Dvadeset kompanija iz Croemi indeksa ostvarilo je pet posto nižu dobit. U tjednu velikih komešanja na svjetskim burzama i rasprava o pravim razlozima posrtaja i domaće je tržište dionica zabilježilo pad. Mjereno vrijednošću 20 najlikvidnijih dionica s obiju domaćih burza u Croemi indeksu (vaganom na temelju tržišne kapitalizacije free floata tih dionica) tjedan je zaključilo s nevelikih 2,4 posto minusa. No, ne tako mali broj domaćih dionica i prošli je tjedan plivao protiv struje i zasad je teško govoriti o korekciji koju mnogi smatraju neizbježnom, pa i potrebnom. Suzdržan početak ovotjednog trgovanja mogao bi ipak biti znak da je počelo preispitivanje smjera, odnosno tempa rasta. Croemi je, naime, od početka godine do kraja prošlog tjedna (dakle, i uz prošlotjedni minus) porastao gotovo 20 posto, i to nakon godine u kojoj je zabilježio porast od 53 posto (više je lani u regiji porastao samo ruski RTS). Jučer je Croemi na vrijednosti izgubio 2,8 posto, a neke od njegovih sastavnica potonule su i 7-8 posto (Petrokemija, Atlantska plovidba). Među dionicama koje su u prva dva mjeseca zabilježile više od 10 milijuna kuna prometa jedva da se nađe koja s cjenovnim minusom. Sektorski gledano, tek prehrambeno-prerađivačka industrija bilježi u prva dva mjeseca nešto umjereniji rast dionica (od 15-ak najaktivnijih polovica ih je imala jednoznamenkast rast), dok je, primjerice, među bankarskim dionicama tek pokoja od aktivnijih dionica porasla manje od 20 posto. Građevinarske su dionice također snažno rasle i u prva dva ovogodišnja mjeseca, i to unatoč velikim lanjskim porastima cijena. Primjerice, IGH je lani s rastom od 48 posto bio među skromnijima, dok je cijena Dalekovoda udvostručena, Tehnici je uvećana 2,5 puta, a Ingri te još nekim burzovnim prinovama i više. Rast cijena dionica u nas se u novije vrijeme sve češće objašnjava jednostavnom relacijom obilja kuna (naročito likvidnošću koja se slijeva u fondove) i ograničene ponude papira. Tako se i na dionice tvrtki koje imaju izrazite većinske vlasnike plaćaju premije, a ne diskonti. Uz dosegnute cijene nemalog broja dionica čuju se pak komentari kako su izgubile vezu s poslovanjem samih kompanija. To se ponajprije odnosi na dionice društava manje tržišne kapitalizacije (npr. do 100 milijuna kuna) i manje količine tržišno raspoloživih dionica (free floata), dok kod velikih tvrtki i najlikvidnijih dionica to nije slučaj. Kod 'malih' i niskolikvidnih većim igračima lakše je i braniti objektivno teško branjive cijene. Mnogi smatraju kako je u tome i tajna današnjega vrednovanja dijela dionica.
U burzovnim krugovima pak prepričava se tumačenje jednog fond-menadžera zašto se u okolnostima visokih domaćih cijena i snažnog priljeva novca novih ulagača ne okrenu ulaganjima u svijetu: "Tamo ne možemo biti market makeri." A onda obično idu komentari kako je sve dobro dok nema većih povlačenja ulagača. Pojedina tržišta mogu dugo biti naizgled precijenjena prema omjerima cijena i zarada po dionici (P/E) i razmjerno dugo očekivana mogu biti daleko bolja od trenutačne slike. U nas tome sigurno pridonose razna očekivanja vezana uz približavanja EU, pa tako i ona o budućim zaradama kompanija. No povrati od 25-30 godina (s obzirom na cijene dionica i profite kompanija po dionici) ipak potiču i propitivanje rokova optimističnih projekcija, posebice s obzirom na to da se više stope rasta BDP-a ne očekuju baš za godinu-dvije. Dvadeset kompanija iz sastava Croemija u devet je lanjskih mjeseci povećalo prodaju za 9,5 posto, dobit je bila niža 27 posto, a čak i kad se izuzmu padovi dobiti zbog izostanka velikih jednokratnih prihoda u odnosu na godinu prije (slučaj kod Belja, Atlantske plovidbe i Petrokemije) lanjski 9-mjesečni profiti bili su 4,8 posto niži. Malo je vjerojatno da će na razini cijele 2006. skor biti bitno drukčiji, zaključak je analitičara RBA. Imajući u vidu cijene dionica, vrednovanje na hrvatskom tržištu mjereno P/E omjerom danas je zbog nižih ostvarenja i srednjoročno viših očekivanih zarada više nego na tržištima srednje i istočne Europe. Iz svega im se pak nametnuo zaključak kako je tržište kratkoročno u "fundamentalnoj neravnoteži" koja upućuje na korekciju, ali da će ponašanje tržišta prije svega ovisiti o priljevu novca. Sami po sebi pokazatelji poput P/E nisu dovoljni za ocjene održivosti tržišnih trendova. Za pojedine sektore standardne su razine tog pokazatelja različite, a u nizu slučajeva cjenovno mogu biti i relevantniji neki drugi pokazatelji. Tako se i na razini cijelog tržišta (ne)održive razine omjera P/E mogu razlikovati i ovisno o sektorskoj strukturi ekonomije. Ipak, u pojedinim slučajevima nameće se pitanje nisu li i za same kompanije visoki P/E, odnosno visoke burzovne cijene dvosjekli mač. To posebice vrijedi za one koje se ne mogu pohvaliti uspješnoću niti s približavanjem EU mogu računati na više prilika nego prijetnji, ali su istodobno preskupe za investitore koji bi ih mogli restrukturirati i uložiti u njihov razvoj. Analitičari su zbog svega već duže vrijeme vrlo oprezni u prognozama. Upozoravaju kako određena korekcija nije naodmet iako su neke zemlje koje su približavanje EU prošle nešto prije uspjele realizirati i razmjerno visoka očekivanja ugrađena u cijene dionica i omjere prema zaradama po dionici. Hoće li to uspjeti i hrvatskim kompanijama i jesu li spremne profitirati (i) od sličnih procesa u susjednim zemljama?

izvor: www.poslovni.hr