokreditna politika banaka, kao i njihova poslovna strategija i politika, i konačno vrši se nadzor i nad namjenskim korištenjem novokreiranih novčanih sredstava, jer centralna banka opskrbljuje sistem poslovnih banaka svježim kontingentima novca i kredita.

Osnovni principi supervizorstva su metodološka racionalizacija, kontinuiranost i osjetljiva ravnoteža između održavanja neophodnog nadzora i potrebne razine poslovne autonomije banaka. Od metodoloških pristupa u nadzoru su najpoznatiji neposredni pregledi bilanci banaka (auditing), povremene precizne procjene kreditne sposobnosti, analiza općih performansi banaka i zahtjevi da banke prezentiraju izvještaje o poslovanju, te praćenje osiguranja likvidnosti i solventnosti banaka. Oštriji stupnjevi nadzora primjenjuju se na one banke koje češće koriste kredite za likvidnost kod centralne banke ili koje su na samoj granici insolventnosti.

To vrijedi i za one banke koje su sklone formiranju visokih proporcija rizika, relativno niskih stopa kapitala, kao i one koje ne primjenjuju sheme osiguranja svojih depozita. Navedenim nadzorom nad bankama, centralna banka otklanja mogućnost defekata u monetarnom i kreditnom sistemu zbog nelikvidnosti, nesolventnosti, gubitaka i/ili bankrotstva određenog broja banaka. Pravovremena financijska podrška ili neminovni stečaj su rješenja koja održavaju ukupni sistem stabilnim.

Supervizorska strategija vodećih i regulativnih institucija razlikuje se u modalitetima od zemlje do zemlje, međutim, u osnovi u svjetskim okvirima razlikuju se dva osnovna pristupa. Prvi, koji je tipičniji za anglosaksonske bankarske sisteme (SAD, Kanadu, Veliku Britaniju i dr.) koji se bazira na instaliranju odgovarajućih stopa kapitala banaka, i drugi, koji se u većoj mjeri oslanja na direktniju kontrolu regulativnosti i adekvatnosti parametara poslovne politike banaka i koji je karakterističan za bankarstvo Njemačke, Francuske i dr.

U novije vrijeme se mijenjaju obrasci i metode supervizorskog djelovanja centralnih banaka u skladu s krupnim promjenama u financijskim sistemima tržišnih privreda. U uvjetima sve veće integracije svjetskog financijskog tržišta i internacionalizacije banaka, javlja se potreba harmonizacije reguliranja i nadzora poslovanja banaka.

Nagodba

Nagodba (engl. bargain, compromise, settlement, njem. Ausgleich, Kompromiss) je ugovor kojim stranke prekidaju međusobni spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu postignut uzajamnim popuštanjem, tako da se spor prekida ili neizvjesnost otklanja.

Nagodbom se uređuju međusobna prava i obveze, s tim da ona ne znači samo smanjenje ili povećanje postojeće obveze (npr. kamatne stope), nego se njome može preuzeti i nova obveza. Kad samo jedna strana popusti drugoj, to nije nagodba nego priznanje duga. Nagodbom može biti ostvarena i novacija, ali samo onda kada su nagodbom ispunjeni svi uvjeti za novaciju. Ugovor kojim stranke nisu izmijenile pravnu osnovu ili predmet ugovora nije novacija nego nagodba.

Naira

Naira (NGN) je novčana jedinica Nigerije, dijeli se na 100 koba.

Najveća dobra vjera

Najveća dobra vjera (engl. utmost good faith)

1. jedno od osnovnih načela prema kojem stranke svoje poslove moraju obavljati pošteno i savjesno. To je povjerenje što ga jedna stranka iz poslovnog odnosa ima u drugu, vjerujući da je i druga pristupila poslu poštujući načela poslovnog morala, odnosno bez namjernog netočnog prikazivanja ili prikrivanja činjenica. Cilj je primjene načela dobre vjere sprečavanje zlouporabe prava i postizanja ciljeva protivnih duhu zakona i općim moralnim shvaćanjima;

2. izraz iz Marine Insurance Acta za oznaku načela dobre vjere kao jednog od temeljnih načela ugovora o pomorskom osiguranju. Prema tom zakonu, ugovor o pomorskom osiguranju temelji se na maksimalno dobroj vjeri (utmost good faith). Obje ugovorne stranke dužne su postupati u maksimalno dobroj vjeri. Propust jedne stranke u tom pogledu ovlašćuje drugu da traži poništenje ugovora (avoid the contract). Posljedice poništenja pobojnog ugovora nastupaju ex tunc, tj. od sklapanja ugovora.

Pomorski zakonik ne spominje načelo dobre vjere kao jedno od obilježja ugovora o pomorskom osiguranju. Neovisno tome, u našem pravnom sustavu načelo dobre vjere (načelo poštenja i savjesnosti) temeljno je načelo obveznog prava, te vrijedi za sve pravne poslove pa tako i za posao osiguranja.

