Korijen riječi "inflacija" dolazi od latinskog "inflare" što znači napuhati.

Naglo napuhivanje novca, kredita i državnih troškova
Prema originalnoj definiciji, inflacija je pretjerano i naglo povećanje količine valute (novca i kredita), koje ne prati dovoljno povećanje roba i usluga. Dakle, previše novca i kredita lovi premalo dobara i usluga, pa kao posljedica opće razine cijena rastu, s vremenskim odmakom. Ova definicija je bila općeprihvaćena do napuštanja Zlatnog standarda (1971.) i kraja monetarnog sustava Bretton Woods (1975.).

70-ih godina, "fiat" valute (dolar, kasnije euro) postaju sredstva međunarodne razmjene, a inflacija se od tada počinje definirati kao "rast opće razine cijena". Ova definicija je trenutno općeprihvaćena. Po njoj je kreator "inflacije" svaki akter na tržištu koji podiže cijene u periodu rasta opće razine cijena; npr. trgovac stvara "inflaciju" kad pokušava zadržati maržu profita u okolnostima rasta svih ulaznih troškova nabave i energije.

Rast cijena je posljedica pretjerane inflacije
Cijene roba i usluga se mogu sniziti ili povisiti, nikako napuhati ili ispuhati. Izbor definicije je važan ako se žele definirati uzroci, odnosno kreatori inflacije. Prema originalnoj definiciji koje ću se držati, kreatori inflacije su oni koju napuhuju ponudu novca i kredita izvan proporcija realne ekonomije. Potražnja za robama i uslugama onda raste prebrzo (pregrijavanje) zbog viška novca i kredita u optjecaju. Novac i kredit uglavnom stvaraju monetarne financijske institucije (MFI) i država. Ako dođe do naglog povećanja novca s kojim se realni sektor ne može nositi, razine cijena mogu rasti kao posljedica (sa vremenskom odmakom). Istražimo tu mogućnost u aktualnom RH kontekstu.

Ogroman rast imovine HNB-a i kreditnih institucija u niti 5 godina
Prvi pogled na konsolidiranu imovinu MFI (HNB, kreditne institucije) pokazuje drastičnu promjenu trenda u zadnjih 5 godina, nakon stagnacije od 2010. do kraja 2019.

Konsolidirana aktiva monetarnih financijskih institucija od 2010 do 2024.

Izvor: HNB

Od 2010. do kraja 2019. godine, konsolidirana aktiva MFI raste sa 60 mlrd. na 68 mlrd. eura (+13 posto) Nakon toga u nepunih 5 godina, bilanca MFI povećana je za 70%, na 115 mlrd. eura. Ponovimo: u 10 godina konsolidirana bilanca banaka i HNB-a je porasla za 13%, da bi se od 2020. u pet godina napuhala za 70%.

Slična je priča sa agregiranom bilancom drugih monetarnih financijskih institucija (DMFI), a to su uglavnom kreditne institucije (banke). Nakon 10 godina stagnacije između 55 i 60 milijardi, u zadnjih 5 godina dogodila se nagla ekspanzija aktive sa oko 60 milijardi na 86 milijardi, povećanje za 43 posto. U tom razdoblju, potraživanja DMFI-a prema HNB-u povećala su se za 70 posto, a obveze za prekonoćne depozite za 67 posto.

Izvor: HNB

Kad se pogleda zasebna bilanca Hrvatske narodne banke, inflacija novca i kredita još je veća. Tako je pasiva HNB-a povećana sa 19 milijardi krajem 2019, na 46 milijardi eura krajem studenog 2024. Radi se o povećanju za 142 posto u manje od pet godina.

Izvor: HNB

Država štiti građane. HNB to financira, ali odakle?
Nakon što su u ožujku 2020, uvedene restriktivne mjere zatvaranja ("lockdown"), Europska komisija usvojila je Privremeni okvir za mjere državnih potpora u svrhu podrške gospodarstvu u pandemiji C-19. Privremeni Okvir usvojen je 19. ožujka 2020, a njegovo trajanje produljeno je 6 puta, da bi konačno istekao u lipnju, 2022.

