Kontrola nad DTK mrežom mogla bi ovisiti o ishodu parlamentarnih izbora. Memorandum o razumijevanju između Vlade RH, T-HT-a i DT-a govori kako je vlada unatoč protivljenjima jedinica lokalne samouprave odlučila DTK mrežu prepustiti T-HT-u, kroz institut "prava puta".
Jedno od svakako najviše kontroverznih pitanja koja su bila postavljena u samo predvečerje objave o inicijalnoj javnoj ponudi T-HT-a je pitanje upravljanja distributivnom telekomunikacijskom infrastrukturom, tj. DTK mrežom. Mreža kanalizacijskih cijevi kojom putuju žice za prijenos podataka prema Vladinim podacima od 30. travnja ove godine bila je duga 23,2 tisuće kilometara, od kojih dužina gradske DTK iznosi 12,4 tisuća kilometara, a međugradska DTK oko 10,7 tisuća kilometara.
Osnovno pitanje kontrole proizlazi iz činjenice da su lokalne vlasti, a donedavno i središnja državna vlast tvrdile kako je DTK mreža vlasništvo investitora, odnosno lokalnih zajednica ili države, koji su plaćali tu izgradnju, dok T-HT tvrdi kako je mreža vlasništvo izvođača radova, i uključuje u bilancu vlasništvo nad DTK mrežom u vrijednosti od 852 milijuna kuna na datum 30. lipnja ove godine.
Kao što je poznato, T-HT svojim konkurentima u fiksnoj telefoniji i pružanju Internet usluga koji nemaju vlastitu mrežu, naplaćuje korištenje mreže po cijenama zbog kojih je umnogome dosad bila otežana potpuna liberalizacija i konkurentnost u pružanju usluga interneta i fiksne telefonije.
Jedan od argumenata koje mnoge jedinice lokalne samouprave ističu u svojim dosadašnjim sporovima s T-HT-om je taj da je distributivna telekomunikacijska kanalizacija dio komunalne infrastrukture, i kao takva pripada lokalnoj samoupravi, dok T-HT tvrdi kako je riječ o telekomunikacijskoj infrastrukturi koja pripada njima.
Očekivalo se kako će u Prospektu saznati više detalja načinu rješenja problema DTK u vezi s vlasništvom i/ili njezinim korištenjem, no Memorandum o razumijevanju (ugovor između DT-a, države i T-HT-a) investitorima je predstavljen samo kao okvir za rješavanje poteškoća na koje nailazi Grupa u odnosu na DTK, uz opasku kako se provedba njegovih odredbi očekuje najranije u prvom tromjesečju 2008. Zbog nesigurnosti da će se to dogoditi, revizori su problem telekomunikacijske kanalizacije uključili u "određena istaknuta pitanja" koja bi mogla imati nepovoljan učinak na financijski položaj grupe.
NEJASNOĆE I NEIZVJESNOSTI
Tako postoji cijeli niz nejasnoća i neizvjesnosti, koje su također navedene u Prospektu i posebno se upozorava: «Ako se vlasništvo Grupe i/ili pravo da koristi distribucijsko telekomunikacijsku infrastrukturu ne riješi na način kako se sada predviđa i/ili ako se pojave druga pitanja, to bi moglo imati značajan učinak na Grupu i njeno poslovanje i budući razvoj».
Sudeći prema napisanom u Prospektu, upravo famozni Memorandum o razumijevanju između Vlade RH, T-HT-a i DT-a čini se da je vlada unatoč protivljenjima jedinica lokalne samouprave odlučila DTK mrežu prepustiti T-HT-u. Tako je u nizu javnosti nepoznatih sastanaka s telekomima i jedinicama lokalne samouprave u predvečerje IPO-a T-HT-a Vlada iznijela prijedlog imena "Pravni režim DTK u svjetlu javne ponude dionica HT-a", po kojem će se T-HT-u priznati trajno pravo korištenja nad DTK.