Nužnost poštovanja standarda profesionalne pažnje u pomorskom je osiguranju naročito naglašena. To podrazumijeva otvorenost, iskrenost i pouzdanost u međusobnim odnosima stranaka u vrijeme sklapanja ugovora i poslije, sve do njegova izvršenja. Zbog toga pravo pomorskog osiguranja karakterizira postojanje posebnih normi kojima se za određene slučajeve predviđa dužnost primjene specifičnog standarda profesionalne pažnje, kao i normi za slučaj povrede te dužnosti.

Nakupac

Nakupac (engl. middleman, wholesale buyer, njem. Aufkäufer, Zwischenhändler) je osoba koja se, u svoje ime i za svoj račun, bavi kupnjom, odnosno prodajom robe (preprodajom). Obično su posrijedi špekulativni poslovi preprodaje s ciljem da se ostvari određena zarada. Naročito je ovakav oblik trgovanja prisutan kad je riječ o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima.

Nalog ‘donji limit'

Nalog "donji limit” (engl. limit order) je nalog koji prodavalac daje brokeru da proda njegove vrijednosnice po bilo kojoj cijeni koja je viša od navedenog ograničenja.

Broker mora nastojati postići cijenu koja je što viša, ali ne smije prihvatiti nižu od zadane. Takve naloge, ako ih broker ne može realizirati u istom danu, na većim burzama najčešće preuzimaju i provode specijalisti koji ih izvršavaju kad cijena poraste na limitiranu razinu.

Nalog ‘gornji limit'

Nalog "gornji limit” (engl. limit order) je nalog koji kupac daje brokeru da kupi željeni vrijednosni papir po bilo kojoj cijeni koja je niža od navedenog ograničenja.

Broker mora nastojati postići cijenu nižu od zadane, ali ne smije prihvatiti višu od nje. Takve naloge, ako ih broker ne može realizirati u istom danu, na većim burzama najčešće preuzimaju i provode specijalisti koji ih izvršavaju kad cijena padne na limitiranu razinu.

Naplatni ugovor

Naplatni ugovor (engl. contract against payment, njem. entgeltlicher Vertrag) je pravni posao kod kojeg se za činidbu traži protučinidba, za razliku od besplatnih pravnih poslova kod kojih se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba. Nazivaju se još i oneroznim pravnim poslovima.

U naplatne pravne poslove ulaze npr. kupoprodaja, zamjena itd. Za naplatne pravne poslove nije važno daje li se protučinidba u novcu ili u stvarima, važno je da se za činidbu daje protučinidba.

NASDAQ

NASDAQ (National Association of Securities Dealers Automated Quotation) je tržište u SAD-u na kojem se uglavnom trguje dionicama tehnološkog sektora.

NAV cijena

NAV cijena (engl. net asset value) je cijena kojom se izražava vrijednost svih vrijednosnica i ostale imovine u fondovima zajedničkog investiranja (unit i investment trust), tj. vrijednost samog fonda ili vrijednost pojedinog udjela u takvom fondu (NAV po udjelu). Kalkulira se najmanje jednom dnevno tako da se tekuća tržišna vrijednost svih vrijednosnica i ostale imovineu fondu podijeli s brojem udjela.

Način izračunavanja je jednostavan jer su cijene vrijednosnica, njihov broj kao i broj udjela u fondu u svakom trenutku poznati. Predstavlja neto vrijednost imovine fonda ili udjela.

Neelastičnost ponude

Neelastičnost ponude (engl. non-elasticity of tourism offer, njem. unelastische(s) Angebot) proizlazi prije svega iz statičnosti ponude u turizmu. Neelastična je jer može u vrlo maloj mjeri i vrlo sporo reagirati na promjene u drugim pojavama, a osobito u promjenama preferencija potencijalnih gostiju kao i na promjene u cijenama što su ih tražioci turističkih usluga skloni plaćati na osnovi promjene u svom dohotku.

Ako se potražnja smanji, turistička se ponuda neće moći i sama smanjiti u istom razmjeru kao i potražnja, a najčešće se uopće neće smanjiti, a uz to neće moći bitno promijeniti ni cijene svojih usluga.

Nefaktorske usluge

Nefaktorske usluge (engl. non-factor services) su sve usluge u bilanci plaćanja koje nisu povezane s dohocima faktora proizvodnje, rada i kapitala. Tri su osnovne vrste takvih usluga: usluge međunarodnog prijevoza robe i putnika, turističke usluge i investicijski radovi u inozemstvu.

Negativna kamata

Negativna kamata (engl. negative interest, njem. Negativzins, fr. intéręt négatif) je kamata koju ulagač plaća na uloženi novac. Svojedobno uvedena u Švicarskoj kao zaštita od nekontroliranog priljeva inozemnog kapitala.

Negociranje

Negociranje (engl. negotiation, njem. Negozieren);

1. prijenos vrijednosnog papira (npr. mjenice) na drugu osobu. Prema novim Jedinstvenim pravilima za dokumentarne akreditive negociranje ne znaći samo prijenos (otkup) mjenice nego i/ili dokumenata;

2. negociranjem se često financira određeni izvozni posao na taj način da izdavalac (izvoznik) negocira mjenice na banku, a ova plaća akontaciju na temelju izvoznih robnih dokumenata poslanih banci inozemnog kupca na inkaso.

