INVESTICIJSKI RJEČNIK

C/D

C/D (engl. certificate of deposit) je certifikat o depozitu, zadužnica banaka; vrijednosni papir kojim banke pribavljaju kratkoročno ili dugoročno sredstva, važan su instrument financijskog tržišta.

CAC

CAC je indeks cijena vodećih dionica kojima se trguje na Pariškoj burzi.

Call in pay

Call in pay je minimalni iznos plaće koji dobiva zaposleni za svoj posao, neovisno o tome je li posao izvršen ili nije. Uobičajena je praksa platiti zaposlenog četiri sata, bez obzira na to je li radio manje od četiri sata ili uopće nije bio na poslu.

Call-opcija

Call-opcija (engl. call option, njem. Vorprämie, Kaufoption) je vrsta opcije koja vlasniku daje pravo kupnje od sastavljača opcije ugovorenih vrijednosti papira po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili u toku određenog razdoblja. Call-opcija izvršit će se ako tržišna cijena vrijednosnih papira naraste iznad izvršne cijene. Tada je sastavljač call-opcije dužan prodati ugovoreni paket vrijednosnih papira po nepovoljnijoj (nižoj) cijeni tako da će izgubiti dio primljene premije ili će čak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika između tržišne i izvršne cijene veća od premije. Pri tome nije bitno posjeduje li sastavljač opcije taj paket vrijednosnih papira ili ga mora kupiti u momentu izvršenja opcije. U slučaju da tržišna cijena ne preraste izvršnu, call-opcija se neće izvršiti pa će njezin vlasnik pretrpjeti gubitak u visini plaćene premije.

Call-tržište

Call-tržište (engl. call market, njem. Bezugsmarkt, Kaufmarkt) je tržište na kojem se kupovni i prodajni nalozi prikupljaju tijekom vremena, a realiziraju u određenom trenutku, prema nalozima prodavača i investitora. Call-tržišta su uobičajena kada je obujam trgovanja premalen da bi opravdao kontinuirano trgovanje, a najčešće se odnose na trgovanje vrijednosnim papirima. Zbog toga su zakonitosti i djelovanje call-tržišta uređeni prema načelima aukcijskog tržišta. Nakon isklicanja predmeta trgovanja.

CAMEL

CAMEL (engl. capital, assets, management, earnings, liquidity) je metoda analize općeg stanja banke zasnovana na ispitivanju kapitala (capital), kvalitete aktive (assets), menedžmenta (management), profitabilnosti (earnings) i likvidnosti (liquidity).

Tom se metodom banke rangiraju u pet kategorija: rang 1 dobivaju banke s najboljim rezultatima po svim pokazateljima, a rangovi 4 ili 5 dodjeljuju se problematičnim bankama i upućuju na potrebu dodatnog ispitivanja i otklanjanja uzroka nepovoljnog stanja.

Capital Guaranteed Products

Capital Guaranteed Products su namjenski derivatni financijski proizvodi kod kojih garantira se isplata uloženog iznosa (moguće uz još neki minimalni prinos) i udio u dobiti koju ostvaruje skup vrijednosnih papira na kojem se temelji CGP.

CAPM

CAPM (engl. capital asset pricing model) je teorijski model vrednovanja neke tržišne imovine, odnosno vrijednosnog papira ili samog poduzeća.

Predstavlja jednadžbu po kojoj je očekivani prihod nekog vrijednosnog papira (projekta ili poduzeća) funkcija stope prihoda na bezrizična ulaganja, sistematskog investicijskog rizika i očekivane premije rizika na tržištu kapitala, CAPM pokazuje međuzavisnost rizika i prihoda od investicija koja postoji na tržištu kapitala, gdje je rizik prikazan veličinom bete.

Koristi se u procesu vrednovanja vrijednosnih papira i procjeni vrijednosti samog poduzeća. Prema određenim istraživanjima ovaj je model našao svoju potvrdu u praksi.

Carigradska burza

Carigradska burza (engl. Istanbul Stock Exchange - ISE) je jedina turska burza vrijednosnih papira, osnovana 1986. ISE je samoregulirajuće tržište pod nadzorom Odbora za tržišta kapitala, koji nadzire sva turska tržišta kapitala. Burzom upravlja Izvršni odbor od pet članova.

Carina

Carina (engl. customs duty, duty) je porez na uvoz, a rjeđe i na izvoz robe; iznos novca koji država naplaćuje od vlasnika robe prilikom njezina prijelaza granice. Obično su ad valorem, tj. u postotku od vrijednosti robe, no mogu biti i specifične (u određenom iznosu po jedinici težine ili volumena) te kombinirane.

U administrativnom smislu carina je cjelokupna administracija koja izvršava propise iz carinskog područja. Carinom se naziva i ured u kojem se roba carini i naplaćuje carina (carinarnica).

Čarter

Čarter (engl. charter, njem. Charter) je brodarski i zrakoplovni ugovor o prijevozu pri kojem je predmet ugovora i brodski i zrakoplovni prostor, za razliku od običnih ugovora o prijevozu u kojima prostor ne dolazi kao sastojak ugovora.

Isprava o čarteru (engl. charter party) redovito sadrži ime prijevoznika, ime broda ili zrakoplova, bruto i neto zapreminu prijevoznih sredstava, ime naručitelja prijevoza ili krcatelja, luku ukrcavanja, odredišnu luku, odnosno klauzulu do kada se ona ima priopćiti i visinu vozarine. U poslovnoj se praksi uz sklapanje čarter ugovora poslije ukrcaja tereta izdaje teretnica.

Cash Management

Cash Management je zajednički naziv za grupu proizvoda koji omogućuju klijentu efikasno upravljanje sredstvima na računima, kao što su: Notional Pooling, Direct Debit, Zero Balancing, Sweep Account, Regional Cash Management, Cross Border Margin Pooling i sl.

Časne police

Obveza iz PPI police pravno predstavlja naturalnu obvezu. To znači da se tim policama ne može u sudskom postupku dokazivati postojanje i valjanost ugovora o osiguranju, a niti osiguravatelj isplatom osigurnine na temelju prava subrogacije stječe prava koja osiguranik ima u odnosu na osobe odgovorne za štetu. Usprkos tome, često se iz praktičnih razloga pribjegava rješenju da je polica osiguranja sama po sebi dovoljan dokaz o postojanju interesa.

Osiguravatelji uz stanovite uvjete honoriraju takve police. Njihovu primjenu opravdava činjenica da je dokazivanje postojanja interesa ponekad vezano s teškoćama. To se odnosi posebice na vrijednost osigurljivoga interesa. Na primjer, kod osiguranja "očekivane vozarine” ili osiguranja "na dodatnu svotu” zbog naglih promjena cijena robe na svjetskom tržištu gotovo je nemoguće unaprijed procijeniti vrijednost toga interesa. Zato se u tim slučajevima pribjegava upotrebi PPI polica. Prema Institute Time Clauses - Hulls, na osnovi PPI sklapaju se dopunska osiguranja predviđena u disbursements warranty clause, ali samo do predviđene visine.

CBOE

CBOE (krat. engl. Chicago Board Options Exchange, njem. Chicagoer Optionsbörse) je najveće centralizirano tržište opcija na dionice u svijetu. Prilikom trgovanja CBOE koristi infrastrukturu za trgovanje zajedno sa CBOT (Chicago Board Options Trade). Dvije funkcije specijalista su karakteristične za CBOE: tzv. board broker, koji opslužuje knjigu evidencija naloga s ograničenjem, te jedan ili više priznatih market makera, koji djeluju kao dileri.

