U razdoblju od 2008. do 2012. godine širom svijeta u prosjeku godišnje tijek investicijskog novca iznosit će 1500 milijardi US $ u direktnim investicijama. To je 10 posto ispod najviše razine kakva je postojala početkom ovog desetljeća. I trend prema zatvaranju tržišta u mnogim zemljama koči rast direktnih investicija, kao na pr. Rusija na području energetike ograničava pristup stranih investitora.
Brzi razvoj direktnih investicija prošlih godina jenjava. Nakon plusa iznad 30 posto 2005. i 2006., ove godine stručnjaci računaju sa tek 10,5 posto. A već 2008. prijeti minus od 4,6 posto. Do tih rezultata došli su znanstvenici Columbia University u New Yorku. Od 2009. do 2012. će se stabilizirati rast direktnih investicija i dostići konstantna vrijednost od 4,5 posto. Ovogodišnje stabilno svjetsko gospodarstvo i boom koji je zabilježen u prvom polugodištu kod M&A transakcije podupiru rast direktnih investicija. Kupovanje poduzeća izvan domicline zemlje statistički se ubraja u direktne investicije, a takve transakcije u prvoj polovici 2007. iznosile su 25 posto ukupnog novčanog investicijskog posla.. Takav trend prethodnih godina prethodnih godina tržište na preuzimanja tvrtki: Mnoga poduzeća su zahvaljujući rastućem prihodu i dobiti imala u svojim blagajnama visoke iznose za koje su tražile lukrativne mogućnosti ulaganja. Doduše, ti trendovi su u SAD-u bili jači nego u Europi. Činjenica je da su sama poduzeća najvećim dijelom pokretala direktne investicije. Europski financijski ulagači realizirali su u prvom polugodištu 2007. 13 posto cjelokupne investicijske aktivnosti, a u SAD-u čak više od jedne trećine. U međuvremenu se tržište se počelo hladiti za kupovine poduzeća, a u zemljama EU nakon intenzivnog investicijskog ciklusa slijedi pogoršavanje uvjeta financiranja. Za razliku od žestokog prodora u poslovima preuzimanja 2001. i velikog skoka u 2005. sada dolazi do pada.
To će najviše pogoditi financijske investitore, vjeruju analitičari. Osim toga u zemljama tranzicije očekuje se i usporavanje procesa privatizacije. U razdoblju od 2008. do 2012. godine širom svijeta u prosjeku godišnje tijek investicijskog novca iznosit će 1500 milijardi US $ u direktnim investicijama. To je visoki iznos, koji je, međutim, još uvijek 10 posto ispod najviše razine kakva je postojala početkom ovog desetljeća. I trend prema zatvaranju domaćih tržišta koči rast - prije svega u zemljama u razvoju, ali i u SAD-u. Na strateški osjetljivim gospodarskim područjima kao što je energetika, na pr. Rusija ograničavaju se pristup stranih investitora. Najveći broj ulagača iz zemalja u razvoju budućnosti će privlačiti Kina. Investitoru se isplati intenzivnu proizvodnju prebaciti iz industrijskih razvijenih i skupih zemalja u Kinu. Eventualni gubitak radnih mjesta u razvijenim zemljama, manji je problem od problema skupe proizvodnje, osobito u zemljama sa razvijenom socijalnom osjetljivošću i gdje sindikati maju bogate fondove. Dugoročno, direktne investicije imat će ponovno uzlazni trend. Najvažniji razlog za to je solidni svjetski rast koji autori studije predviđaju da će od 2008. do 2015. iznositi u od 4,5 do čak 8 posto. Svoj optimistički pogled u budućnost analitičari Columbia University malo ublažuju: "Sasvim je moguće da negativni gospodarski i politički razvoj bude nešto lošiji nego što se pretpostavlja," zbog mogućih previranja na financijskim tržištima", što bi ponovno negativno utjecalo na direktne investicije".
Nesigurnost kod energetskih opskrbljivača
Porasli su rizici za strane direktne investicije, osobito u energetskom sektoru, ocjenjuje renomirani američki ekonomist Jeffrey Sachs, potiču u velikoj mjeri nesigurnost za ulagače kapitala. Dalekosežno podržavljenje industrije nafte i plina u Rusiji, Boliviji i Venezueli potpiruje, prema Sachsu, klimu međusobnog nepovjerenja između zapadnih ulagača i siromašnih zemalja bogatih resursima. Samo masivne direktne investicije mogle bi osigurati energetsku opskrbu snažno rastućeg svjetskog gospodarstva i za sljedeća desetljeća. Profesor Sachs sa Columbia Univesityja preporučuje jačanje obostranog povjerenja i priznanje interesa. Ulagači žele dobit od uloženog kapitala, zemlje bogate resursima trajni gospodarski rast i više blagostanja. Stoga Sachs zahtjeva izbjegavanje političkih sredstava pritiska, kako bi se mogli ostvariti energetski interesi na korist svih sudionika.