Negotiable instrument

Negotiable instrument (utrživi dokument) je pojam anglosaksonskog prava koji se može usporediti s pojmom obligacijskih vrijednosnih papira, i to prvenstveno onih koji glase na donositelja. To je dokument koji je temelj obveze plaćanja novčane svote i prenosiv je predajom tako da njegov držatelj može u svoje ime zahtijevati isplatu.

Obveza iz tog dokumenta je valjana čak i ako pravni naslov, na temelju kojeg je držateljev prednik držao dokument, nije bio valjan. Za obvezu je bitno da je držatelj dokument stekao naplatno, u dobroj vjeri i bez znanja o nedostacima u prednikovu pravnom naslovu. U ovaj pojam uvršćuju se vlastite mjenice (promissory notes), trasirane mjenice (bills of exchange) i čekovi.

Neisključiva licencija

Neisključiva licencija (engl. non-exclusive license) je licencija kojom je stjecatelj licencije stekao pravo iskorištavanja predmeta licencije (patent, žig itd.), pri čemu je davalac licencije zadržao pravo bilo sam iskorištavati predmet licencije ili to pravo ustupiti trećoj osobi ili osobama.

Ugovorom o neisključivoj licenciji stjecatelj je stekao samo pravo gospodarskog iskorištavanja predmeta licencije, ali ne i pravo da od drugih zahtijeva suzdržavanje od iskorištavanja tog istog predmeta, pa je njegov gospodarski položaj manje povoljan od položaja stjecatelja isključive licencije.

Ako ugovor o licenciji ne sadrži nikakve naznake u pogledu neisključivosti, odnosno isključivosti licencije, onda se licencija uzima neisključivom. S obzirom na krug osoba koje su ovlaštene iskorištavati predmet licencije, osim neisključive licencije, postoje i isključiva licencija i solo licencija.

Nekretnine

Nekretnine (engl. immovables, real estate, njem. Immobilien), stvari koje su fiksno situirane, odnosno koje ne mogu biti premještene s jednog mjesta na drugo bez povrede njihove suštine, pa se nekretninama smatraju zemljišta i stvari koje su na njima mehanički učvršćene kao što su zgrade, ali i brane, mostovi, bunari, ceste i sl., te stvari koje su organski vezane za zemlju, npr. nasadi i plodovi dok se ne uberu.

U nekretnine po svom pravnom poretku, međutim, ulaze i one stvari koje su po svojim fizičkim osobinama pokretne, ali se propisima oglašuju nepokretnima, npr. zrakoplovi i brodovi, koji su dugotrajna materijalna imovina velike vrijednosti. Za nekretnine, zbog njihove stabilnosti vrijednosti, objektivno pravo predviđa niz posebnih pravila, koja su različita od pravila koja vrijede za pokretnine. Prava na nekretnine upisuju se u zemljišne knjige, odnosno registar brodova ili zrakoplova, dok se prava na pokretninama stječu predajom (s posebnim postupkom ili bez njega).

Nekretnine koje su nabavljene ili izgrađene s namjerom da se neprekidno koriste do isteka njihova korisnog vijeka trajanja (self occupied properties), nisu namijene prodaji. Poduzećima npr. služe u proizvodnji i/ili isporuci dobara i usluga, za iznajmljivanje ili u administrativne svrhe, što znači da sudjeluju u poslovnim procesima prenoseći postupno svoju vrijednost na učinke obračunom amortizacije. Međutim, pogodne su za osiguranje različitih transakcija.

Budući da su relativno sigurna i stabilna imovina, nekretnine su pogodan instrument osiguranja naplate potraživanja kod hipotekarnih kredita. Naime, ukoliko dužnik ne namiri svoju obvezu u predviđenom roku, na osnovi ugovorene zakonske ili sudske odluke davalac (vjerovnik) hipotekarnog kredita stječe pravo naplate svojih potraživanja iz vrijednosti založene stvari ili prava – hipoteke.

Nelikvidna imovina

Nelikvidna imovina (engl. nonliquid assets, njem. nicht liquides Vermögen) je imovina koju neka osoba posjeduje u obliku oročenih depozita dulje od jedne godine, ali njome ne može upravljati niti se koristiti. Nelikvidna imovina nalazi se u pasivi bilance banaka, a odnosi se na njezino dugoročno poslovanje. Kod sektora stanovništva nelikvidna imovina je dugoročna štednja koja se oročuje i banka ih u obliku dugoročnih kredita odobrenih poduzećima usmjerava u dugoročne investicije. Banka ima svoja nelikvidna sredstva u obliku obvezne rezerve i rezerve likvidnosti na računu kod centralne banke.