S tehničke strane, HNB je učinila ono što se kolokvijalno zove "printanje novca" ili "primarna emisija". HNB je otkupio milijarde eura državnih obveznica kako bi se Privremeni okvir Europske komisije mogao realizirati, a ovako je to komentirao guverner Vujčić u godišnjem izvješću za 2020:

"Surađujući s fiskalnom vlasti, otkupom državnih obveznica na sekundarnom tržištu osigurali smo stabilnost tržišta državnih vrijednosnih papira. Time je država uspjela osigurati očuvanje radnih mjesta i normalno funkcioniranje vitalnih javnih sustava, a osobito zdravstva".

Guverner je rekao istinu jer u bilanci HNB-a vidljivo je povećanje od 2,6 milijarde eura na ime potraživanja od opće države u 2020. godini (vs. 0 u 2019.). Potraživanja MFI prema središnjoj i općoj državi povećala su se pak sa 12,1 na 15,8 milijardi eura, samo u 2020. godini. Povećanje je to od 3,7 milijardi eura, odnosno oko 20 posto proračunskih prihoda za 2020. godinu (17,4 mlrd.).

Izvor: HNB

Snažna ekspanzija kredita banaka od 2020. godine
Guverner HNB-a i ministar financija su defacto priznali da pretjerano kreditiranje stvara inflaciju, kad su rekli da će mjera koja otežava odobravanje kredita sniziti inflaciju. (misleći pritom na posljedicu inflacije, rast potrošačkih cijena). Više o tome u članku: Primorac očekuje da će HNB-ova mjera pozitivno utjecati na smanjenje inflacije.

Ako definiramo inflaciju kao naglo stvoreni višak novca i kredita koji realna ekonomija ne može progutati (pa zato rastu cijene svega), dobra polazna točka je ukupna količina kredita - odnosno promjena stanja kredita kroz vrijeme. I opet je vidljiv nagli rast ukupnih salda kredita u zadnjih 5 godina, van ranijih proporcija.

Ukupan saldo kredita kreditnih institucija u domaćoj valuti (euro) je stagnirao između 2010. i 2019. na 33 ili 34 milijarde eura, da bi se od 2020. do 11. mjeseca 2024. povećao na 45 milijardi eura. Dakle, u nepunih 5 godina ukupan saldo kredita banaka se povećao za oko 30 posto.

Sličan trend se vidi kod kreditiranja poduzeća (nefinancijskih društva), kod kojih je ukupan saldo kredita čak bio veći 2010. (11,8 mlrd.) nego 2019.(10,8 mlrd.). Ponovno se dogodila nagla ekspanzija u zadnjih 5 godina (posebno 2022.), pa je stanje eurskih kredita prema društvima povećano za 50%, na oko 15 milijardi eura, krajem 2024.

Po namjeni i sektoru, najveće relativno povećanje imaju nenamjenski gotovinski krediti prema kućanstvima (pojedinci). Od ulaska u eurozonu 1.1.2023. godine. do 11-2024, takvih kredita je odobreno skoro 2 milijarde eura, što je vjetar u leđa osobnoj potrošnji i pritisak na cijene.

Izvor: HNB

Napuhivanje državnih troškova
Državna potrošnja je doživjela sličnu ekspanziju kao i bilance monetarnih financijskih institucija. Posebno se ističe sveobuhvatno povećanje plaća u javnom sektoru (2023.) koje se ne temelji na kriterijima produktivnosti već na sistematizaciji radnih mjesta i kolektivnom pregovaranju sindikata. To je velik izvor inflacije jer se temelji na pretvaranju i korupciji. (Napuhati se ili "praviti se važan").

Tako je primjerice ukupan trošak zaposlenih konsolidiranog općeg proračuna od kraja 2019. do drugog kvartala 2024. povećan za 65 posto, daleko iznad rasta proračunskih prihoda u istom periodu, od 40 posto.