CEDEL

CEDEL (fr. Centrale de livraison valeurs mobiliers) je međunarodni klirinški sustav na tržištu euroobveznica, sličan sustavu Eurocelar. Služi za obračun transakcija vrijednosnih papira, posebno euroobveznica.

Osnovala ga je skupina europskih banaka, sa sjedištem u Luksemburgu, radi pružanja usluga knjiženja pri transferu euroobveznica koje se drže na računima depozitara širom svijeta.

Koristi se širokom mrežom agenata. Postupak knjiženja uvelike se automatizira, a fizički prijenos vrijednosnih papira smanjuje na minimum.

Cedent

Cedent (engl. assignor cessionary, cedent, transferor, njem. Abtreter, Überträger, Zedent) je ustupitelj, osoba koja ustupa tražbinu (cesija).

CEFTA

CEFTA (akr. od engl. Central European Free Trade Agreement) je Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini, sporazum o ekonomskoj suradnji zemalja središnje Europe nastao 1992. sa svrhom unapređivanja razmjene i otklanjanja carinskih i drugih trgovinskih prepreka stvaranjem trgovinske zone između zemalja članica. Sadašnje su članice: Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija i Rumunjska.

Ček

Ček (engl. cheque, njem. Scheck) je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira kojim izdatnik (trasant) nalaže trasatu plaćanje svote naznačene u čeku iz svoga (trasantovog) pokrića kod trasata pri čemu u hrvatskom pravu trasat može biti samo banka. Dok je sa stajališta svoje funkcije mjenica kreditni papir, ček je prvenstveno platežno sredstvo jer njime trasat disponira svojim novcem koji ima kod drugoga (banke). Razlike u funkciji mjenice i čeka vidljive su i iz načina na koji se određuje dospijeće tražbine iz mjenice, odnosno na koji je određeno dospijeće tražbine iz čeka. Izdatnik mjenice može odrediti dan kada mjenica dospijeva ili razdoblje čijim istekom mjenica dospijeva, dok ček ex lege dospijeva po viđenju, a isprava u kojoj bi dospijeće bilo drukčije označeno ne vrijedi kao ček.

Čekovna (garantna) kartica

Čekovna (garantna) kartica (engl. cheque card, njem. Scheckkarte) je isprava koju izdaju banke i kreditne organizacije pri otvaranju posebnih računa koji služe kao pokriće za plaćanje euročekom. Garantne kartice korisnici čekova drže kod sebe i one služe za dokazivanje identiteta korisnika i postojanje pokrića.

U sklopu jedne zemlje postoje jedinstvene kartice, a tendencija je članica sustava euročeka da sve svoje kartice ujednače.

Garantna kartica sadrži: na prednjoj strani oznaku banke ili kreditne organizacije koja je izdaje, ime vlasnika, specimen njegova potpisa, broj računa, broj kartice i rok njezina važenja, a na poleđini uvjete koji moraju biti poštovani prilikom korištenja euročekova, uvjete u kojima izdatnik kartice garantira da će isplatiti svaki euroček (npr. da specimen potpisa na kartici i na euročeku mora biti istovjetan, da se euroček može popuniti samo do određene svote i sl.).

Čekovna kartica

Čekovna kartica u pravilu sadrži sljedeće elemente: naziv banke koja vodi čekovni račun, ime i prezime te vlastoručni potpis vlasnika čekovnog računa, broj čekovne kartice.

Čekovne kartice su najčešće izrađene na posebno kvalitetnom kartonu, koji je ili zaštićen plastifikacijom ili su osnovni podaci o vlasniku računa te broju čekovnog računa uneseni tzv. embosiranjem. Vlastoručni potpis vlasnika, ukoliko nije zaštićen plasifikacijom čekovne kartice, nalazi se na posebno zaštičenom dijelu čekovne kartice koji se ne može brisati ili mijenjati.

Čekovni kredit

Čekovni kredit (engl. check credit, njem. Scheckkredit) ili instant kredit je oblik kreditiranja koji u novije vrijeme dobiva sve širu primjenu, a predstavlja vrstu overdraft financiranja potrošača. Mehanizam podrazumijeva uvođenje kreditne linije imaocima tekućih računa kod banaka, na osnovi kojih se automatski osigurava kredit potrošačima.

Čekovna kreditna linija omogućava korištenje većeg iznosa novčanih sredstava u odnosu na novčani saldo na računima kod banke.

Čekovni račun

Pri plaćanju čekom obvezno je legitimirati se čekovnom karticom i osobnim ispravama.

Bitno svojstvo ovog računa jest njegova likvidnost. Pogodnost ovog instrumenta je automatizam kreditnog aranžmana koji reducira komplicirani mehanizam zaključivanja kreditnih ugovora, ispitivanje kreditne sposobnosti i obračun operativnih troškova. U pravilu je riječ o personalnim kreditima koji se realiziraju posredstvom odgovarajućih instrumenata platnog prometa, što znači indirektno. Iznosi kredita su obično ograničeni i ograničeno je vrijeme njihova korištenja. Kamatna stopa se obračunava samo za iznos bilančnih povučenih sredstava.

Centralizirani sustav kotacije

Stanje transakcije na više američkih burzi. Sistem su razvile srednje američke burze kako bi na neki način bile u stanju parirati New York Stock Exchangte (NYSE) po obujmu trgovine i broju izlistanih izdanja. Taj je sustav 1987. po broju izlistanih izdanja nadmašio NYSE, ali je udio NYSE u ukupnoj trgovini preko tog sistema iznosio 86%.

CLOB je sustav koji bi trebao omogućiti da se ograničeni nalozi izvrše na bilo kojem tržištu ako se postigne tražena cijena. Međutim, taj sistem još nije postigao zadovoljavajući obujam transakcija, budući da specijalisti NYSE odbijaju prenijeti informacije koje posjeduju u CLOB. Centralizirani sustavi kotacije daju osnovu za razvoj globalnog tržišta koje će omogućavati brokeru da obavi transakciju u korist svog komitenta na najpovoljnijem tržištu, bez obzira na fizičku udaljenost od tržišta.

Centralizirano aukcijsko tržište

Centralizirano aukcijsko tržište (engl. centralized auction market) je način organizacije tržišta koji dovodi sve ponudioce i kupce na jedno mjesto na kojem se formira cijena transakcije. Većina velikih burzi smatra da je to najdjelotvorniji način organiziranja tržišta, te uvodi pravila koja zabranjuju brokerima koji su aktivni na burzi da trguju izlistanim efektima izvan burze.

Na primjer na New York Stock Exchange taj problem regulira pravilo 390. Svrha je tog pravila da spriječi postojanje tzv. internog tržišta izlistanim efektima, budući da se smatra da postojanje takvog tržišta narušava djelotvornost formiranja cijene na burzi.

Centralna banka

Monopol na stvaranje primarnog novca centralnoj banci omogućava obavljanje ostalih funkcija koje se odnose na reguliranje novčanog sistema, kao što su kontrola ponude novca i kredita u bankarskom sustavu, održavanje stabilne vrijednosti novca, upravljanje tečajem domaće valute u odnosu na svjetske valute, upravljanje deviznim rezervama zemlje, održavanje stabilnosti domaćeg bankarskog sustava, obavljanje platnog prometa među bankama, držanje računa državnih organa te druge.