Nelikvidnost

Nelikvidnost (engl. insolvency, illiquidity, njem. Zahlungsunfähigkeit, Insolvenz):

•    zastoj u kruženju imovine u procesu reprodukcije poduzeća (nelikvidnost poslovanja). Drugim riječima nelikvidnost poslovanja je nesposobnost neometanog tijeka bitnih faktora poslovnog procesa i njihova pretvaranja iz novčanih u materijalne oblike i iz materijalnih u novčane;
•    nemogućnost transformacije nenovčanih oblika imovine u novčani oblik (nelikvidnost imovine);
•    ponekad se koristi za označavanje insolventnosti poduzeća.

Nematerijalna šteta

Nematerijalna šteta (engl. non pecuniary damage, njem. immaterieller Shaden) je nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (definicija našeg pozitivnog prava). Nematerijalna se šteta naziva još i neimovinskom, imaterijalnom, nenovčanom, neekonomskom, idealnom i moralnom štetom.

Prema Zakonu o obveznim odnosima sljedeći su oblici i podoblici nematerijalne štete:

•    fizički bolovi;
•    duševni bolovi (zbog smanjenja životne aktivnosti, zbog naruženosti, zbog povrede ugleda i časti, zbog povrede slobode, zbog povrede prava osobe, zbog smrti bliske osobe, zbog teškog invaliditeta bliske osobe, zbog navođenja na kažnjivu obljubu, kažnjivu bludnu radnju ili drugo krivično djelo protiv dostojanstva osobe i morala);
•    povreda prava osobnosti, i
•    strah.

Nematerijalne strategije motivacije

Nematerijalne strategije motivacije (engl. nonfinancial motivation strategies, njem immaterielle Motivationsstrategien) je sustavni pristup povećanju motivacije zaposlenih zadovoljavanjem njihovih raznolikih potreba za uvažavanjem i poštovanjem, autonomijom, potvrđivanjem i razvojem osobnih sposobnosti i potencijala i dr. Suvremene organizacije koriste niz takvih strategija kao što su oblikovanje posla, stil vođenja, participacija zaposlenih, upravljanje pomoću ciljeva, fleksibilno radno vrijeme, različite vrste priznanja, sažet radni tjedan i dr.

Nemonetarni proračun

Nemonetarni proračun (engl. nonmonetary budget, njem. immaterieller Haushalt, immaterielles Budget) je proračun izražen u nefinancijskim izrazima kao što su jedinice proizvoda, sati direktno utrošenog rada, sati rada stroja itd. Nemonetarni proračun obično se koristi na nižim organizacijskim jedinicama.

Nenaplativi krediti

Nenaplativi krediti (engl. non-performing loans, njem. notleidender Kredit) je izraz obuhvaća sve kredite koji:

•    sadrže mogućnost ponovnog ugovaranja kamatnih stopa;
•    nisu vraćeni 90 i više dana nakon roka dospijeća te dobivaju status nenaplativih potraživanja;
•    iziskuju naplatu potraživanja prodajom nekretnina na javnoj dražbi;

•    ne dospijevaju na naplatu prema unaprijed ugovorenim uvjetima i rokovima.

Nenaplativi krediti izražavaju se u obliku postotka od ukupnog broja odobrenih kredita. Radi zaštite i osiguranja svojih plasmana kreditori poduzimaju različite mjere, npr. dodatna jamstva, pa čak i zahtjev za potpunom isplatom odobrenoga kredita prije roka dospijeća.

Neosigurane dionice

Neosigurane dionice (engl. debentures bonds) su obveznice čija tražbina nije ničim osigurana. Praktički osiguranje tražbine iz takvih obveznica garantira jedino ugled tvrtke koja ih je izdala. Takve obveznice podređene su u prioritetu naplate osiguranim dugovima.

Mogu se izdavati i neosigurane obveznice koje su podređene u prioritetima naplate drugim neosiguranim obveznicama (tzv. subordinated debentures).

Neosigurani (dugoročni) dugovi

Neosigurani (dugoročni) dugovi (engl. debentures, njem. Schuldscheinforderung) označavaju svaki dug koji nije ničim osiguran. Jedino osiguranje izvršenja obveza u vezi s dugovima jest ugled tvrtke koja se zadužila. U prioritetu naplate ovi su dugovi podređeni u odnosu na osigurane.

Neotkupljivi vrijednosni papiri

Neotkupljivi vrijednosni papiri (engl. irredeemable bonds, irredeemable debentures, njem. nicht einlösbare Anleihe, untilgbare Anleihe, Schuldverschreibung ohne Tilgungsverpflichtung, fr. obligation irrachetable, obligation irremboursable), neotkupljive obveznice; obveznice s fiksnim dospijećem koje ne podliježu prethodnom otkupu; obveznice za koje se od izdavatelja ne može zahtijevati da se otkupe prije dospijeća. Ne smiju se brkati s vječnim obveznicama.

Posebno poznatu vrstu neotkupljivih obveznica izdale su Britanske željeznice. Te obveznice nemaju fiksni dan dospijeća ili neku drugu odredbu o otplati glavnice osim u slučaju likvidacije. Vlasnik takvog vrijednosnog papira ima pravo na dohodak od njega, ali ne i pravo na otkup po njegovoj nominalnoj vrijednosti. U gotovinu se može pretvoriti samo prodajom na tržištu vrijednosnih papira. Obveznice Britanskih željeznica izdane su i kao otkupljive i kao neotkupljive.

