Ultrabrzo trgovanje na burzama (tzv. high-frequency trading) potpalo je u posljednjih nekoliko tjedana pod snažnu kritiku ulagača.

Investitori tvrde da kompanije koje koriste ultrabrzo trgovanje nepošteno zarađuju nauštrb običnih brokera. Praksa ultrabrzog trgovanja proširila se u posljednjih nekoliko godina. Najčešće je koriste ulagači poput hedge-fondova, a radi se o nalozima za kupnju ili prodaju vrijednosnica na burzi koji se ispunjavaju u mikrosekundama (jedan nalog može se izvršiti tisuću puta brže od treptaja ljudskog oka). Konzultantska kuća Tabb Group procjenjuje da se ultrabrzim trgovanjem trenutno ostvaruje i više od 70 posto prosječnih dnevnih prometa na američkim burzama. Prije samo četiri godine taj je udio bio četrdesetak postotaka niži. NYSE Euronext pak procjenjuje da je udio dionica koje se dnevno prodaju kroz ultrabrze transakcije nešto manji od pedeset posto. Od dvadesetak tisuća kompanija koje trguju na burzama u SAD-u, u Tabbu procjenjuju da ultrabrzo trgovanje koristi njih 2 posto, odnosno oko 400 kompanija.

Tri trenda
Ultrabrzo trbovanje razvilo se kao posljedica tri različita trenda u trgovanju dionicama, piše londonski Financial Times. Prvi je uvođenje elektronskih trgovačkih platformi na burzama poput Nasdaq OMX-a ili NYSE Euronexta, a drugi trend je rast u “mrežama elektroničke komunikacije”. Treći je pak trend rast trgovanja na anonimnim tržištima poznatijim kao “mračne rupe” (dark pools) jer se na njima trguje izvan uobičajenih kanala i tržišta. Ovaj novi način trgovanja uglavnom se bazira na izvlačenju dobiti iz trgovanja malim brojem dionica među različitim trgovinskim platformama na vrlo visokim brzinama. Analitičari kažu kako su ultrabrzi brokeri postali de facto market-makeri, odnosno da su postali generatori likvidnosti. No kritičari takvog trgovanja ističu da ono dovodi do toga da mali i institucionalni ulagači trguju na temelju umjetnih cijena te ispaštaju zbog visoke volatilnosti. Velike burze imaju praksu aktivnim brokerima plaćati naknadu koju se naziva ‘rabatom likvidnosti’. Ovo je, drže pojedini stručnjaci, dovelo do toga da se trguje samo s razlogom da se zaradi na tim rabatima, neovisno o tome da li sama transakcija donosi dobit ili ne. Takav, pak, trend dovodi do neprirodnih brzih promjena cijene i može prisiliti druge igrače na tržištu na plaćanje viših cijena dionica, ako naglo nestane likvidnost s tržišta. Sumnja u koristi od ultrabrzih brokera navela je ovog mjeseca Londonsku burzu da napusti isplatu rabata. Tamo su brinuli da isplatom rabata odbijaju svoje klasične velike klijente, banke koje na burzu donose transakcije velikih ulagača poput mirovinskih fondova.


Pokušaj prijevare
Uz rabate dodatni problem predstavljaja i tzv. “flash price” praksa (cijena se pojavi samo “u bljesku”). Ultrabrzi brokeri koriste složene algoritme kojima se otvaraju i u istom trenutku poništavaju stotine naloga kako bi se velike ulagače prevarilo i nagnalo ih se da otkriju svoje pozicije odnosno namjeru žele li kupovati ili prodavati vrijednosnice. U slučaju da se u tome uspije, ultrabrzi igrači, koriste to kako bi sami zaradili na tim transakcijama. Problem postaje sve veći tako da se u pitanje legalnosti ove prakse već umiješala i američka Komisija za burze i vrijednosnice (SEC). No pojedini stručnjaci kažu da bi bilo kakav potez da se ograniči “flash price” praksa na burzama doveo do stvaranja druge razine tržišta, odnosno da bi se trgovanje moglo sa službenih i velikih burzi prebaciti na manje “mračne rupe”. U kompanijama koje koriste ultrabrzo trgovanje tvrde da bi se institucionalni investitori morali prilagoditi kako bi se mogli nadmetati s bržim računalnim sustavima. Tržišta se mijenjaju i igrači moraju poboljšati svoju tehnologiju kako bi držali korak, tvrde oni.


Brojke
Većina trgovanja
Procjenjuje se da se danas na američkim tržištima kapitala čak i više od 70 posto trgovanja obavlja kroz ultrabrze sustave za razliku od 2005. godine kad je taj udio iznosio 30 posto.