Ruska tvrtka Surgutneftegas sa sjedištem u Sibiru, koja je preuzela OMV-ov vlasnički udjel od 21,2 posto u MOL-u za čak 1,4 milijarde eura, platila je toliko visoku cijenu tog suvlasništva da iza te akvizicije vjerojatno stoji ili strateški plan preuzimanja te kompanije ili daljnjeg preuzimanja udjela. Kako navodi Poslovni dnevnik, platiti 1,4 mlrd eura, a ostati na udjelu s kojim se praktički ništa ne može ne bi bila dobra investicija.

"No, što se iza toga krije, u ovom trenutku je prerano govoriti", kaže Chirvani Abdoullaev, analitičar za naftu i plin moskovske Alfa Banke. U uredu glasnogovornika Surgutneftegasa nisu pak htjeli reći hoće li povećavati tek stečeni udio u MOL-u i dalje se širiti u EU. No, ta je odluka o preuzimanju udjela sve iznenadila, a zbog MOL-ove kontrole nad Inom, vijest je odjeknula i u Hrvatskoj.

"To je značajna promjena, ali ne u smislu našeg dioničkog ugovora. U duhu našeg sporazuma, značajnom promjenom podrazumijeva se kad netko stekne više od 50 posto MOL-a, odnosno neprijateljski preuzme kompaniju", kazao je potpredsjednik Vlade Damir Polančec i dodao kako je u ovome trenutku jedan vlasnik zamijenio drugog, pri čemu se njihova pozicija u vlasništvu MOL-a ne mijenja.

No, ipak, većina poznavatelja branše slaže se s procjenom ruskog analitičara - iza poteza naftne tvrtke koja drži 13 posto ruske proizvodnje nafte, a nikad dosad nije izašla izvan ruskih granica, stoji namjera da okrupni svoj udio u MOL-u i da se snažnije pozicionira na tržištima u Europi.

Pitanje je samo u kojem vremenskom razdoblju bi se te namjere mogle početi realizirati. Ruskoj "akciji" izrazito pogoduje kriza likvidnosti koja je u ovome trenutku karakteristična za sve naftne kompanije jer one unatoč dobrim operativnim pokazateljima imaju ozbiljnih problema s cash-flowom.

Upravo to je, smatra se, bio i glavni motiv OMV-a da proda svoj udio Rusima. Prema neslužbenim procjenama OMV-ova potreba za svježim kapitalom premašila je 1,2 milijarde eura jer je kompanija dosta investicijski izložena, dok joj je likvidna imovina, odnosno vlasnički paket u MOL-u, zapravo bio imobiliziran. Surgutneftegas, na drugoj strani, obiluje kapitalom.

To je kompanija koja u svom portfelju nema rafinerije kao investicijski trošak, nego samo proizvodnju pa je u godinama visokih profita na sirovoj nafti, akumulirala, procjenjuje se, oko 20 milijardi USD. "Unatoč razlici u cijeni, (burzovna cijena od petka od 9,94 forinte po dionici,) Rusi nisu preplatili udjel u MOL-u" - kaže u Poslovnom Davor Štern.

Njihova akvizicija ima industrijsku logiku: na taj način Rusi, koji u Sibiru imaju isključivo proizvodnju, nadomještaju nedostatak rafinerijskih kapaciteta, a što je još bitnije prodaju dovode do srednje i istočne Europe. "Ovo je sasvim očekivan ulazak Rusa na tržište Europe, i ne vjerujem da su to učinili bez znanja mađarske Vlade", kaže Štern. Prije nekoliko tjedana predstavnici Gazproma, MOL-a i Vlada dviju država dogovorili su suradnju na projektu Južnog toka te gradnju zajedničkog skladišta plina.

U MOL-u međutim kažu kako su o preprodaji svojih dionica saznali iz novinskih objava i tvrde da nije bilo nikakvih ranijih konzultacija s MOL-om. I dok u MOL-u, novog ruskog partnera smatraju novim financijskim ulagačem, poznavatelji smatraju kako su Rusi ovim zabili klin u EU i jednim potezom zapravo dali pljusku Europi koja se svim silama opire širenju ruskog utjecaja. Zbog geopolitičke težine te operacije, posve sigurno ju je autorizirao ruski premijer Vladimir Putin, smatra jedan sugovornik Poslovnog dnevnika. Surgutneftegas se predstavlja kao kompanija iznimno blisku Kremlju i premijeru Putinu, kojeg se čak i vlasnički vezuje uz nju, dok mu je predsjednik kompanije Vladimir Bogdanov bliski prijatelj.