Nepotpune obveze

Obveze s ograničenom odgovornošću su one kod kojih na vjerovničkoj strani postoje i pravo i zahtjev, a na dužničkoj i dug i odgovornost, ali je odgovornost ograničena. Ograničenje se javlja u tri oblika, i to u sustavu abandona, ovršnom ili pekulijarnom sustavu te sustavu kvantitativno ograničene odgovornosti.

Nepotvrđeni akreditiv

Nepotvrđeni akreditiv (engl. unconfirmed letter of credit), svaki akreditiv kojem neka banka nije dodala svoju potvrdu akreditiva.

I u slučaju kada je akreditivna banka od druge banke zatražila da ova priopći akreditiv korisniku i u slučaju kada je akreditivna banka ovom traženju dodala ovlast drugoj banci da ova ispita ispunjenje akreditivnih uvjeta i ispuni akreditivnu obvezu ako je tim uvjetima udovoljeno, ne postoji na akreditivu utemeljena obveza druge banke prema korisniku akreditiva. Makar druga banka bila ovlaštena odlučiti o ispunjenju akreditivnih uvjeta i o ispunjenju akreditivne obveze, u obvezi prema korisniku akreditiva nalazi se samo akreditivna banka.

I u jednom i u drugom slučaju akreditiv je nepotvrđen i postoji obveza samo jedne (akreditivne, otvarajuće) banke prema korisniku.

Nepozornost

Nepozornost se još naziva i nemarnošću. Nepozornost se može odrediti i subjektivno. Nepozorno bi postupio onaj koji je doduše htio uzrok, ali nije htio posljedicu (olako je držao da posljedica neće nastupiti). Također s nepozornošću postupa onaj koji nije predvidio posljedice svoje radnje iako ih je po zakonu bio dužan predvidjeti. Nepozornost određena po subjektivnom kriteriju koristi se u kaznenom pravu, gdje se naziva nehat. Kod nepozornosti razlikujemo dva stupnja - krajnju i običnu nepozornost.

Nesegmentirano tržište

Agregiranje tržišta suprotna je radnja od segmentiranja tržišta. Nesegmentirano tržište je strategija u kojoj poduzeće prilazi tržištu kao cjelini.

Zapravo, na tom tržištu, provodi nediferencirani marketing. Primjenjuje se jedinstveni marketinški miks kojem je cilj da obuhvati što veći broj potrošaća na tržištu. Smatra se da ovakav prilaz tržištu nije na crti marketinškog promišljanja, da je to krajnje pojednostavljenje koncepcije marketinga.

Nesolventnost

Nesolventnost je osnovni financijski povod stečaja poduzeća. Povezana je s nelikvidnošću (između nelikvidnosti i nesolventnosti postoji čvrsta povezanost i međusobna uvjetovanost). Međutim, u kratkom roku pojava nelikvidnosti ne mora dovesti do pojave nesolventnosti, isto kao što svaka nesolventnost ne mora biti posljedica nelikvidnosti.

Neto devizni učinak

Neto devizni učinak (engl. net foreign income effect, njem. netto Deviseneinkommenseffekt) je vrijednost ekonomskog učinka iz inozemnog turizma koji preostaje nakon što su podmireni svi troškovi uvoza robe i usluga nužni da se ostvari određeni turistički promet iz inozemstva.

Ako se realizacija inozemne turističke potrošnje pretežno oslanja na domaće izvore opskrbe i proizvode i usluge domaćeg porijekla, turizam ostvaruje visok neto devizni učinak.

Neto dobit ili gubitak

Neto dobit ili gubitak (engl. net income or loss, njem. Nettogewinn oder Verlust) je dobit ili gubitak zrakoplovne kompanije koji nastaje kao rezultat obavljanja usluga zračnog prometa i drugih aktivnosti nakon što od ukupnih prihoda oduzmemo ukupne troškove, poreze, kamate, tečajne razlike i ostale financijske rashode.

Neto vrijednost poduzeća

Neto vrijednost poduzeća (engl. net company value, njem. Netto-Unternehmungswert) određuje se na temelju knjigovodstvenih informacija i čini razliku između vrijednosti ukupne imovine poduzeća (aktive) i ukupnih obveza (kratkoročnih i dugoročnih). Kod vrednovanja aktive uzima se u obzir samo vrijednost dodirljive imovine, što znači da vrijednost aktive treba umanjiti za vrijednost nedodirljive imovine i za sve potrebne otpise kapitaliziranih vremenskih razgraničenja. Procjena neto vrijednosti poduzeća koristi se kod slučajeva kupovine vlasničke glavnice ili jednog njezina dijela.

