Zbog previranja na financijskim tržištima koje se iz SAD-a širi u Europu mnogi se na tržištu pripremaju za najgori mogući scenarij u kratkoročnom razdoblju. "Tržište ne želi uzeti u obzir temeljne makroekonomske faktore", kažu analitičari Erste grupe te naglašavaju da situacija nije baš takva: "Ne vidimo da postoji opasnost od kreditne krize, pada ulaganja ili pretjerane potražnje za stranom valutom koja bi za posljedicu imala nedostatak deviznih pričuva." S obzirom da je većina gospodarstava srednje i istočne Europe (tzv. CEE zemlje) još uvijek radno intenzivna (za što je pristup kapitalu od ključne važnosti za daljnja ulaganja), a uz previranja na financijskim tržištima (koje se iz SAD širi u Europu), pojavile su se visoke kratkoročne kamate, zajedno s proširenjem ponude kredita i očitom željom za likvidnošću. Svi ti faktori utječu na to da će eksterno financiranje gospodarstava zemalja srednje i istočne Europe biti teže nego u prošlosti. Tržište najviše zabrinjava mogućnost da bi bilo kakva kreditna kriza uzrokovana nedostatkom likvidnosti mogla skrenuti gospodarstva srednje i istočne Europe s putanje snažnog rasta. Analitičari Erste grupe gledaju na to drugačije: "Iako su neka gospodarstva srednje i istočne Europe vrlo otvorena (mjereno opsegom trgovine u usporedbi s BDP-om), njihova konkurentna proizvodnja daje im određeni imunitet. U lošim vremenima, tvrtke koje rade na zrelim tržištima obično su prisiljene poboljšati učinkovitost i prebaciti veći dio svoje proizvodnje u jeftinije regije kao što su zemlje srednje i istočne Europe", kaže Juraj Kotian, pomoćni voditelj Istraživanja o makro i fiksnim prihodima zemalja srednje i istočne Europe u Erste grupi. Kotian je dodao da je domaća potražnja u gospodarstvima zemalja srednje i istočne Europe, štoviše, u porastu (osim u Mađarskoj zbog stabilizacijskim mjera), što im daje privremenu zaštitu od pada eksterne potražnje. Nakon što se ustanovi što je glavna prijetnja gospodarstvima zemalja srednje i istočne Europe, prema analitičarima Erste grupe ograničenje kreditnog tržišta predstavljalo bi sekundarni efekt krize budući da bi novo zaduživanje ili obrtanje duga denominiranog u deviznim rezervama moglo biti otežano. Bez obzira na to, neki analitičari ukazuju na to da dobiti ne bi trebale značajno pasti zbog veće kreditne ponude, s obzirom na veći povrat uloženog kapitala te relativno niske razine zaduživanja kako bi se ostvarila ulaganja (tzv. debt leverage) u zemljama srednje i istočne Europe. "Da bi se ustanovilo jesu li rizici ozbiljni bolje se usmjeriti na likvidnost i strukturu eksternog duga u zemljama srednje i istočne Europe", kaže Kotian. U tom smislu Kotian je utvrdio nekoliko uzroka trenutnog rasta eksternog duga, a to su: da izvozno orijentirane tvrtke koriste zajmove u stranoj valuti kao prirodnu zaštitu od aprecijacije valute, negativni kamatni diferencijal (osim u Češkoj) odigrao je ulogu u korist zajmova u stranim valutama i posuđivanja na drugim financijskim tržištima te da su mnogi novi "greenfield" projekti samo su djelomično financirani iz dioničkog kapitala, a većina financijskih sredstava došla je putem zajmova iz nerezidentnih banaka ili interkompanijskih zajmova (zajmova od matičnih tvrtki), što predstavlja dugoročno financiranje. Analitičari Erste grupe ostaju optimistični. Kvaliteta imovine u zemljama srednje i istočne Europe na povoljnoj je razini tako da bi kreditna kriza mogla nastati samo uslijed nedostatka likvidnosti na lokalnim tržištima ili izuzetno visokih kamatnih stopa. No, tijekom posljednjih godina došlo je prevelike likvidnosti, a središnje su banke morale povući višak s tržišta. Čak i ako se deficiti tekućih računa dodaju kratkoročnom vanjskom dugu i zanemare priljevi izravnih stranih ulaganja (FDI) tijekom godine, devizne bi pričuve trebale biti dovoljne za pokrivanje povećane potražnje za stranom valutom.