Rast kratkoročnih kamatnih stopa na tržištu novca možda se i može protumačiti kao posve prirodna pojava uoči redovitog mjesečnog sastančenja europskoj i britanskoj središnjoj banci, no takav razvoj događaja u koliziji je s prevladavajućim optimizmom investitora s početka tjedna, te je isprovocirao promjenu raspoloženja, odnosno, klizanje vodećih svjetskim burzovnih indeksa tijekom jučerašnje trgovine. I dok je za neke rast kamatnjaka tek svojevrsna mjera predostrožnosti, jer bi bilo odveć neodgovorno u potpunosti odbaciti mogućnost povećanja ključnih kamatnih stopa središnjih banaka, razloge najnovijih promjena dobar dio promatrača uporno je tražio u negativnim implikacijama subprime kaosa. Definirajući neprilike na tržištu novca kao prvi indikator krize, koju u velikoj mjeri karakterizira pomanjkanje povjerenja od strane ulagača. A kako vrijeme bude odmicalo, nervoza će vjerojatno još više rasti, jer tek će nadolazeća sezona objavljivanja poslovnih rezultata za treći kvartal najbolje pokazati koliko je opravdan bio strah od spillover efekta, uvjetovan tektonskim poremećajima u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova. I kako to obično biva, samim spomenom krize, podebljanim rastom kratkoročnih kamatnih stopa, najveću su žrtvu prinijele dionice financijskih institucija. Uostalom, o ozbiljnosti situacije već dovoljno govori i činjenica da je Bank of England pribjegla pomalo neuobičajenoj praksi, potičući banke na veću aktivnost u repo operacijama, u pokušaju da osigura zadovoljavajuću likvidnosti. I barem donekle smiri strasti, koje su pesimistično intoniranim procjenama ponovo probudili analitičari Lehman Brothersa, ne prezajući niti od negativnih preporuka. Usmjerenih ponajprije na europske investicijske banke, za koje autori svježih analiza kategorički tvrde kako su, unatoč umirujućim izjavama čelnika, financijskom krizom pretrpjeli zamjetne gubitke koje će biti nemoguće sakriti u poslovnim izvješćima za tekuću godinu. Usto, prihodi odjela investicijskog bankarstva mogli bi se u drugoj polovici godine smanjiti i do 40 posto, a kao jedina se utjeha nudi konstatacija kako gubici ni u kom slučaju ne mogu ugroziti solventnost pojedinih banaka, a kamoli sustava u cjelini. Što, pogađate već, nije bilo ni izbliza dovoljno da prodavatelje zadrži na pristojnoj distanci, te je jučerašnja trgovina u velikoj mjeri protekla u znaku rasprostranjene likvidacije bankovnih dionica. U kojoj su zapravo najbolje prošla prepoznatljiva švicarska imena kao što su Credit Suisse (-0,9 posto) i UBS (-0,7 posto), dok su ostali pretrpjeli puno veću štetu. Od Barclaysa i Royal Bank of Scotland, koji su bilježili pad cijene dionica od 2,5 posto, preko BNP Paribas i Societe Generale s minusom od 1,9 posto, te Commerzbank, koja se spustila u minus od 1,6 posto. Među istaknutim gubitnicima našao se i britanski tandem velikih igrača na tržištu hipotekarnih zajmova, Bradford & Bingley (-3,5 posto) te Northern Rock (-4,5 posto), pokazujući na najbolji način koliko su brzo ulagači spremni ignorirati znatno drugačije intonirane izjave koje smo i jučer imali prilike čuti, ovoga puta u režiji predsjednika Uprave Commerzbank Klausa Mullera.
Citigroup misli pozitivno o Statoilu
Negativne su pak tenzije izazvale i najnovije analize OECD-a, iznjedrivši blagu negativnu reviziju prijašnjih prognoza gospodarskog rasta za tekuću godinu, dok autori izvješća nedvosmisleno zagovaraju suzdržanost monetarnih vlasti, barem dok se situacija na tržištima kapitala ne stabilizira. Začudo, to nije ostavilo većeg traga na izvedbu dionica naftne industrije, koje su se mahom ugurale na ljestvicu dobitnika, predvođene norveškim Statoilom (+2,3 posto), koje je, nakon pozitivne serije na tržištu nafte, odlično iskoristio i pozitivne preporuke u produkciji analitičara Citigroupa. Pozitivnom se izvedbom mogla pohvaliti i većina rudara, za što je vjerojatno najzaslužnija Vedanta (+4,5 posto), koja je pak zaradila preporuku analitičara Merrill Lyncha.