IZMJENE ZAKONA O TELEKOMUNIKACIJAMA
Kako? Izmjenama Zakona o telekomunikacijama, za koje se T-HT nada kako će se dogoditi najranije u prvom kvartalu nove, 2008. godine. Rješenje pitanja DTK koje je u prezentaciji predložila Vlada RH, a podrazumijeva ga Memorandum, temelji se na specifičnom vlasničkom pravu tzv. "pravu puta", kojim se regulira vlasništvo nad nekretninom koja se nalazi na zemljišnoj čestici u tuđem vlasništvu i upisuje se u zemljišne knjige.
Vlada predl!aže da se izmjenama Zakona o telekomunikacijama upravo takvo vlasničko pravo ne bi trebalo upisivati u zemljišne knjige i predlaže da "pravo puta" dobije svaki operater koji je, kako stoji u prezentaciji, izgradio postojeći DTK.
Prema uvjetima Memoranduma o razumijevanju, mogućnost Društva da ostvari „pravo puta’’ u svim onim okolnostima u kojima eventualno nije vlasnik određene cijevi ovisit će o sposobnosti Društva da dokaže kako je ulagalo u te cijevi. Premda Društvo smatra da će biti u mogućnosti dokazati takvo ulaganje, kriteriji za procjenu je li ulaganje izvršeno neće biti poznati dok se relevantni zakoni i propisi predviđeni Memorandumom o razumijevanju ne donesu i ne primjene od strane HAT-a.
Upravo tu dolazi do razrješenja osnovnog problema jer najednom Vladinim prijedlogom vlasništvo nad DTK više ne pripada onima koji su izgradnju platili, dakle investitorima, već izvođačima radova, u ovom slučaju T-HT-u, jer su izgradnju DTK mreže vršili pravni prednici te tvrtke. Naravno, ulagači u DTK su u najvećem broju lokalne samouprave, a jedini graditelj kanalizacije, uz manje izuzetke u novije vrijeme, je T-HT.
VLADA MIJENJA MIŠLJENJE
Jedan je od osnovnih razloga zbog kojih T-HT gubi sudske parnice vezane za DTK taj što na sudu ne tvrdi da je vlasnik DTK već samo da koristi tu infrastrukturu i da mu drugi operatori smetaju njegove kablove (!)Kako je vlada navela u prezentaciji tijelima lokalne samouprave, pitanje vlasništva nad mrežom navodno ne bi trebalo imati utjecaja na vrijednost dionice kompanije, (što je u neskladu s činjenicom da je mreža stavka u bilanci T-HT-a), pa slijedom toga ustvari začuđuje činjenica da vlada pristaje DTK mrežu prepustiti T-HT-a.
Donedavno, Vlada je zastupala načela jedinstvenosti DTK, a rješenje pitanja ne bi trebalo imati utjecaj na bilancu T-HT-a. Priznale bi se T-HT-ove investicije i kompanija bi dobila dugoročno korištenje DTK dok bi nezavisno regulatorno tijelo određivalo uvijete korištenja primjenjive jednako za sve. Memorandum o razumijevanju sada donosi nove odnose, koji svakako dugoročno dobro utječu na poslovanje T-HT-a i trajno produžuju prednosti «bivšeg» domaćeg fiksnog monopolista nad konkurencijom.
Tako Vlada koja je dogovorila pojedinosti Memoranduma namjerava nakon IPO-a očito i provesti potrebne zakonodavne mjere «u svrhu olakšanja predmetne provedbe». No, kako stoji i u Prospektu, Vladine ovlasti su ograničene pa prema tome i sposobnost da izvrši takovu provedbu. Provedba zakona podliježe odobrenju od Sabora, a ne postoji sigurnost da će takvo odobrenje biti i dano. Moguće je da nastanu teškoće i problemi u postupku primjene takvih sporazuma i da ne budu u cijelosti provedeni kao što se sada predviđa.