Nezamjenjive stvari

Nezamjenjive stvari;

•    takve koje ne možemo zamijeniti drugima jer su individualno određene, npr. slika poznatog slikara, točno određeni pas i sl.;
•    zamjenjive stvari su takve kod kojih se obveza vraćanja ne sastoji u vraćanju primljenih stvari, nego nekih drugih stvari iste vrste, količine i kakvoće (novac, krumpir, nafta, daska itd.

Ngultrum

Ngultrum (BTN) je novčana jedinica Butana.

Ničija stvar

Ničija stvar (lat. res nullius) je stvar bez vlasnika. U našem pravu pojam ničije stvari praktično je ograničen na napuštene stvari. Napuštenom (derelinkviranom) se smatra ona stvar za koju njezin vlasnik na nedvojben način izrazi volju da je ne želi posjedovati. Vlasništvo na napuštenoj pokretnoj stvari stječe se okupacijom. Nisu napuštene stvari ako su negdje zaboravljene, izgubljene ili sakrivene.

Napuštanje stvari je akt vlasničkog raspolaganja stvarima koji za posljedicu ima prestanak prava vlasništva. Pravo vlasništva okupacijom može steći svaki pravni subjekt (slobodna okupacija), osim ako se radi o okupaciji po posebnim propisima (npr. o onima o vađenju potonulih stvari iz mora) koja je dopuštena samo određenim fizičkim i pravnim osobama (vezana okupacija).

NIKKEI 225

NIKKEI 225 je vagana aritmetička sredina cijena dionica najznačajnijih japanskih poduzeća koje kotiraju na Tokijskoj burzi.

Ništetnost

Ništetnost (engl. invalidity, nullity, njem. Nichtigkeit), ništetni su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima.

S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo). Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Ako bi naknadno otpao razlog ništetnosti, takav posao ne bi postao valjanim, osim u nekim iznimnim, zakonom predviđenim slučajevima (konvalidacija).

Stranke ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništetnost ugovora koji su zaključile. Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad, nedostatak potrebnog oblika. Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora – utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari). To vrijedi, međutim, samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Ugovor će, štoviše, ostati na snazi i u onom slučaju kad je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora ako je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Ništetan ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke. Pravne posljedice ništetnosti pravnih poslova obveza su restitucije, oduzimanje primljenog u korist općine i odgovornost za štetu. Osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje, i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora.

Ako je ugovor ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može (ali ne mora) odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane, a to je ona koja je u vrijeme sklapanja posla znala ili morala znati za navedene razloge ništetnosti, za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala.

Pod tim istim uvjetima sud može odlučiti da druga strana preda općini na čijem teritoriju ima sjedište, odnosno prebivalište, sve ono što je primila na osnovi zabranjenog posla. Pri odlučivanju o odbijanju zahtjeva za povrat danog i oduzimanju primljenog u korist općine sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva.

Među pravnim posljedicama ništetnosti predviđena je i odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog posla. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti posla znala ili prema okolnostima posla morala znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dakle, pored ugovornih strana i treće osobe od kojih ponajprije državni odvjetnik i državni pravobranitelj. Pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno.

Nomenklatura djelatnosti

Nomenklatura djelatnosti (engl. nomenclature of (economic) activities, njem. Tätigkeitsbezeichnung) je sustav označavanja djelatnosti prema klasifikaciji utvrđenoj određenim principima i kriterijima.

Šifrom se označava svaka djelatnost i tako se svaka od njih simbolično i skraćeno obilježava, Čime se isključuju nesporazumi do kojih bi moglo doći zbog upotrebljavanja neodgovarajućeg ili nepotpunog naziva pojedine vrste djelatnosti. Za šifrirano obilježavanje mogu se upotrijebiti brojevi, slova i njihova kombinacija.

Nostro akreditiv

Nostro akreditiv je izraz koji u poslovanju rabe prvenstveno banke kako bi naglasile da se radi o akreditivima koje su one izdale (otvorile) pri čemu se one u odnosu prema korisniku akreditiva uvijek nalaze u položaju dužnika akreditivne obveze.

Banka koja govori o nostro akreditivu u odnosu na druge banke uključene u akreditivnu transakciju ima svojstva nalogodavca.

Notifikacija

Notifikacija (engl. notification, njem. Benachrichtigung;

•    u širem smislu priopćenje ili obavijest nekom subjektu o činjenici ili događaju za koji je vezano neko pravo ili obveza;
•    kod cesije znači da je cedent dužan obavijestiti dužnika o obavljenom cediranju, tj. da nakon notifikacije dužnik mora platiti novom vjerovniku, cesionaru;
•    u mjeničnom pravu znači da o odbijanju akceptiranja ili isplati mjenice njezin imalac mora obavijestiti o tome svog trasanta i indosanta u roku od četiri dana od protesta ili nakon podnošenja mjenice, ako je bio oslobođen od podizanja protesta.

Notional Pooling

Virtualno objedinjavanje sredstava s različitih računa vlasnički povezanih tvrtki s ciljem optimalizacije kamate na sredstva po viđenju. Posebno pogodno za Holdinge i tvrtke s poslovnim operacijama u više zemalja.

