Američki predsjednik Donald Trump uveo je sankcije ruskim naftnim divovima Lukoilu i Rosneftu kako bi stanjio ruski proračunski prihod i poboljšao šanse za mir u Ukrajini. Učinkovitost tih mjera ovisit će o njegovoj spremnosti da uvede sekundarne sankcije i da riskira skok cijena nafte, smatra Reutersov kolumnist Ron Bousso.

Rosneft i Lukoil zajedno proizvode oko 5,3 milijuna barela dnevno, što odgovara oko pet posto svjetske proizvodnje. Od početka godine otpremili su gotovo polovinu od ukupno 3,5 milijuna barela nafte dnevno koji su putovali morem do kupaca širom svijeta, prema podacima analitičke tvrtke Kpler.

Sankcije su sada blokirale pristup Rosnefta i Lukoila financijskom sustavu baziranom na dolaru.

Čini se na prvi pogled da nove mjere neće značajno utjecati na ruski izvoz budući da su ruske energetske kompanije proteklih godina razvile učinkovite metode zaobilaženja većine zapadnih financijskih sustava te transportnih i osiguravateljskih usluga.

Izvoz ruske nafte i naftnih derivata tako je tek blago umanjen od ulaska ruskih vojnika u Ukrajinu, s 8,0 milijuna barela dnevno u 2022. na 7,5 milijuna barela dnevno u 2024.

Problem je što se i kompanije koje posluju s Lukoilom i Rosneftom izlažu opasnosti mogućih sekundarnih američkih sankcija, posebno one u Kini i Indiji, dva najveća kupca ruske nafte.

Ključna će zato biti reakcija Pekinga i New Delhija, ali i spremnost američkog predsjednika da pojača pritisak ako ne smanje uvoz ruske nafte, tumači Reutersov kolumnist.

Mamac za New Delhi

Indija je u prvih devet mjeseci ove godine od ruskih kompanija kupovala 1,9 milijuna barela nafte dnevno, što znači da je ruska nafta činila 40 posto indijskog uvoza tog energenta, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA).

Tome valja dodati i da je sankcionirani Rosneft vlasnik 49 posto udjela u indijskoj rafineriji Vadinar kapaciteta prerade od 400 tisuća barela nafte.

Američki predsjednik nastoji potaknuti New Delhi da smanji uvoz ruske nafte, obećavajući zauzvrat znatno niže carine na uvoz indijske robe u SAD.

Pitanje je i kako će reagirati Turska, koja zauzima treće mjesto na ljestvici najvećih kupaca ruske nafte. Prema podacima turskog regulatora za energente, ruska je nafta prošle godine činila 66 posto turskog uvoza.

U 2023. njezin udio u turskom uvozu nafte iznosio je 68 posto, a u 2022. godini 41 posto, procjenjuje pak turski stručnjak za energetiku Necdet Pamir.

Ključ u Pekingu

Pravi će test biti reakcija Kine, najvećeg kupca ruske nafte.

Kina je u razdoblju od siječnja do rujna od ruskih kompanija kupovala 2,1 milijun barela nafte dnevno, a ruska je nafta činila oko 18 posto kineskog uvoza tog energenta.

Najviše nafte dopremljeno je iz Rusije u Kinu naftovodom ESPO, čak 40 posto, i to s Rosneftovih naftnih polja.

Kina bi mogla u početku smanjiti uvoz, smatra Reutersov kolumnist, osobito ako američke sankcije potaknu rast cijena kroz dulje razdoblje, ali nije jasno hoće li Peking pristati na sankcije budući da je opetovano kritizirao takve mjere.

Dobar tajming?

Trump se možda pribojava upravo mogućeg rasta cijena nafte kroz dulje vremensko razdoblje, i to zbog očekivane oštre reakcije američkih građana.

Tajming je možda dobar, napominje Reutersov kolumnist, s obzirom na prognoze o višku u opskrbi.

Ako Kina i Indija potpuno ili djelomično obustave uvoz ruske nafte, koji čini gotovo 75 posto ukupnih ruskih isporuka tog energenta, drugi dobavljači morat će uskočiti i osigurati oko četiri milijuna barela nafte dnevno.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) procijenila je nedavno da bi zbog obilne ponude i posustale potražnje tržište u idućoj godini moglo bilježiti višak od upravo četiri milijuna barela dnevno.

Rusija je ipak veliki igrač na globalnom naftnom tržištu i ako se američke sankcije protegnu na dulje vremensko razdoblje i ako postignu ciljani učinak, cijene će na svjetskim tržištima porasti, uz previranja, što Trump gotovo sigurno želi izbjeći, zaključuje kolumnist.

"Volim brzo ukidati sankcije", rekao je američki predsjednik u srijedu, ističući rizike koje takve mjere predstavljaju za dominaciju dolara u globalnoj trgovini, uz učestale ruske zahtjeve da se nafta plaća u drugim valutama.