Postoji nekoliko stvari koje se trenutačno događaju, a tjeraju nas na razmišljanje o kasnim 1950-tima. Oko 55% kontinentalnog dijela Amerike pogođeno je sušama, najgorima još od 1956. godine. Trenutačne kamatne stope su na najnižim razinama od 1950-tih. Dug vlade je na alarmantnim razinama baš kao i pred drugi svjetski rat. Dionice su zadnji put bile ovako povoljne u odnosu na obveznice davnih 1950-tih.

Neki od nas nisu dovoljno stari da bi se sjetili kasnih 50-tih, tako da ćemo se prvo malo vratiti u prošlost. U to vrijeme Elvis je bio najveći hit, galon goriva (1 galon = 3,78 litara)  bio je 0.24 dolara, Sputnik je lansiran i NASA je bila u svom punom razvoju. To je također bio period rastuće nezaposlenosti i globalne nesigurnosti. Ako se osvrnemo na to razdoblje, vjerojatno ga ne bismo okarakterizirali kao snažno globalizirano. No, već tada, ono što se događalo na globalnoj razini imalo je utjecaja na ljude isto kao da se događa neposredno pored njih. Kao i sada, ljudi su bili nesigurni oko toga što im nosi budućnost te kako će to utjecati na njih i njihove bližnje.

Globalna financijska kriza i popratni dug imali su snažan utjecaj na investicije. Ono što se dogodilo u 1950-tima bio je pomak u načinu investiranja i načinu na koji su kompanije redistribuirale svoje profite - opet, jako slično onome što se događa danas.
Od 1920-tih do skoro 1960-tih, američke dionice plaćale su najveću kamatu za uloženi novac. Ekonomija se našla na snažnom udaru sredinom 1957. godine. Industrijska proizvodnja je pala 14%, korporativni profiti su se strmoglavili 25%, a nezaposlenost je porasla 7,5%.

U tom periodu, inflacija je otežavala kompanijama isplaćivanje dividendi. Inflacija je podigla cijene obveznica dok je u isto vrijeme tržište imalo snažan rast, zapravo toliko snažan da prinosi na dionice jednostavno nisu mogli držati tempo. Nadalje, popularnost za brzorastuće dionice se povećavala, baš kao i za kompanije čija je prodaja i dobit rasla relativno brzim tempom. Zbog takve nagle ekspanzije, kompanije su često plaćale ispodprosječne dividende. Trenutno, pak, po prvi put od kolovoza 1958. godine, dionice nose veću stopu dobiti nego obveznice, kao što se može vidjeti na grafu ispod.



Okruženje niskih kamatnih stopa koje je FED nametnuo gurnulo je prinose skoro na nulu te je to razlog zašto CDs-ovi, štednje i obveznice imaju tako niske prinose. To je pogodno za korporacije koje mogu izdati obveznice po iznimno niskim cijenama te otkupiti svoje dionice, proširiti poslovanje, financijski ojačati te povećati dividende. Obveznice se jednostavno ne mogu nadmetati sa rastućim stopama dobiti koje dionice trenutno pružaju.

Zadnja desetogodišnja aukcija trezorskih obveznica rezultirala je rekordno niskim prinosom, nešto nižim od 1,5%, što investitorima ne predstavlja zadovoljavajući prinos u narednih 10 godina. Činjenica je da je S&P 500 oaza za mnoge investitore sa prosječnim prinosom na dividendu od oko 2,2%. Tržištu se nije svidio pomak od dionica s visokim prinosima na obveznice s visokim prinosima. To ima smisla pošto je novac napuštao tržište, no budući da se događa upravo suprotno, više novaca će ulaziti na tržište jer svi žele uhvatiti visoke prinose.

Unatoč mnogim lošim vijestima, američko tržište dionica trudi se spriječiti isti "sell-off" kakav se događao prošla dva ljeta. Očekujemo kako će svi navedeni faktori uzdrmati tržište na još neko vrijeme, no vjerujemo kako će akcije FED-a i ostalih centralnih banaka pružiti potporu tržištu. Opća očekivanja su da će globalna ekonomija ojačati u 2013. godini, tako da se želimo i dalje fokusirati na ulaganja u kompanije sa dobro definiranim planovima zarade koji bi ih trebali voditi ka dugoročnoj dobiti.

Izvor: Platinum invest