Povijesno su se centralne banke u većini slučajeva razvile iz privatnih banaka koje su kreditirale državu, za što im je država zauzvrat povjerila monopol na izdavanje banknota. Tako je Bank de France bila formalno privatna banka sve do 1945. godine, a Bank of England do 1946. godine. U Sjedinjenim Američkim Državama između 1836. i 1913. godine centralna banka nije postojala, a tada je stvoren tzv. Federalni sustav rezervi, u kojem su poslovne banke formalno bile osnivači dvanaest rezervnih banaka.

Razvoj centralnih banaka tekao je usporedo s potiskivanjem zlata kao rezervnog novca. Kako je iz monetarnog sustava postepeno nestajala obveza zamjene novčanica, tj. banknota za zlato, tako su banknote centralne banke i njene obveze po tekućim računima preuzimale funkciju rezervnog, odnosno primarnog novca. Iako centralne banke jedine imaju pravo na kreiranje primarnog novca, to ne znači da one jedine kreiraju novac.
Novac u suvremenim tržišnim gospodarstvima postoji i u obliku potraživanja prema bankama po osnovi tekućih i drugih depozitnih računa. Budući da su ta potraživanja u principu uvijek pretvoriva u zakonsko sredstvo plaćanja, te da se stoga i mogu prenositi u platnom prometu, to su ona poprimila sve karakteristike novca. Takvo svojstvo bankovnih obveza vezano je za relativno veliku sigurnost bankarskog sustava u suvremenim gospodarstvima, kao i za činjenicu da način plaćanja prijenosom potraživanja prema bankama znatno smanjuje troškove transakcija.

Iako je suvremeni novac znatno širi od zakonskog sredstva plaćanja koji kreira centralna banka, centralna banka ipak ima mogućnost da kontrolira količinu novca koji kreiraju poslovne banke. Ta kontrolu centralne banke obavljaju raznim instrumentima, od kojih su glavni krediti poslovnim bankama, kupovanje vrijednosnih papira te propisivanje obvezne rezerve koju poslovne banke moraju držati na računima kod centralne banke. Dok krediti poslovnim bankama kao i kupovine vrijednosnih papira povećavaju količinu primarnog novca (tj. obveze centralne banke), dotle propisivanje obvezne rezerve, najčešće u postotku u odnosu na ukupne obveze poslovnih banaka (tj. njihove depozite), određuje granice do kojih banke mogu svojim kreditom kreirati novac.

Ako je npr. propisana obvezna rezerva za poslove banke 20% od stanja ukupnih depozita, tada na 100 jedinica primarnog novca koje je emitirala centralna banka poslovne banke ne mogu svojim kreditima kreirati više od 500 jedinica svojih novčanih obveza, tj. depozita, čak i kada bi imale u svom posjedu svu količinu primarnog novca. Jedan dio primarnog novca, tj. banknote, uvijek se međutim nalazi u posjedu nebankarskih sektora, pa to još dodatno ograničava ekspanziju kredita poslovnih banaka.

Osim odobravanjem kredita poslovnim bankama, centralne banke stvaraju primarni novac i kupovanjem vrijednosnih papira, odobravanjem kredita državi, kao i povećavanjem, tj. kupovanjem deviznih rezervi. Ako država prisili centralnu banku da kreditira deficit budžeta te to dovodi do stvaranja pretjerane količine primarnog novca, ukupna ekspanzija novčanih obveza banaka često se ograničava tzv. direktnim ograničenjima, npr. u obliku pojedinačnih limita na količinu kredita koje može odobriti svaka poslovna banka.

Centralnobankarski knjižni novac

Centralnobankarski knjižni novac su obveze koje banka stvara prema institucijama koje kod nje drže tekuće račune.

Centralna banka odobravanjem kredita ili kupovinom domaćih ili stranih financijskih potraživanja stvara svoje obveze prema institucijama koje kod nje drže tekuće račune, a to su prije svega poslovne banke i država (ostali subjekti u pravilu nemaju pravo da drže račune kod centralne banke). Te obveze predstavljaju centralnobankarski knjižni novac, koji će centralna banka na zahtjev poslovnih banaka zamijeniti za drugi oblik svojih novčanih obveza, a to su banknote centralne banke.

CEO

CEO (akr. od engl. chief executive officer) je glavni izvršni direktor.

Certificirani ček

U pogledu naplate, ovakvi čekovi imaju jednaku sigurnost kao i bankovni čekovi. Iako je u obje Amerike i Kanadi ovo uobičajeni postupak osiguranja, mnoge europske zemlje ne priznaju oznaku prihvata (akcepta) kao da nije ni napisan (pro non scripto). Naplata se kod nas može ostvariti samo kod onih privatnih čekova koje su certificirale banke SAD, Kanade i Južne Amerike uz uvjet da naša banka raspolaže specimenom potpisa banke - akceptanta. U nekim europskim zemljama i u Engleskoj koriste se određeni surogati akcepta (vidiranje, markiranje).

Certifikat o depozitu - CD

Za individualne investitore emitiraju se s nominalom od stotinu ili više dolara, a za velike institucionalne investitore s nominalnom vrijednošću od preko 100.000, do onih s nominalom od više milijuna američkih dolara. Za razliku od standardnog bankovnog depozita koji se može razročiti samo uz određene restriktivne uvjete, CD se brzo i lako unovčava na sekundarnom tržištu. Ne treba ga miješati s potvrdama o depozitu koje nisu utržive.

Certifikati

Certifikati su izvedeni financijski instrumenti čije kretanje cijena je ovisno o kretanju cijene jednoga ili više osnovnih instrumenata na koji su vezani, tzv. underlying. Izdaju ih poslovne banke i mogu biti vezani na dionicu, košaru dionica, indekse, cijene sirovina, valute itd. Uvrštavamo ih u dužničke vrijednosne papire, odn. izdavatelj certifikata preuzima obvezu isplate uloga. Certifikati su slobodno prenosivi te se njima, kao i dionicama ili obveznicama, trguje na burzi.

Turbo certifikati omogućuju da imate koristi od fluktuacija na tržištu u oba slučaja. Turbo long certifikati donose korist od porasta cijena, a turbo short certifikati od pada cijena. Svaka dodatna promjena cijene podloge može dovesti do nerazmjerno visokih prinosa zbog učinka poluge. Međutim, iako je neograničeni potencijal za rast prednost ovog određenog certifikata, njegov je nedostatak rizik gubitka čitavog uloženog kapitala ako se pređe postavljenu granicu. U slučaju turbo long certifikata ta je granica postavljena ispod trenutačne cijene podloge. Za turbo short certifikate granica se postavlja iznad trenutačne cijene podloge. Postoje turbo certifikati sa i bez datuma isteka.

Kako funkcioniraju turbo certifikati?

Turbo certifikati dolaze s ugrađenim učinkom poluge. Kretanja cijene podloge odražavaju se relativno neovisno o volatilnosti. Ako se cijena podloge poveća, cijena turbo long/short certifikata nerazmjerno raste/pada prema odabranoj poluzi. Učinak poluge proizlazi iz niže kupovne cijene turbo certifikata u usporedbi s izravnim ulaganjem u podlogu. Što je kupovna cijena turbo certifikata niža, to je poluga veća.

