Redefiniranje dioničkog ugovora Vlade i Mola, radi kojeg je Vlada prošli tjedan osnovala Povjerenstvo, zapravo znači početak pregovora o direktnoj prodaji još jednog dijela državnog vlasništva u Ini. Premda za ovu informaciju nema službene potvrde, svi signali govore kako je Vlada konačno odlučila krenuti u razgovore o novom smanjenju svoga udjela u vlasništvu Ine, pri čemu joj činjenica da joj je udio pao ispod 50 posto - nakon čega se, prema dioničkom ugovoru s Molom, međusobni odnosi moraju redefinirati - služi kao vrlo dobro pokriće za "novo promišljanje" svojih interesa u nacionalnoj naftnoj kompaniji. Iako još nije održan nijedan službeni sastanak, Poslovni dnevnik saznaje da je Mol ponovno pojačao svoj pritisak za početak razgovora, na koji je Vlada, na koncu, i pozitivno odgovorila. Tumačenje je kako je procijenjeno da joj okolnosti na tržištu kapitala, a osobito skorašnji scenarij u kojem će se na tržištu početi pojavljivati prve radničke dionice na koje je istekao šestomjesečni lock up period, ali i braniteljske dionice - zabrana prodaje udjela u Braniteljskom fondu ističe 12. travnja - imati dodatan negativni utjecaj na burzovnu cijenu Ine, na temelju koje se i formiraju početne (financijske) pregovaračke pozicije. Profesor Ljubo Jurčić, koji je kao ministar gospodarstva u prvoj koalicijskoj Vladi prodao udjel u Ini Molu, smatra pritom da je žurba vjerojatno obostrana, jer jednako kao što Mol želi što prije u Ini imati što čišće vlasničke pozicije, "Vladi treba novca", koji, mišljenja je Jurčić, "može namaći samo novim privatizacijama". Vlada u Ini u ovom trenutku ima udjel od 44,85 posto dionica, a jedina obveza koje se mora pridržavati je da do ulaska Hrvatske u EU zadrži kontrolni paket od 25 plus jednu dionicu Ine. Stoga Vlada, pojednostavljeno, svoj udio do 25 posto može prodati kad god želi i kome god želi. Pretpostavlja se da će u ovoj fazi ići na pregovore o privatizaciji daljnih 14 posto udjela, za koje bi, recimo, samo prema jučerašnjoj burzovnoj cijeni dobila oko 3,1 milijardu kuna. Budući da je riječ o paketu kojim bi, pod pretpostavkom da je kupac Mol, mađarski partner dodatno osnažio svoju vlasničku poziciju, Vlada može računati i na određeni postotak premije na tržišnu cijenu pa se to i nameće kao najvažniji motiv za osnivanje Povjerenstva, odnosno početak pregovora o redefiniciji dioničkih odnosa u kompaniji. Doduše, Molu bi se, s obzirom na prognoze o kretanju cijene čak i isplatilo još čekati, no njegova interna situacija, čuje se, čini ga prilično nervoznim. Čuje se da on nije jedini zainteresirani potencijalni kupac. Ni austrijski OMV, navodno, ne bi imao ništa protiv ulaska u Inu. Iako mu paket od 14 posto u startu ne bi dao dodatne benefite, računica počiva na mogućnosti daljnjeg okrupnjavanja vlasništva, prije svega daljnjim dokupom, osobito radničkih i braniteljskih dionica. Kad je riječ o interesima kompanije, poznavatelji smatraju da bi za Inu bilo bolje da se Vlada drži Mola. Ne samo da bi ulazak još jednog jakog partnera zakomplicirao upravljanje kompanijom - ne treba zaboraviti da će predstojeća redefinicija dioničkih odnosa u obzir morati uzeti i interese malih dioničara, prije svega kroz kontrolne organe poslovanja - nego bi moglo dovesti u pitanje i tempo modernizacije rafinerija.
I slovenski Petrol moguća meta?
Analize procjenjuju da će dugoročno regionalne naftne kompanije završiti u okrilju neke od velikih ruskih ili možda i zapadnih kompanija, pa nije nelogično nastojanje i Mola i OMV-a da, u međuvremenu, strateški ojačaju i, pojednostavljeno, bolje se prodaju kad do toga dođe. Ina je tako prirodna meta, a nije isključeno da to postane i slovenski Petrol.