Stvaraju se tako milijarde nominalnog novca iza kojeg uglavnom ne stoji realni rast produktivnosti što onda stvara rastući pritisak na cijene raznih roba i usluga. Naprimjer: netko iz tako stečenog povećanja plaće financira kredit čijom potrošnjom diže potražnju za raznim robama i uslugama, a onda moguće i cijene.

Rasle su cijena svega
Ljudi kao da su zaboravili ogroman rast cijena nekretnina (uveden porez) ili rast cijena energenata (ograničenje maloprodajne cijene benzina i dizela), pa je sada fokus na cijenama hrane i robe široke potrošnje. Inicijalno su organizirali bojkot, a sada će kao spasitelji donijeti rješenje o ograničenjima cijena proizvoda hrane i osnovnih kućnih potrepština.

Istina je da su od 2020. rasle cijene skoro svega, a kad raste opća razina potrošačkih cijena i svi inputi proizvodnje (a posebno energija), to je direktna posljedica napuhivanja novca i kredita izvan proporcija dostupne količine. Dostupne robe i usluge nisu u stanju progutati toliki višak novca i kredita, pa cijene rastu kao posljedica.

Koliko će cijene pojedine robe ili usluge onda rasti, ovisi o detaljima ponude i potražnje za tom robom. Uzmimo za primjer nekretnine. Koliko su cijene rasle možemo procijeniti indeksom cijena nekretnina koji pokazuje da su nekretnine u prosjeku duplo skuplje od 2015., dok je glavnina tog rasta ostvarena u zadnjih 5 godina.

Indeks cijena nekretnina, Hrvatska

izvor: Eurostat

Opće je prihvaćeno da cijene nekretnina rastu u inflaciji jer ljudi vide nekretnine kao zaštitu i oblik štednje u turbulentnim vremenima. Nekretnine u RH nikad nisu bile skuplje.

Turizam je ključna grana hrvatske uslužne ekonomije i ako se sjetimo metrika poput "noćenja" jasno je da se radi o ogromnoj silnici potražnje za nekretninama, ali i za hranom. ugostiteljstvom itd. Ako domaći čovjek prima goste iz inozemstva, njemu ili njoj odgovara viša cijena. Ako se u Hrvatsku useli 100.000 stranih radnika, oni moraju negdje prenoćiti.

Pošto je skupo izgraditi i kupiti nekretninu, ključnu ulogu imaju banke i na strani ponude i na strani potražnje. Zbilja je nevjerojatan podatak da je stanje stambenih kredita kućanstvima (8 mlrd.) 2010. bilo veće nego 2019 (7,6 mlrd.), da bi se onda od 2020, do studenog 2024. saldo stambenih kredita popeo na 11,7 mlrd.

izvor: HNB

Potražnja za nekretninama je rasla iz više razloga, a glavni su višak novca i kredita, inozemna potražnja i plasiranje koruptivno stečenih sredstava u beton. Ponuda nekretnina se ne može dovoljno brzo prilagoditi, cijene su rasle.

Kategorija hrane očito ima tisuće artikala sa svojim krivuljama ponude i potražnje. Rast cijena hrane je problem strukture hrvatskog gospodarstva, gdje je uvoz hrane značajna komponenta, pa je domaća pregovaračka moć relativno slaba. Možda bi rast cijena hrane bio manji da država i banke nisu rasturili Agrokor grupu 2017.

Tko je profitirao?
U kratkim crtama: Vlasnici kreditnih institucija, neproduktivan dio javnog sektora. HNB-u je inače temeljni cilj "održavanje stabilnosti cijena u zemlji". Oni koji kreiraju inflaciju najviše od nje i profitiraju. Osim njih, profitirali su i oni koji su se ranije zadužili po fiksnoj kamati, jer sada ta rata kredita realno košta manje. Profitirali su i oni koji uspijevaju rastući ulazni trošak prebaciti na kupce - primjerice energetski sektor.