Novac

Novac (engl. money, njem. Geld)

1. u pravu posebna vrsta zamjenjivih stvari čija obilježja su zakonom propisana, koje izdaje banka na to ovlaštena zakonom i čija predaja je temeljni oblik valjanog ispunjenja novčanih obveza, tj. obveza plaćanja na području određene države. Od pojma novca valja razlikovati pojam valute, tj. novčane jedinice, i pojam deviza, tj. novca i novčanih potraživanja koji glase na inozemnu valutu;

2. u ekonomiji svako općeprihvaćeno sredstvo (medium) koje može poslužiti kao sredstvo razmjene, plaćanja i izmirenja duga. Novac u optjecaju u nekom nacionalnom gospodarstvu čine gotovina u optjecaju i depozitvni novac. Gotovinu u optjecaju sačinjavaju od države ili središnje banke izdani metalni (kovanice) i notalni (papirni) novac.

Depozitni novac jesu slobodna i stalno raspoloživa sredstva na transakcijskim i sličnim računima kod banaka, plativa po viđenju, koja se bez zapreka i gubitaka mogu koristiti kao sredstva plaćanja.

Gotov novac manji je dio novca i rjeđe sudjeluje u definitivnom podmirenju tražbine nego je to slučaj s depozitnim novcem (uobičajeni je odnos 3:1 u korist depozitnog novca).

Novac služi kao sredstvo razmjene, rezerva vrijednosti (blaga, štednje), mjerilo vrijednosti (jedinica obračuna) i mjera svih odgođenih plaćanja. Poželjne su osobine novca: fizička prenosivost, trajnost, djeljivost, standardiziranost i prepoznatljivost. Današnji novac nema unutrašnje vrijednosti: nominalna (monetarna) vrijednost mu je daleko veća od unutrašnje (nemonetarne) vrijednosti. Svatko ga prima zato što počiva na tzv. fiducijarnom monetarnom standardu – na povjerenju svakoga tko ga prima na ime izmirenja tražbina da će ga i dalje može koristiti kao sredstvo razmjene pri kupovini robe i usluga ili na ime podmirenja duga.

Novčana akumulacija

Novčana akumulacija (engl. money accumulation, njem. Ersparnis), razlika između dohotka i potrošnje u određenom razdoblju (nepotrošeni dohodak).

U poduzeću se novčana akumulacija izračunava kao razlika između primitaka (za prodanu robu i usluge), te izdataka (za troškove poslovanja, poreze, doprinose i osobne dohotke). Koncept bruto akumulacije poduzeća obuhvaća novčana sredstva poslovnog fonda, fond zajedničke potrošnje, rezervni fond i amortizaciju. Za pojedine industrijske sektore novčana se akumulacija izračunava kao razlika između realiziranog novčanog dohotka i izdataka za potrošnju (metodologija Hrvatske narodne banke).

Akumulativnost, tj. transformacija akumulacije u investicije jedan je od glavnih faktora rasta i razvoja (bilo zemlje ili poduzeća). Istraživanja su pokazala da na rast i razvoj osim akumulacije utječe i niz drugih faktora kao što su ekonomski, socijalni, kulturni i politički. Pojmovi novčana akumulacija i novčana štednja u teoriji se često tretiraju kao sinonimi.

Novčana jedinica

Novčana jedinica (engl. monetary unit, njem. Währungseinheit) je državnim zakonom ili međunarodnim dogovorom određena jedinična vrijednost i naziv novca; element je za izražavanje novčane vrijednosti.

U Hrvatskoj je novčana jedinica hrvatska kuna (kn, HRK), koja se dijeli na 100 lipa. U SAD je novčana jedinica američki dolar (USD), koji se dijeli na 100 centa.

Novčana obveza

Novčana obveza (engl. pecuniary obligation, njem. pekuniäre Verpflichtung, Geldschuld)

1. takva obveza koja za činidbu ima određeni iznos novca. Novčana činidba ne smatra se činidbom davanja zamjenjivih stvari već činidbom vrijednosti. Našim je pravom predviđeno da kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik duguje onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, izuzev kad zakon naređuje što drugo. Riječ je o načelu monetarnog nominalizma;

2. ovaj temeljni oblik plaćanja u pravilu se neće moći primijeniti pri podmirenju novčanih obveza koje proizlaze iz trgovačkih ugovora, i to zbog dvije skupine razloga.

Prva su pravni razlozi koji su sadržani u prisilnim propisima o plaćanjima između pravnih osoba, prema kojima je zabranjeno plaćanje u tzv. gotovu novcu, tj. novčanicama preko određene svote. Na temelju deviznih propisa ista nemogućnost postoji i u slučaju plaćanja u inozemstvu ili naplate iz inozemstva.

Drugi su životni razlozi. U takvim slučajevima najčešće se novčane obveze ispunjavaju doznakom. U slučaju plaćanja temeljnim načinom novčana obveza ispunjena je u trenutku predaje novčanica ili njihova polaganja za vjerovnika. U slučaju plaćanja doznakom obveza plaćanja u hrvatskom pravu uzima se ispunjenom u trenutku kad vjerovnikova banka primi nalog za pripis tražbine vjerovnikovu računu.

