Najveća opasnost za kretanje cijena, slažu se analitičari, leži u budućem intenzitetu gospodarskog rasta Kine.
Nakon što je prije mjesec dana na tržištima derivata zabilježen rekordno brz pad cijena robe, lagano su se počeli množiti glasovi sumnje daljnjeg uspona cijena na tržištu robe. Mnogi investitori koji su zakasnili uskočiti na trend višegodišnjeg razvoja tržišta sa zadovoljstvom su konstatirali da je došao kraj ‘zlatnih’ godina i krenuli uspoređivati krivulje rasta, primjerice, bakra s onom Nasdaqova indeksa tijekom tzv. razdoblja ‘New Economy’. Kako trgovina sirovinama također podliježe fundamentalnom zakonu ponude i potražnje, skeptici u svojim prognozama ne bi smjeli biti u zabludi. Naime, takav porast cijena kojeg smo mogli pratiti zadnjih godina treba implicirati da s jedne strane potražnja za materijalima oslabi te da se s druge strane ponuda poboljša, što se u zadnjih mjeseci moglo i vidjeti.

Visoka likvidnost
Veliki dio razloga nevjerojatnog uspona cijena svakao je pojačana likvidnost tržišta. Dok su još 2000. godine ulaganja investicijskih fondova u robu iznosila 5 milijardi eura, danas je u njih uložen kapital od čak 80 milijardi. Nije zato čudno da promatrači već dulje vrijeme upozoravaju na porast spekulativnog kapitala na tom tržištu.
Tjerana strahom od inflacije i slabljenjem dolara, većina investitora se pokušava osigurati i diverzificirati svoje portfelje s pozicijama u zlatu te rudarskim kompanijama. No kako su baš ti dijelovi portfelja nadprosječno profitirali od razvoja tržišta (u zadnjih 12 mjeseci je Dow Jones AIG Commodity-Index uz nisku volatilnost zabilježio uspon od 18 posto), kapital se pojačano počeo premještati iz klasične diverzifikacije u spekulativne namjere. Tržišne aktivnosti su iz toga razloga postale puno senzibilnije na vanjske utjecaje te je rizik brze promjene smjera cijena počeo postepeno rasti.
Vodeći ekonomist Morgan Stanleyja Stephen Roach upozorava da se trenutno stanje cijena može uporediti s mjehurom koji bi mogao puknuti. Porast cijena, po njemu, rezultira iz krive procjene rasta potražnje zemalja u razvoju kao što je Kina. Cijene sirovina dosegnule su rekordne visine jer ulagači u industrijalizaciji zemalja u razvoju vide konstantno nisku ponudu te daljnji snažan rast njihova gospodarstva. Osim slijepe vjere u nastavak snažnog razvoja Kine, kojeg promatramo zadnjih 27 godina, zanemaruje se poboljšanje efektivnosti industrijske potrošnje tih zemalja i sposobnost usklađenja proizvodnje zapadnom standardu. Roach upozorava na petogodišnji plan Kine za smanjenje potrošnje energije od 20 posto po jedinici BDP-a.
Smanjenje potrošnje Kine znatno bi pritisnule cijene industrijskih sirovina te bi se fundamentalna situacija na cijelom tržištu robe mogla bitno promijeniti. Takav scenarij djelovao bi negativno na cijeli sektor kompanija, primjerice, rudarskih. One su nakon krize između 1982. i 1999. godine napokon počele investirati u istraživanje te poboljšale profitabilnost poslovanja.
Ipak, vjerojatno se nalazimo tek na pola puta do preokreta trenda. Toga su mišljenja, naime, analitičari Merrilla Lyncha koji svojim klijentima preporučuju ulazak na tržište tek nakon pada cijena. Ta financijska kuća kojoj pripada najveći tim analitičara tržišta roba vidi rudarske kompanije ove godine s rekordnom dobiti i novčanim tokom. Analitičari Merrilla Lyncha misle da rast cijena metala nije tjeran spekulativnim investicijama. Cijene su dionica vodećih rudarskih kompanija, prema njihovoj procjeni, sa P/E od 10 ili manje dosta jeftine, dok su kompanije koncentrirane samo na istraživanje metala sa P/E-om između 5 i 9 usprkos skolonosti cikličkoj fluktuaciji još prilično atraktivne.Stabilnoj ocjeni poslovanja tih kompanija još treba dodati i tendenciju konsolidacije tržišta. Tako se uskoro očekuje niz spajanja kompanija koje bi dodatno utjecale na rast njihovih dionica. Time se mora dodati kako su dosadašnje slične aktivnosti vodile do konsolidacije postojećih kapacitita, ali ne i do njihova proširenja.
Slično mišljenje dijeli i jedan od vodećih njemačkih fondmanagera Jens Erhardt koji vjeruje da će superciklus rasta cijena robe potrajati još nekoliko godina. Procjenjuje se da će do 2008. godine tržište robe i proizvoda vezanih za robu privući dodatnih 40 milijardi eura. Još je navodno dosta investicijskih kuća koje se nisu specijalizirale na slične investicije i gdje je ulagački potencijal još dosta visok. Osim toga, dodatna investicija na to tržište ne šteti trendu već ga štoviše jača te utječe pozitivno na volatilnost tržišta, dodaje Jens Erhardt.Dwight Anderson, čija newyorška kompanija Ospraie Management LLC raspolaže kapitalom od 4 milijarde dolara, pak, mišljenja je da već sadašnji kapital uložen u tržište roba deformira njihove cijene. Osamdeset posto tih investicija drži se na kratkoročnim kontraktima bez namjere za dugoročnog vezanja i podržavanja dugoročnog trenda.

Šećer u usponu
Anderson je uvjeren da će dugoročno gledano tzv. soft commodities s profitabilnosti nadmašiti plemenite metale. Na nedavnom Commodity Investment Summitu u Londonu naglasio je kako će se u skoroj budućnosti potražnja za hranom i gorivom natjecati s poljoprivrednim proizvodima. Sve jača potražnja za biogorivom već sada tjera neke prehrambenu robu i industrije kao što je šećerna do rekordnih visina. Šećer je tako ovih dana dosegao šestotjedni rekord u porastu cijene nakon što je Indija najavila regulaciju izvoza šećera te je sa 480 dolara po toni na londonskoj Liffe burzi zabilježio najvišu cijenu od 25. svibnja ove godine.

Rogers: Rast će trajati još 10 godina
Činjenica ostaje da su bakar, cink i nafta u svome petogodišnjem usponu upravo ove godine dosegnuli rekordne cijene. Najpopularniji zastupnik investitora na robna tržišta Jim Rogers uvjeren je da će rast cijena potrajati još barem 10 godina. Rogers koji je deset godina radio zajedno s legendom hedge fondova Georgeom Sorosom, te izmedu 1970. i 1980. za ulagače zajedničkog fonda zaradio fantastičan prinos od 4200 posto, smatra kako se uspon još nije približio kraju. Još je sredinom 1998. godine studirajući brojke iz CRB Commodity Yearbook došao do zaključka da slijedi veliki boom na tržištu robe. Kako je još od 1871. godine najkraći uspon cijena robe potrajao 15 godina, možda se doista nalazimo tek na početku. izvor: www.poslovni.hr