Turbo certifikati imaju unaprijed ugovorenu (osnovnu) cijenu i granicu. Suštinska vrijednost turbo certifikata je razlika između cijene dionice i unaprijed ugovorene cijene (turbo long certifikat) ili razlika između unaprijed ugovorene cijene i cijene dionice (turbo short certifikat).

Što su indeksni certifikati?

S indeksnim certifikatom možete imati koristi izravno od razvoja temeljne imovine. Omogućuje vam da diverzificirate rizik, budući da ne ulažete u jedan određeni vrijednosni papir, veću indeks, kao što je, primjerice, DAX (dionički indeks Frankfurtske burze). Na taj način na vaše ulaganje ne utječu fluktuacije vezane samo za jedan vrijednosni papir nego utječe kombinirani razvoj svih vrijednosnica u indeksu.

Gubici jedne skupine dionica u indeksu mogu se prebiti s dobitkom druge skupine. Vaš sveukupni rizik je stoga niži kada posjedujete indeksni certifikat nego kada posjedujete određene dionice.

Kako funkcioniraju indeksni certifikati?

Indeksni certifikati se izdaju u određenoj denominaciji vezanoj za temeljnu imovinu. Najčešće se njima trguje u omjeru 1:100 ili 1:10 u odnosu na indeks. To znači da ako je, na primjer, vrijednost DAX-a 6.500 bodova, jedan indeksni certifikati denominiran u odnosu 1:100 prema DAX-u košta 65 EUR. Usput, indeksni certifikati su ekonomični oblik ulaganja, budući da se na njih ne naplaćuju prodajni troškovi ("teret") ili naknade za upravljanje.

Cesija

Kod cesije postoje tri temeljna odnosa i tri subjekta, iako je cesija dvostrani pravni posao, i to:

1. odnos cedent - dužnik, u kome stari i novi vjerovnik sklapaju ugovor o cesiji i za prijenos tražbine nije potreban pristanak dužnika, nego je cedent samo dužan obavijestiti dužnika o obavljenom ustupanju. Ova obavijest (notifikacija) osim praktičnih ima i pravne učinke, i dužnik do obavijesti može valjano platiti samo starom vjerovniku, a nakon primljene obavijesti samo novom vjerovniku. U slučaju višestrukog ustupanja (sukcesivna cesija), ako je cedent ustupio istu tražbinu raznim osobama, vrijedi načelo prioriteta obavljene notifikacije, tj. od više cesionara dužnik mora ispuniti svoju obvezu ne onome kome je cesija prije učinjena, nego tražbina pripada onom cesionaru o kome je cedent prvo obavijestio dužnika;
2. odnos cesionar - dužnik, u kome cesionar ima prema dužniku ista prava i po obujmu i po sadržaju kao i cedent do ustupanja, a uz glavnu tražbinu na njega prelaze i sva sporedna prava. Dužnik može protiv cesionara istaći ne samo prigovore koje ima prema njemu kao takvom, nego i sve prigovore koje je mogao istaći protiv cedenta do saznanja o ustupanju;
3. odnos cedent - cesionar ovisi o tome je li cesija naplatna ili nenaplatna, o čemu ovisi odgovara li cedent samo za veritet (istinitost, postojanje) tražbine, tj. odgovara da ustupljena tražbina stvarno postoji, odnosno odgovara li i za bonitet (naplativost) tražbine. Kod naplatne cesije cedent odgovara za veritet uvijek, a za bonitet kad je tu ugovoreno, a kod nenaplatne cesije ne odgovara ni za veritet ni za bonitet, a cesija navedena u to. 1. - 3. je redovita cesija (cessio regulare) čije se opće odredbe odnose i na posebne oblike cesije: cesija umjesto ispunjenja, cesija zbog naplaćivanja i cesija zbog osiguranja;
4. cesija je institut civil lawa, a u engleskom pravu ona se naziva assignment.

Cesija (ustupanje) umjesto ispunjenja

Cesija (ustupanje) umjesto ispunjenja (njem. Abtretung an Erfühllungsstatt) postoji kad dužnik mjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu (ili jedan njezin dio) koje ima prema svom dužniku. Sklapanjem ugovora o cesiji dužnikova se obveza gasi do iznosa tako ustupljene tražbine (davanje umjesto isplate).

Cesija (ustupanje) zbog naplaćivanja

Cesija (ustupanje) zbog naplaćivanja (njem. Abtretung an Zahlungsstatt, Inkassozession) postoji kad dužnik ustupa svom vjerovniku svoju tražbinu pod svoju tražbinu od svog dužnika samo zbog naplaivanja i njegova obveza se gasi (odnosno smanjuje) tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu od dužnikova dužnika, a ne odmah u vrijeme sklapanja ugovora. U tom slučaju dužnikov dužnik može ispuniti svoju obvezu i prema svom starom vjerovniku (cedentu) makar je obaviješten o cesiji. I kod ustupanja mjesto ispunjenja i ustupanja radi naplate cesionar je dužan predati cedentu sve što je naplatio preko svote svoje tražbine od cedenta.

Cesija (ustupanje) zbog osiguranja

Ustupanje zbog naplaćivanja i ustupanje zbog osiguranja nazivaju se fiducijarne cesije.

U oba slučaja cesionar nije ovlašten ustupljenu tražbinu dalje otuđivati kao što može kod redovite cesije ili ustupanja umjesto ispunjenja, nego je dužan nakon postignute svrhe cediranja (naplata, osiguranje) prenijeti natrag na cedenta tu istu tražbinu. Ovdje se radi o fiducijarnom odnosu kod kojeg fiducijant prenosi neko pravo na fiducijara i pri tome ugovara da nakon postizanja određenog cilja fiducijar ponovo prenese to isto pravo natrag na fiducijanta. Kod fiducijarne cesije radi se o dva ugovora; ugovoru o cesiji i ugovoru o fiduciji, tj. ugovoru o ograničenju gospodarskog učinka ustupanja i o vraćanju ustupljene tražbine poslije postizanja konačnog cilja.

Cesija osiguranja

Cesija osiguranja (engl. cession, njem. Zession, fr. cession) je dio premije osiguranja koji osiguravatelj - cedent osiguranja cedira reosiguravatelju - cesionaru.

Cesionar

Cesionar (cessionary, njem. Übernehmer, Zessionar) ili primatelj (preuzimatelj) tražbine je osoba koja preuzima tražbinu (cesija). U engleskom pravu cesionar je assignee.

Četvrta tržišta

Četvrta tržišta (engl. fourth market, njem. vierter Markt) je direktno trgovanje, bez posredovanja brokera, između investitora koji kupuje velike blokove vrijednosnih papira, preko 10.000, čime se postiže maksimalna ušteda na transakcijskim troškovima.

Direktni kontakti su olakšani kompjutorskom mrežom Instinet preko koje institucije investitori direktno ističu ponudu i potražnju vrijednosnih papira (treća tržišta).

CFA franak

CFA franak (engl. CFA franc) je zajednička valuta zemalja Zapadnoafričke monetarne unije (UMOA) i Srednjoafričke monetarne unije (UMAC). Članice UMOA su: Benin, Burkina Faso, Mali, Niger, Obala Bjelokosti, Senegal i Togo.

Članice UMAC-a su: Čad, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Kamerun, Kongo i Srednjoafrička Republika. Obje monetarne unije imaju svoje centralne banke, domicilirane u Dakaru (Senegal) i Yaoundeu (Kamerun), a CFA franak, kao zajednička valuta za sve te zemlje, fiksnim je paritetom vezan za francuski franak.

