U iščekivanju novog hrvatskog zaduženja u obliku sedmogodišnjih obveznica Business.hr istražio je kakav je interes građana za takvu vrstu ulaganja te može li kupnja obveznica poslužiti kao instrument štednje.

Investicijski savjetnici koje smo upitali za mišljenje slažu se da je takav oblik ulaganja poželjan, ali u Hrvatskoj je za nj zainteresirano malo pojedinaca.

„Situacija s ulaganjem u obveznice specifična je jer one traže velike ulagače“, kazao je Dario Bjelkanović iz Intercapitala te napomenuo da su zainteresirani za ulaganje u tu vrstu vrijednosnih papira većinom educirani investitori koji imaju veće svote novca. Za malog ulagača direktno ulaganje u obveznice generalno je neisplativo jer su troškovi kupnje preveliki u odnosu na korist.

„Jedan od razloga slabe zainteresiranosti privatnih ulagača jest i činjenica da ljudi malo znaju o tome kako se i gdje može uložiti u obveznice te se obično okreću dionicama o kojima se puno više zna“, tvrdi Bjelkanović.

Ulagatelji u obveznice spadaju u konzervativne jer imaju veliku averziju prema riziku, odnosno skloniji su ulaganjima koja će barem zadržati vrijednost uloženog novca kroz određenu kamatu, odnosno prinos. Valja imati na umu da obveznice, za razliku od štednje, ipak nose određeni rizik, iako manji od onog koji nosi ulaganje u dionice.

„Cijene obveznica su promjenjive na sekundarnom tržištu u razdoblju od izdanja do dospijeća, ovisno o kretanju kamatnih stopa i krivuljama na financijskim tržištima, te o promjenama u kreditnom rejtingu izdavatelja“, kazali su iz Erste vrijednosnih papira.

Kako objašnjavaju iz Raiffeisen banke, rizik promjene kamatnih stopa odnosi se na činjenicu da cijene obveznica rastu kada kamatne stope padaju i obrnuto, dok je rizik likvidnosti onaj po kojem će investitor morati prodati obveznicu ispod njezine fer vrijednosti. Što je veći spread, raspon između kotirane kupnje i prodajne cijene, rizik je veći.

Rizik promjene tečaja nastaje pak pri ulaganju u obveznice koje nisu denominirane u domicilnoj valuti. Tu su i rizik od neispunjavanja obveza izdavatelja u obliku isplate kupona i glavnice, rizik od pogoršanja kreditnog rejtinga izdavatelja obveznice te rizik od inflacije.

Najbolje vrijeme za ulaganje u obveznice upravo je recesija, odnosno usporavanje gospodarskog rasta, kada ulaganja u ostale oblike imovine nisu toliko isplativa.

„Interes za ulaganje u obveznice nastaj uslijed nesigurnosti na svjetskim dioničkim tržištima, jer su obveznice sigurniji vrijednosni papir od dionica, te kada su kamatne stope na novčanom tržištu niže od prinosa koje nose obveznice do dospijeća“, rekli su u Hrvatskoj poštanskoj banci.

Oni koji žele ulagati u obveznice, a ne spadaju u skupinu velikih ulagača, to mogu učiniti ulaganjem u obvezničke fondove, što je povoljnije jer nema troškova transakcije, a i izbjegnut je problem niskog prometa na burzi.

„Obveznički fondovi rizik disperziraju tako što, primjerice, dio ulaganja ide u trezorske zapise, a dio u različite obveznice, od lokalnih do stranih, ili onih manje ili više razvijenih zemalja“, kaže Bjelkanović.

U Raiffaisenu kažu kako postoji interes građana za ulaganje u obveznice, ali one nisu toliko zastupljene u portfeljima građana koliko u portfeljima institucionalnih investitora.

„Građani su skloniji posredno ulagati u obveznice putem kupnje udjela u obvezničkim investicijskim fondovima“, kažu iz Direkcije brokerskih poslova RBA te dodaju da građani mogu dio svoje štednje preusmjeriti u takav oblik investicije, s tendencijom postizanja većeg prosjeka povrata, ako se uzme u obzir kombinacija tih dvaju oblika ulaganja.

Kako napominju, u obzir treba uzeti rizike koje sa sobom nosi bilo koji oblik izlaganja tržištu kapitala, a zaključak je da štednja i dalje kod građana, koji većinom imaju averziju prema riziku, čini dominanti dio portfelja.

„S obzirom na prirodu posla ulaganja, za koje je potrebna visoka razina specijaliziranosti, nositelji štednje radije se odlučuju za ulaganje u obvezničke fondove ili u privatne portfelje koji po dogovoru s upraviteljem mogu imati obvezničku strukturu“.

Različite vrste obveznica nose i različite prinose s obzirom na stupanj rizika s kojim dolaze. Tako se smatra da su državne obveznice najsigurnije pa one nose i najmanje prinose.

U Momentum brokeru kažu kako nema posebnog interesa pojedinaca za hrvatske obveznice, ali ulagači se raspituju o europskim obveznicama.

„Ulagači se više raspituju za obveznice zemalja poput Grčke ili Irske“, kazala nam je brokerica Venesa Ferić.

Po stupnju rizika državne slijede municipalne obveznice, odnosno obveznice koje izdaju gradovi i županije (poznat je slučaj Rijeke) te najrizičnije korporativne obveznicama. Ipak, iznimki uvijek ima.

„Ponekad svjedočimo situaciji u kojoj korporativne obveznice imaju bolji rejting od državnih“, kaže Bjelkanović te dodaje da je u takvim slučajevima riječ o velikim i poznatim kompanijama.