Ne budu li investicije javnog sektora išle prema planu i u rujnu ne budu u punom zamahu, prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić će, kaže, odstupiti.

Osnovni plan za 2012. postavljen je na 1,23 milijarde eura, ali on je podigao ljestvicu za 600 milijuna eura ili 4,5 milijarde kuna, na gotovo 14 milijardi kuna. Zato ne trati vrijeme; već danas se sastaje s vodstvom Hrvatske elektroprivrede jer od HEP grupe se očekuje da najviše povuče, a s nekim projektima poput savskih hidroelektrana, navodno se praktički odmah može krenuti. Prvotni plan investicija za HEP u 2012. težio je 2,1 milijardu kuna, ali bi prebacivanjem u brzinu više on trebao odraditi čak 3,2 milijarde kuna ulaganja. To je nešto više i od predkrizne 2007. i gotovo dvostruko više od preklanjskih ulaganja te kompanije. Ipak, i prvotni i "podebljani" plan HEP-a u smislu financijskog potencijala i kreditne sposobnosti čini se najmanje problematičnim.

Za početak, HEP može bez državnih jamstava, što nije slučaj s, primjerice, HAC-om. Investicije većine ostalih uzdanica iz javnog sektora preko kojih država želi pogurati investicijski ciklus moraju imati pokriće u proračunskim projekcijama (u slučaju investicija kojih su nositelji ministarstava) i financijskim planovima izvanproračunskih fondova (Hrvatske vode, Hrvatske ceste). Ukratko, povećani ulagački apetiti zahtijevaju rebalans jer u proračun nisu ucrtani, a ostvare li se, javni dug će također biti veći od projiciranoga. Na to su ovih dana upozorili ekonomisti Damir Novotny i Željko Lovrinčević koji kaže kako bi javni dug s uključenim jamstvima već ove godine porastao na oko 70 posto BDP-a. Kapitalni rashodi u proračunu su planirani na 1,7 milijardi kuna što je približno koliko i lani, odnosno čak i nešto manje. Neka povećanja investicijskih rashoda prikazana su kroz kapitalne pomoći i donacije (npr. ulaganja na razini lokalne samouprave financirana prije ugovorenim zajmovima EIB-a i CEB-a), no u cjelini su i te proračunske stavke manje, zbog smanjenja transfera za modernizaciju HŽ-a. Međutim, samo Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo regionalnog razvoja u optimalnom scenariju potpredsjednika Čačića u 2012. bi trebali realizirati ukupno 290 milijuna eura (170 + 120) ili oko 2,1 milijardu kuna investicija, što je 600 milijuna kuna više nego u prvotnom planu. Ni u financijskim planovima Hrvatskih voda i HC-a za ovu godinu se ne razaznaju povećanja kapitalnih rashoda. Hrvatske vode su, prema prvotnom planu, ove godine trebale odraditi 120 milijuna eura ulaganja, a prema Čačićevu planu cilj je zapravo 300 milijuna eura ili oko 2,2 milijarde kuna. U financijskom planu te tvrtke stoji da programi investicijskih aktivnosti iznose 1,15 milijardi kuna, s time da su planirani kapitalni rashodi (za nabavu nefinancijske imovine) 613 milijuna odnosno upola manji nego godinu prije. Za HC ceste investicijski je plan težak također oko 2,2 milijarde kuna, a u njegovu financijskom planu predviđeni su kapitalni rashodi u iznosu 1,26 milijardi kuna.

HAC-ovi planovi ne iskazuju se u paketu s donošenjem proračuna. No, ta tvrtka iz svojih prihoda uspijeva pokriti tek tekuće troškove i kamate, a zaduženost joj je već danas oko 23 milijarde kuna. Za financiranje 1,5 milijardi kuna investicija iz osnovnog plana, odnosno čak 2,5 milijarde prema "korigiranom" planu, nužna su mu državna jamstva. Nova su financijska jamstva zakonom o izvršenju proračuna utvrđena na 4,5 milijardi kuna, od čega za izvanproračunske korisnike 2,5 milijardi, podsjeća saborska zastupnica i bivša ministrica financija Martina Dalić. Dodaje kako tu očito nema svih tih projekata jer i za kredite koji dospijevaju, recimo, Autocesti Rijeka Zagreb, trebat će novo jamstvo. Sve u svemu, izgledno je da će revnije investiranje javnog sektora povećati razinu javnog duga. Ministar Branko Grčić tu ne vidi velike mudrosti: "Ako nemate vlastitog novca, morate ga posuditi. Međutim, ključno je po kojoj ga cijeni plaćate i za koju namjenu trošite. Dosad smo se u velikoj mjeri zaduživali za tekuću potrošnju. Puno je manji grijeh ako taj novac ide u investicije". Za Novotnyja je, međutim, uprezanje javnih tvrtki u investicijsku ekspanziju "pogrešan smjer jer ulaganja javnog sektora ne otvaraju nova radna mjesta". U najavljenim infrastrukturnim investicijama Lovrinčević prepoznaje stari koncept poticanja rasta i preinvestiranja pojedinih sektora "što nas je i dovelo tu gdje jesmo". Te investicije mogu u kratkom roku potaknuti ekonomsku aktivnost, ali one ne dižu konkurentnost gospodarstva kao nužne pretpostavke održivog rasta. Takav rast, smatra i Dalić, "može donijeti samo privatni sektor, a državne investicije mogu ih eventualno potaknuti i ohrabriti, dati prvi posao". U kojoj god ulozi bile, državne investicije moraju se vidjeti u proračunu.