CFO

CFO (akr. od engl. chief financial officer) je financijski direktor; financijski menadžer.

CHIPS

CHIPS (engl. Clearing House Interbank Payments System) je američka privatna organizacija za međubankovni platni promet. Obavlja domaći i međunarodni platni promet u USD. Povezuje oko 140 depozitnih institucija koje imaju podružnice i urede u New Yorku i obavlja oko 90% vrijednosti međubankovnih plaćanja koje se odnose na međunarodnu trgovinu SAD.

Plaćanja između depozitnih institucija obavljaju se na neto osnovi, a sustavni rizik takve organizacije platnog prometa snose članice. Do 1990. sustavni rizik snosile su Federalne rezerve. Međubankovni platni nalozi izvršavaju se krajem dana, a ostali platni nalozi idući dan.

Cijena

U suvremenom trgovačkom pravu postoje u pogledu cijene nova stremljenja, pa se ugovor o prodaji smatra sklopljenim i kad cijena nije određena i odrediva - dovoljno je da se stranke sporazumiju o predmetu. U našem trgovačkom pravu kupac je u takvim slučajevima dužan platiti onu cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema, razumnu cijenu.

Propisana cijena je ona koju određuje mjerodavno tijelo. Kupac je u tom slučaju dužan platiti samo svotu propisane cijene iako je ugovorena i veća cijena. Propisi o cijenama prisilne su naravi i prodavatelj je morao znati da je viša cijena od propisane nedopustiva, pa je dužan razliku vratiti kupcu. Iako je cijena propisana, prodavatelj može robu prodavati po nižoj cijeni.

Strane se mogu sporazumjeti da cijenu odredi neka treća osoba. Cijena koju odredi treća osoba ima konstitutivno značenje. Ako treći neće ili ne može odrediti cijenu, smatra se da je ugovorena razumna cijena.

Ako je ugovorom određivanje cijene ostavljeno samo jednom ugovaratelju, smatra se da takva odredba nije ni ugovorena, a kupac je dužan platiti razumnu cijenu.

Cijena depozita

Cijena depozita (engl. deposit rate, price of deposit, njem. Passivzins), kamata koju banka plaća za korištenje depozita, uvećana za troškove držanja obvezne rezerve, te troškove službe za prikupljanje i praćenje depozita. U uvjetima djelotvornog tržišta banka izjednačava cijenu depozita s prosječnom kamatom koju postigne na tržištu umanjenom za profitnu marginu banke i rezervu za pokriće rizika.

Banke nastoje maksimalno smanjiti cijenu depozita, uz povećanje kamate na depozit. To se, budući da su ostale veličine fiksne ili ih je zadalo tržište, postiže racionalizacijom službi za prikupljanje i praćenje depozita, te smanjivanjem rizika plasmana. Ti ciljevi određuju način organizacije i funkcioniranja banaka.

Organizacija banaka izrazito je prilagođena smanjivanju administrativnih troškova i rizika plasmana. Postizanje što povoljnije strukture cijene depozita je činilac koji odlučuje o uspjehu banke. Najviša kamata koju banka može odobriti na depozit računa se po sljedećoj formuli: r=ki+oi0–t–l/k, gdje su k – povećanje kreditnog potencijala banke zbog jediničnog porasta depozita; o – povećanje obvezne rezerve kod centralne banke uslijed jediničnog povećanja depozita; i – prosječna kamata na kredite koje banka odobrava; i0 – kamata koju centralna banka odobrava na obveznu rezervu; t – fiksni troškovi po jedinici depozita; l – očekivani postotak nenaplativih kredita.

Cijena kapitala

Cijena kapitala (engl. price of capital, cost of capital, njem. Kapitalkosten), naknada koju poduzetnik plaća vlasniku za korištenje njegova kapitala.

Cijena kapitala izražava se u obliku kamate ili rente. Kamatu vlasnik zaračunava ako je poduzetniku pozajmio financijski kapital, a rentu ako je pozajmio realni kapital. Poduzetnik pozajmljuje kapital ako smatra da će, koristeći tuđa sredstva, ostvariti veći profit od cijene koju treba platiti. Poduzetnik će pozajmljivati sredstva od vlasnika sve dok cijena kapitala ne dostigne očekivani profit po uloženoj jedinici kapitala. Stoga, teoretski, cijena kapitala formirana na tržištu ukazuje na granični proizvod kapitala, tj. na porast vrijednosti proizvodnje koji se javio dodavanjem zadnje jedinice kapitala bez povećanog ulaganja ostalih faktora proizvodnje.

U praksi cijena kapitala odstupa od teoretske veličine iz nekoliko razloga, a osnovni su: zrnatost kapitala (nemogućnost kapitala da se beskonačno dijeli), nepromjenjivost fizičkog kapitala i neprozirnost tržišta. Budući da financijski kapital najmanje od svih pati od navedenih nedostataka, njegova cijena je vrlo homogena u okviru narodnog gospodarstva, te izuzetno vjerno prati promjene u gospodarstvu, i približno ukazuje na granični proizvod kapitala. Međutim, opredmećeni kapital mnogo se teže seli iz grane u granu, te njegova cijena koleba ovisno o prosperitetu djelatnosti u koju je uložen.

Suvremeno tržište kapitala nadvladava te nedostatke tako da omogućava da svaki kapital trenutno pretvori iz opredmećenog u financijski oblik i obrnuto, a bez velikih troškova koji su prije nužno pratili takve transakcije. To postiže tako da opredmećeni kapital ne iskazuje u svom fizičkom obliku, već putem idealnih vlasničkih dijelova – dionica. Cijena tih idealnih dijelova kontinuirano se prilagođava na osnovi očekivanih prihoda od tog kapitala (> beskonačno razdoblje držanja), i to tako da se očekivana renta izjednači s očekivanom kamatom na financijski kapital.

Renta se ne smije izjednačavati s dividendom na upravljačke dionice, budući da one nose u sebi i poduzetničku dobit. Najčistiji rentovni papir je povlaštena dionica. Takvo financijsko tržište, oslanjajući se na modernu informatičku i komunikacijsku tehnologiju, omogućava da se cijena kapitala približi razini optimalnoj sa stanovišta narodnog gospodarstva.

Cijena opcije

Cijena opcije (engl. option premium) je cijena po kojoj se opcija prodaje. Kupac opcije plaća premiju nekom izdatniku opcije da bi ga time potakao na davanje opcije.

Glavni čimbenici koji određuju cijenu opcije jesu:

a)    cijena predmeta opcije;
b)    duljina razdoblja važenja opcije; trošak djelovanja ovog čimbenika je viši što je dulje vremensko trajanje opcije, zbog potencijalno većeg gubitka koji izdatnik može pretrpjeti unutar duljeg vremenskog razdoblja;
c)    mogućnost veće promjene cijene predmeta opcije, slijedom povijesne kolebljivosti cijena predmeta opcije, tržišnog trenda, te novosti koje mogu utjecati na cijenu predmeta opcije;
d)    izvršna cijena; obično je jednaka cijeni predmeta opcije na dan izdavanja opcije. U međusobnoj je interakciji s visinom cijene opcije.