U nekim drugim pravima to je trenutak kad banka primatelj pripiše tražbinu računu vjerovnika. Dužnik plaćanja ovlašten je tu obvezu ispuniti i prije ugovorenog roka, a protivna ugovorna odredba bila bi ništava. U takvom slučaju dužnik ima pravo odbiti svotu kamate samo ako je na to ovlašten ugovorom ili ako to proizlazi iz običaja. S druge strane, vjerovnik plaćanja dužan je primiti ne samo potpuno već i djelomično ispunjenje novčane obveze.

Novčane obveze u hrvatskom pravu mogu glasiti na zlato ili stranu valutu, ali se moraju ispuniti u domaćoj valuti (> monetarne klauzule). U slučaju zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, vjerovniku ex lege pristoji pravo na zatezne kamate. U međunarodnom privatnom pravu razlikovanje naturalne od novčane obveze u jednom ugovoru ima za posljedicu to što se prva uzima kao karakteristična činidba u tom ugovoru, te se podredno mjerodavno pravo za taj ugovor često određuje prema sjedištu one ugovorne strane koja je obvezana na naturalnu činidbu.

Novčani fond

Novčani fond je vrsta investicijskog fonda koji sredstva ulaže u instrumente novčanog tržišta koji nose minimalan rizik (depoziti, trezorski zapisi, blagajnički zapisi…).

Novčani tok

Novčani tok (engl. cash flow), financijska kategorija koja odražava kretanje gotovine: primitke, izdatke i njihovu razliku; tok novca koji ulazi u poslovanje tvrtke na temelju prodaje robe ili usluga ili po drugim osnovama, i novca koji izlazi iz poslovanja tvrtke na temelju gotovinskih plaćanja za osiguranje neophodnih faktora proizvodnje.

Svako znatno kašnjenje novčanih primitaka može uzrokovati tvrtki probleme s gotovinom i tako je dovesti do financijskih poteškoća. Cilj poslovanja trebao bi biti usmjeren na održavanje konstantnog gotovinskog (novčanog) toka, posebno što se tiče novčanog priljeva, kako bi nužan operativni kapital za normalno poslovanje bio stalno na raspolaganju. Ukoliko priljev novca (gotovinski priljev) nije adekvatan, tada neće biti dovoljno raspoložive gotovine za otplatu kredita, nabavu sirovina i drugih materijala, plaćanje usluga, isplatu plaća i dr. A bez tih faktora proizvodnja bi trpjela.

S druge strane, držanje previše (više nego što treba) gotovine skupo je i neefikasno. Novac treba biti stalno angažiran na generiranju profita. Iz navedenih razloga korisno je predviđati novčane tokove preko kojih se analiziraju svi novčani primici i novčani izdaci i to za razdoblje za koje se takve novčane transakcije predviđaju. Koncepcija novčanog toka razvila se 40-ih godina našeg stoljeća u SAD i smatra se tvorevinom američkih financijskih analitičara. Rabila se i za vrednovanje vrijednosnih papira, tako da od 50-ih godina nadalje u SAD-u sve više dobiva na važnosti kao mjera za prosuđivanje financijske snage i snage prihoda poduzeća.

U Europi se koncepcija novčanog toka javlja 1959., a nakon toga se kontinuirano primjenjuje u poslovnim izvještajima poduzeća, te u ekonomskim stručnim publikacijama. U svim radovima koji se odnose na koncepciju novčanog toka ističe se prisutnost zbunjujućeg mnoštva pojmovnih određenja uočenog već u američkoj teoriji i praksi, te daje prenošeno i prošireno u europskoj literaturi i praksi.

Jedan od uzroka brojnih i različitih tumačenja koncepcije novčanog toka jest taj što za njegovo formiranje i obračun postoje, doduše, pravila, ali ne postoji i pravno definiran oblik. Stoga postoje odstupanja u njegovu izračunavanju od zemlje do zemlje, od jedne gospodarske grane do druge. U posljednje se vrijeme pomoću Međunarodnih računovodstvenih standarda želi unijeti jasnoća u način izračunavanja novčanog toka. Uobičajeno se razlikuju > operativni novčani tok, > ukupni novčani tok i > diskontirani novčani tok.

Novčani ulog

Novčani ulog (njem. Geldeinlage) je ulog u novcu kod osnivanja društava. Ulog ne mora biti uvijek u novcu (stvari i prava), ali mora postojati njegova procijenjena vrijednost izražena u novcu.

Novčano tržište

Novčano tržište podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Temeljni zadatak ovog tržišta je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih komitenata.

Novčano tržište predstavlja dio ukupnog financijskog tržišta na kojem se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos i s rokom dospijeća do jedne godine. Poslovanje na novčanom tržištu omogućava ostvarivanje kamatnih prinosa na viškove novčanih sredstava kojima raspolažu financijske institucije i gospodarski subjekti.