Tako je moguće zaključiti, ukoliko vlada dobije sljedeće izbore, koji se održavaju tek šest tjedana nakon prvog dana trgovanja dionicama T-HT-a na Zagrebačkoj burzi, učinit će sve kako bi «olakšala predmetnu provedbu». Ukoliko ih ne dobije, ne postoji sigurnost da će biti provedene odredbe Memoranduma.
IZGUBLJENE PRAVNE BITKE
Ne tako davno, još početkom godine je T-HT izgubio sudsku parnicu o korištenju DTK mreže od DCM, najvećeg kabelskog operatora u Hrvatskoj. Tad je T-HT proglašen krivim jer je alternativnom operateru ilegalno prerezao kabel i izvadio ga iz kanalizacije.
Tu odluku donio je Županijski sud u Zagrebu, ustvrdivši da T-HT za takav potez nije imao nikakvo zakonsko pravo. Sredinom godine vodilo se čak 50 sličnih sudskih predmeta. Interesantno je da iako u bilanci DTK mrežu vodi kao svoje vlasništvo, jedan je od osnovnih razloga zbog kojih T-HT gubi sudske parnice vezane za DTK taj što na sudu ne tvrdi da je vlasnik DTK već samo da koristi tu infrastrukturu i da mu drugi operatori smetaju njegove kabele (!).
Osim pravomoćne parnice u Zagrebu, T-HT je od alternativnih operatora izgubio još nekoliko parnica u Splitu, Rijeci i Varaždinu. Odvjetnik Mihael Acalinović, koji je za DCM dobio spor protiv T-HT-a izjavio je u medijima kako T-HT gubi sporove o DTK, jer alternativne operatore ne tuži za ugrožavanje vlasništva već za smetanje posjeda. Prema njemu, to znači da T-HT nema vlasničke listove (a što je navedeno i u Prospektu), dakle jedine pravno valjane dokumente kojima se u Hrvatskoj može dokazati vlasništvo nad DTK a to de facto znači da za pravnu državu T-HT nije vlasnik DTK.
NEPOSTOJEĆE GRAĐEVINSKE DOZVOLE
Tek je između 15 i 17 posto Distribucijsko-telekomunikacijske infrastrukture registrirano u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Grupe. U nekim slučajevima (čak i ondje gdje je ona registrirani vlasnik), Grupa je pristala na plaćanje godišnje naknade za kontinuiranu uporabu određenih dijelova DTK.
Otprilike jedna trećina zemljišta na kojem je smještena DTK u državnom je vlasništvu i u načelu Grupa mora plaćati naknadu za uporabu tog zemljišta u državnom vlasništvu u skladu s ugovorima sklopljenim između Vlade i Grupe.
Grupa je imala oko 2100 građevinskih dozvola povezanih s nepokretnom mrežom od kojih je većina bila izdana za distribucijsko telekomunikacijsku infrastrukturu. Društvo procjenjuje da je još do 970 građevinskih dozvola bilo izdano a sada ih nema, ili nikada nije bilo izdano. Grupa je u procesu ishođenja građevinskih dozvola za one dijelove DTK za koje nema relevantnu građevinsku dozvolu.
Provedba odredbi Memoranduma očekuje najranije u prvom tromjesečju 2008Zbog složenosti ovog pitanja Društvo ne može procijeniti ishod ovih tražbina te hoće li one rezultirati bilo kakvim smanjenjem vrijednosti bilo kojeg dijela kabelske kanalizacije u imovini Društva zbog nemogućnosti da Društvo dokaže da je vlasnik takve imovine ili kao posljedica dodatnih naknada za „pravo puta’’ koje bi Društvo mogli biti obvezno plaćati. U financijskim izvješćima nisu izvršeni nikakvi ispravci vrijednosti u vezi s ovim pitanjem».