Cijena proziva

Cijena proziva (engl. call premium, njem. Vorprämie);

1. razlika između nominalne cijene obveznice, i više, cijene obveznice po prozivu. Cijena je određena unutar ugovornice, i smanjuje se približavanjem dospijeća;
2. cijena koju plaća izdatnik u slučaju da se odluči na raniji iskup povlaštenih dionica, po cijeni iznad nazivne ili navedene cijene povlaštene dionice.

Čikaška burza

Članovi robne burze su proizvođači žitarica, prerađivači, izvoznici, banke i ostale financijske institucije, brokerske i trgovačke kuće. Članstvo se kupuje. Čikaška burza je pod zakonskom regulativom Državne komisije za terminsku trgovinu.

Razvojem trgovine opcijama javila se potreba za organiziranim tržištem terminskim ugovorima nepoljoprivrednih proizvoda, te je 1973. osnovana Čikaška terminska burza (CBOE). Postala je najveće organizirano svjetsko tržište opcijama na dionice i državne obveznice. Članovi mogu poslovati kao mešetari (brokeri) koji trguju u svoje ime a za tuđi račun i kao trgovci kojima je zadatak da usklađuju tržište smanjenjem raspona između ponuđene i tražene cijene (market makers).

Ciljni troškovi

Osnovna ideja ovog načina jest: ne određuju troškovi proizvodnje razinu cijena, nego cijene određuju na tržištu ostvarive troškove. Prema načelu ciljnih troškova poduzeće se prilagođava datostima tržišta. S obzirom na tradicionalno shvaćanje postojećim troškovima poduzeća (proizvoda/usluge) pridodaje se željena dobit te se kao rezultat dobiva prodajna cijena. Budući da tržište određuje dopustive troškove, prema suvremenom načelu polazi se od tržišne cijene koja se umanjuje za željenu dobit, a razlika se odnosi na dopustive, ciljne troškove.

Nakon utvrđivanja ciljnih troškova za poduzeće (ili proizvod ili uslugu) optimiziraju se indirektni troškovi i provodi se strukturno prilagođavanje funkcija, odjela i suradnika. Posljednjih godina koncepcija ciljnih troškova razvila se u zaokruženo načelo upravljanja troškovima. Koristi se uobičajeno kod razvoja novog proizvoda. Ishodište koncepcije uvijek su zahtjevi kupaca. Stoga proces ciljnih troškova započinje ispitivanjem kupaca.

Na temelju rezultata ispitivanja tržišta suradnici u istraživanju i razvoju dobivaju nalog da definiraju i specificiraju proizvod. Stvarni početak upravljanja ciljnim troškovima jest utvrđivanje prodajne cijene za novi proizvod. U koncepciji ciljnih troškova razvijeni su različiti procesi pronalaska ciljnih troškova. Prema jednom od njih (market into company) ciljni troškovi se izvode izravno iz na tržištu ostvarive prodajne cijene i planirane dobiti. Kad se od ostvarive prodajne cijene oduzme planirana dobit (target profit), dobiva se dopustivi trošak (allowable cost), tj. tržišno priznati trošak.

Na temelju postojeće proizvodne i procesne tehnologije stručni odjeli utvrđuju stvarne troškove (drifting costs), standardne troškove bez tehnoloških inovacija. Ciljni troškovi koje treba definirati jesu razlika između dopustivih i stvarnih troškova (allowable costs i drifting costs), pri čemu se ustrajnim korištenjem inovativnih mogućnosti stvarni troškovi pokušavaju što više približiti dopustivim troškovima. Polazeći od osnovne poslovne strategije menedžment na kraju utvrđuje ciljne troškove kod određene razine troškova.

U idućem koraku postavlja se pitanje: Kako pojedinim funkcijama proizvoda idealno pridružiti resurse, i to tako da vrijednost proizvoda odgovara željama kupaca? U tu svrhu proizvod se raščlanjuje na pojedine svoje funkcije, koje se vrednuju i klasificiraju u tvrde i meke. Potom se pojedine komponente proizvoda ponovno sastavljaju i optimiraju prema odnosu svojih pondera i svoga troškovnog udjela. Ako se troškovni udjeli pojedinih komponenata proizvoda obračunavaju na temelju postojeće proizvodne tehnologije, tada će stvarni troškovi u pravilu biti znatno viši od tržišno dopustivih troškova. Time nastaje proces permanentnog snižavanja troškova u fazi razvoja proizvoda kako bi se dostigao novi standard.

Sustav ciljnih troškova nije usmjeren samo na funkciju upravljanja troškovima nego na cijeli sustav: ciljni troškovi proširuju perspektivu u smislu usmjerenja na potrebe, usmjerenja na cjelinu i izbjegavanja egoizma područja (podizanje iznad bedema) te stvaraju cjelovit pogled na ukupni životni vijek proizvoda.

Ciriška burza

Ne postoje posebni mešetari koji preuzimaju naloge od banke i izvršavaju ih na burzi, već same banke posluju vrijednosnim papirima preko svojih predstavnika. Burzovni predstavnik mora biti švicarski državljanin, mora posjedovati dozvolu za poslovanje na burzi, te deponirati određeni iznos kod Burzovne udruge kao jamstvo za ispravno poslovanje.

Na burzi se primjenjuje poseban oblik trgovanja: nadležni službenik burze izvikuje određenim redom nazive vrijednosnih papira (á la criée), potom se predstavnici sporazumijevaju o kupnji i prodaji. Postoje tri različita tržišna segmenta: službeno tržište, službeno paralelno tržište i neslužbeno tržište. Burzom upravljaju Glavna skupština, Upravni odbor i revizori (auditori).

Cirka nalog

Cirka nalog je u burzovnoj trgovini nalog mešetaru da kupi ili proda određeni iznos vrijednosnih papira po cirka cijeni, tj. ovlaštenje mešetara da zaključi posao u okviru zadanoga raspona, od najvišega do najnižega tečaja.

Cirka nalog može npr. glasiti: kupite 100 dionica "X” po DEM 64 cirka 3. Mešetar može kupiti dionice po cijeni 64, 65, 66 ili 67, ali ne smije kupiti po cijeni od 68 DEM.

Cirkularni ček

Cirkularni ček je vrsta čeka čija posebnost se sastoji u tome što se kao trasant pojavljuje banka, a kao trasat ona sama ili njena filijala ili njezina korespondentna banka. Korisnik takvog čeka je bančin komitent koji kod banke ima pokriće.

Čista holdinška kompanija

Čista holdinška kompanija (engl. pure holding company, njem. reine Holding) je dominantan oblik holdinških kompanija, koje se osnivaju kao financijska poduzeća i ne bave se proizvodnjom ili nekom drugom poslovnom djelatnošću, a njihova imovina se sastoji isključivo od dionica drugih poduzeća. Takva vrsta holdinških kompanija i danas je osnovni oblik financijskog kapitala u SAD-u.

Osnovna djelatnost čistih holdinških kompanija sastoji se u osnivanju, financiranju i upravljanju drugim poduzećima. Čiste holdinške kompanije osnivaju se za investiranje u vrijednosne papire drugih kompanija, kako bi održale nadzor nad njima.

Čisti novčani tok

Novčani izdaci su izdavanja novca iz poduzeća u okruženje koji umanjuju njegova novčana sredstva. Tu spadaju izdaci za nabavu inputa potrebnih za odvijanje poslovnog procesa poduzeća (za nabavu materijala, energije, isplate plaća, tuđih usluga), ali i izdaci za plaćanje poreza, kamata i sl. Prednost je koncepta čistog novčanog toka nad konceptom profita u tome što je čisti novčani tok stvarni tok novca, a ne obračunska kategorija kao što je profit (raspolaganje novcem pretpostavka je realne mogućnosti potrošnje). Nedostatak je ovog koncepta taj što ne odgovara prirodi internih poslovnih procesa u poduzeću (niz transformacija imovine u poduzeću zapravo su robni tokovi). Osim toga profit je legalno priznata kategorija u okviru koje se može obavljati raspodjela rezultata poslovanja.

City

City je dio Londona promjera oko jedan kilometar u kojem su koncentrirane najveće britanske banke, brokerske kuće, osiguravajuće ustanove, dvije londonske burze i niz drugih financijskih posrednika. Uz njujorški Wall Street simbol je financijskog centra i koncentracije nacionalnog i međunarodnog bankarstva i financiranja.

Cjenovna elastičnost

Cjenovna elastičnost (engl. cross-price elasticity, njem. Preiselastizität) je odnos relativnih promjena razina potražnje određene robe ili usluge na turističkom tržištu i relativnih promjena njihovih cijena. Ova se elastičnost temelji na tezi da je cijena jedan od najvažnijih, najutjecajnijih, ali i najosjetljivijih instrumenata ekonomske politike, kojim se može bitno djelovati na tržišna kretanja i odnose.

U turizmu je manevarski prostor između donje i gornje granice cijena u normalnim tržišnim uvjetima toliko malen da ne može odigrati gotovo nikakvu ulogu u politici prilagođavanja ponude potražnji.

Cjenovna elastičnost ponude

Cjenovna elastičnost ponude (engl. price-supply elasticity, njem. Preiselastizität des Angebots) je mjera postotne promjene u količini kojom se opskrbljuje tržište, a koja rezultira iz promjene cijene proizvoda. Dio promjena u količini opskrbljenosti robom i zbog promjene vlastite cijene može ležati u pomicanju resursa u njegovu proizvodnju od poduzeća i industrija koje se uključuju u opskrbu proizvodima koji su blisko povezani (glede proizvodnje) s proizvodom.

Cjenovna elastičnost potražnje

Cjenovna elastičnost potražnje (engl. price-demand elasticity, njem. Preiselastizität der Nachfrage) je mjera postotne promjene tražene količine koja rezultira od promjene cijene. Primjerice, cjenovna elastičnost potražnje od 0,5 daje nam informaciju da se s povećanjem cijene od 1% tražena količina na tržištu smanjuje za 0,5%. Potražnja je elastična ako je postotna promjena tražene količine veća od postotnog povećanja cijene; potražnja je jedinično elastična ako je postotna promjena istovjetna i kod cijene i kod potražnje; potražnja je neelastična ako je postotna promjena tražene količine manja od postotnog povećanja cijene.

Cjenovni kišobran

Politika razmjerno stabilne i visoke cijene omogućuje ostvarivanje razmjerno velikih profita, a posebice pogoduje poduzećima i najboljim konkurentskim uvjetima. Profiti pridošlica razmjerno su manji, pa imaju više poticaja k ostvarivanju tržišnog udjela na teret vođe, a stoga i bržem smanjivanju troškova od njega.

Cjenovni kišobran mora se zatvoriti prije ili kasnije zbog usporavanja rasta, agresivnih kasnih pridošlica koji osvajaju dijelove tržišnog kolača snižavanjem cijena ili akvizicijama postojećih poduzeća, opetovanog nastojanja tržišnog vođe da vrati svoj načeti tržišni udjel ili zbog asortimanskih ograničenja u distribucijskim kanalima. Zatvaranje cjenovnog kišobrana eliminira jedan broj konkurenata čije su margine relativno niske i tržišni udjel minoran, ponajprije zbog njihovih većih troškova u odnosu na poduzeća koja su realizirala smanjivanje troškova na temelju većeg iskustva.

Cjenovni rat

Cjenovni rat (engl. price war, njem. Preiskrieg, Preiskampf) je situacija u industriji koju obilježava izrazito suparništvo cijenama. Uobičajena u prijelomnim fazama industrijske evolucije kad se radikalno smanjuju profitne marže ili kad postoji suvišak industrijskih kapaciteta. Često izlazi izvan nadzora i vodi nezaustavljivoj cjenovnoj spirali s negativnim učincima za sve sudionike takva načina konkuriranja.

Clearing

Clearing (njem. Abrechnung, Clearing) je engleski pojam koji označava proces prijenosa (elektronskog ili fizičkog) različitih instrumenata plaćanja od emitenta (organizacije koja ga izdaje) na organizaciju kod koje su smješteni računi drugih organizacija, a koja tereti račun dužnika.

CME

CME (engl. Chicago Mercantile Exchange) je najveća američka terminska burza, osnovana 1919. kao robna terminska burza, 1972. uspostavlja međunarodno novčano tržište na kojem počinje terminska trgovina valutama; taj je odjel burze danas najaktivniji. Na burzi se trguje i opcijama i indeksima. Preko nje se odvija oko 30% ukupne američke terminske trgovine.

Co-manager

Co-manager je u slučaju sindiciranog izdavanja vrijednosnih papirai tad su brokeri i dileri članovi sindikata koji nisu lead manager.

Collateral

Collateral je specifična vrsta osiguranja novčanih tražbina (dugova i vrijednosnih papira) nekim vrednotama, posebno onima zamjenjivim za novac. Najčešće su takve vrednote vrijednosni papiri.

Npr. collateral trust bonds - obveznice osigurane običnim dionicama i/ili drugim obveznicama.

COMEX

COMEX (engl. Commodity Exchange of New York) je burza sirovina, nastala 1933. u New Yorku ujedinjavanjem nekoliko manjih burzi radi oživljavanja tržišta sirovina nakon velike krize. Isprva je bila opća burza terminskih tečajeva sirove gume, neprerađene svile, kože, krzna, srebra, bakra i kositra; od 1974. zlata, aluminija, te opcija. Spojila se 1994. s burzom NYMEX u najveću svjetsku robnu burzu NYMEX/COMEX.

Commitment pristojba

Commitment pristojba (engl. commitment fee, njem. Bereitstellungskommission) je provizija koju kreditor zaračunava na iznos kredita što ga stavlja na raspolaganje dužniku (npr. kod revolving kredita).

Provizija može biti naplaćena skupa s kamatom prilikom iskorištenja kredita ili se kamate i provizija zaračunavaju odvojeno.

Controlling

Controlling je funkcija u poslovnom sustavu i instrument potpore menedžmentu u rukovođenju i upravljanju. Postoje različite koncepcije s obzirom na izravne ciljeve: računovodstvena, informacijska, upravljačka, usmjerena na neposredne poslovne ciljeve poduzeća. Najcjelovitija koncepcija je upravljačka, po kojoj je controlling koordinativna i integrativna funkcija unutar specijaliziranog i raščlanjenog sustava menadžmenta.

Postoji strateški i operativni controlling. U hotelijerstvu se najviše koristi informacijski controlling koji primjenom specifičnih metoda i instrumenata osigurava informacijsku osnovicu za upravljanje tekućim poslovanjem i budućim razvojem. U većim hotelima postoji odjel za controlling, a u manjim jedna osoba (kontroler). Može biti ustrojen kao stožerna ili linijska funkcija.

COO

COO (akr. od engl. chief operations officer) znači (glavni) direktor operacija; direktor proizvodnje; osoba odgovorna za operacije odnosno proizvodnju i distribuciju proizvoda i usluga, tj. outputa organizacije.

Cost-benefit analiza

Pritom se vrši usporedba ekonomskih i sociokulturnih troškova te ekonomskih i sociokulturnih koristi koje nastaju u destinacijama gdje su kulturne norme i stupanj ekonomskog razvoja različiti od modela turizma koji se počinje razvijati.

Pokazalo se da je u industrijski nerazvijenim zemljama razvoj određenog tipa masovnog turizma iniciranog izvana preko stranih turoperatora i agencija polučio izuzetno puno sociokulturnih, a i ekonomskih šteta za lokalnu zajednicu, te je bilanca troškova i koristi bila negativna.

Cover

Cover znači unaprijed osigurati devizni tečaj ili kamatnu stopu za fondove koji dospijevaju ili će biti potrebni u nekom terminu u budućnosti.

Credit Default Swap

Credit Default Swaps - kupoprodaja rizika nekog izdavatelja za određenu premiju.

Credit Link Notes

Credit Link Notes su namjenski financijski proizvodi u formi vrijednosnih papira koji stvaraju novčane tokove. Uvjeti njihove isplate vezani na specifične kreditne događaje (npr. promjena vlasničke strukture, bankrot jednog ili više izdavatelja iz skupa vrijednosnih papira, promjena kreditnog rejtinga, nemogućnost plaćanja, itd.).

Credit Spread Option

Credit Spread Option - pravo na kupnju ili prodaju nekog vrijednosnog papira ukoliko se spread u odnosu na dogovoreni kriterij promijeni za više od unaprijed dogovorenog iznosa.

Crna burza

Crna burza (engl. black market, njem. schwarze Börse), paralelna, ali nezakonita robna i valutna tržišta na kojima se obavlja ilegalna trgovina po cijenama koje se bitno razlikuju od onih na legalnom tržištu.

U okvire aktivnosti crne burze spadaju krijumčarenje robe, valuta i vrijednosnih papira i kupoprodaja radi špekulacije zaobilaženjem zakonskih propisa te plasman proizvoda čija je slobodna prodaja trajno zabranjena (npr. droga). Crnom tržištu, kako se još nazivaju crne burze, naročito pogoduju valutna nestabilnost i ekonomski poremećaji (nedovoljna opskrbljenost robom) koji dovode do uvođenja mjera kao što su određivanje cijena i ograničavanje prometa nekih vrsta ili robe ili čak svih. Sve to zajedno rezultira nedozvoljenom trgovinom deficitarnim proizvodima i valutama.

Cijene na crnom tržištu u pravilu su uvijek više, ali mogu biti i niže kao npr. u slučaju prodaje krijumčarene robe koja nije opterećena obveznim davanjima državi (carine, razni porezi). Ili kada uz službeno devizno tržište postoji i slobodno tržište deviza na kojem je kao posljedica slobodnog kretanja ponude i potražnje cijena niža.

Crna lista

Crna lista (engl. black list) je popis osoba koje ne treba zaposliti ili osoba ili tvrtki kojima ne treba dati zajam, odnosno kojima u poslovnim odnosima ne treba vjerovati. Obično kruži unutar grupe ljudi ili tvrtki.

Crni četvrtak

Crni četvrtak (engl. Black Thursday, njem. Schwarzer Donnerstag) označava 24. listopad 1929. godine kada je nastupila prava panika na njujorškoj burzi, nakon nekoliko dana bezuspješnih pokušaja da se spriječi njezin krah (neki radije govore o "crnom utorku”).

To je bio simbolički početak perioda "velike krize”, odnosno "velike ekspanzije” u svjetskoj ekonomiji 1930-ih godina.

Crni fond

Crni fond (engl. secret fund, slash fund) je novčani fond za tajna plaćanja i mito osobama za neku tajnu aktivnost ili nelegalne usluge.

Crni novac

Crni novac (engl. black money, njem. Schwarzgeld) je nezakonito stečen novac dobiven ilegalnim, nezakonitim transakcijama i sredstvima vezanim uz promet dobara i usluga zakonski zabranjenih, koji je gotovo u svim zemljama zakonski predmet konfiskacije. To je, primjerice, novac stečen prodajom droge.

Crni ponedjeljak

Crni ponedjeljak (engl. Black Monday, njem. Schwarzer Montag) je kolokvijalni naziv za zbivanja na New York Stock Exchange 19. listopada 1987. Tada je zabilježen rekordni pad vrijednosti dionica: Dow Jones industrijski prosjek pao je za 508 poena, odnosno 22,6% što je najveći pad u povijesti.

Ukupna tržišna vrijednost USA vrijednosnih papira pala je čak za 500 milijardi dolara. To je izazvalo slična kretanja i na drugim tržištima vrijednosnih papira diljem svijeta. Mnogi u tome vide početak kraja velikog špekulacijskog vala koji je zavladao svjetskim financijskim tržištem prethodnih godina.

Crni vitez

Crni vitez (engl. black knight) je poduzeće koje daje nepoželjnu, odnosno neprijateljsku ponudu za preuzimanje nekog drugog poduzeća.

CROBEX

CROBEX je službeni indeks cijena dionica kojima se trguje na Zagrebačkoj burzi vrijednosnica; uključene su redovne dionice 30-ak poduzeća kojima se trgovalo u više od 90% ukupnog broja trgovinskih dana u promatranom razdoblju, kojima je promet veći od 0,5% ukupnog prometa dionica u promatranom razdoblju te kojima je free float tržišna kapitalizacija među prvih 20% dionica poredanih prema free float tržišnoj kapitalizaciji na zadnji dan promatranog razdoblja. Uveden je 01. 09. 1997.

CROBIS

U slučaju da s nekom obveznicom koja je uključena u indeks nije bilo transakcija, za izračun indeksa se uzima prosječna dnevna cijena od prethodnog dana, odnosno od zadnjeg dana kada je obveznicom trgovano.

Revizija indeksa obavlja se svaka 3 mjeseca i to zadnji petak u mjesecu veljači, svibnju, kolovozu i studenom.

Cross-default clause

Cross-default clause je klauzula u ugovoru prema kojoj se, u slučaju da se neka obveza ne izvrši, npr. jedan obrok otplate u roku ne plati, čitav ugovor automatski otkazuje i dospijeva na naplatu.

Cross-default clause

Cross-default clause je klauzula u ugovoru prema kojoj se, u slučaju da se neka obveza ne izvrši, npr. jedan obrok otplate u roku ne plati, čitav ugovor automatski otkazuje i dospijeva na naplatu.

Čvrsta valuta

Čvrsta valuta (engl. fixed currency, hard currency, njem. harte Währung) je naziv za valutu koja ima relativno stabilnu vrijednost i koja je lako zamjenjiva za druge valute ili robu.

Čvrste valute imaju zemlje koje vode stabilnu monetarnu politiku i koje u pravilu ostvaruju suficit u bilanci plaćanja. Ovaj suficit ukazuje na potencijalno povećanje relativne vrijednosti valute, pa je čini pogodnom za financijsku imovinu.

Čvrsti novac

Čvrsti novac (engl. tight money, njem. knappes Geld) je slikovit izraz za restriktivnu monetarnu politiku koju prate visoke kamatne stope te sporiji porast ponude novca i kredita. Ekonomski učinak takve politike može biti usporeniji ekonomski rast, ali i niža inflacija.