Zlato je zahvatila groznica. U jednom trenutnku u kolovozu njegova je cijena dosegnula rekord od 1917,90 dolara, a zatim pala za čak 120 dolara po unci. Ovakva previranja i posljedična mahnita kupoprodaja temelj su tvrdnji da je nastao mjehurić, i to mjehurić zlata koji će se gadno rasprsnuti. Kao što se dogodilo u prošlosti s cijenama nekretnina i internetskih dionica, četverogodišnji rast cijene zlata pred tržišne regulatore postavlja ista temeljna pitanja.

Kako reagirati? Treba li uopće reagirati? Kako sa sigurnošću znati postoji li doista mjehurić? Očito je kako špekulacije potiču rast cijene zlata. Ljudi ga kupuju kao osiguranje protiv inflacije ili ekonomske katastrofe, ili jednostavno zato što misle kako će njegova cijena i dalje rasti. Dokaz toga je i izviješće Svjetskog vijeća za zlato, prema kojemu se potražnja za zlatnim polugama od 2009. godine i više nego udvostručila, te sada iznosi 850 metričkih tona na godinu. Ovo se odnosi uglavnom na zlato koje je kupljeno i stoji pohranjeno dok ljudi čekaju da mu cijena još poraste. Zaista, potražnja za zlatom i draguljima zapravo se od 2004. godine smanjila za 18 posto.Financijska revolucija dodatno potpomaže takvim špekulacijama. Ranije su zlato mogli kupiti samo trgovci, i to od distributera i proizvođača. Nisu svi mogli otići na internet, kliknuti i kupiti zlato na tržištu putem fondova u stranoj valuti, koji sada sadržavaju oko 2250 metričkih tona zlata, odnosno iznos istovjetan godišnjoj proizvodnji tog dragocjenog metala.Same špekulacije ne znače nužno da postoji mjehurić vezan uz zlato. Na zlato se tijekom povijesti gledalo kao zaštitu od inflacije i gospodarski nestabilnih razdoblja. To je također način kako diversificirati portfelj i odagnati rizike. Porast cijena može se objasniti i racionalnim razmišljanjem koje su usvojili mnogi, a koje podrazumijeva da će se takvi fenomeni kadtad obistiniti. Navedeno postaje još očiglednije ako se u obzir uzmu povećani ekonomski rizici uslijed zbivanja u Europi i još uvijek prisutnih posljedica financijske krize u SAD-u.

No, baš kao i novčanice, zlato vrijedi samo onoliko koliko ljudi vjeruju da vrijedi, i upravo ga se zbog toga ponekad naziva barbarskom ostavštinom. Ako netko drugi ne pripisuje zlatu istu vrijednost kao i vi, nemate sreće. Onima koji smatraju kako će zlato biti vrijedno ako društvo u potpunosti krahira, tvrdim da bi im oružje i konzerve u tom slučaju bile puno vrednije. Razmjerna beskorisnost zlata potpomogla je početku govorkanja o mjehuriću. Problem koji se nalazi pred regulatorima jest pitanje jesu li ove špekulacije prirodne, razborita mjera opreza uslijed rizika, ili ljudi nerazumno gomilaju sve više zlata i tako stvaraju mjehurić koji će prsnuti.Konačno, čak je i Alan Greenspan, bivši predsjednik Američke banke saveznih rezervi, još 1996. godine izrazio mišljenje kako se tržište "iracionalno razmahalo". Kao u slučaju internetskog mjehurića koji se rasprsnuo 2000. godine, znat ćemo je li ovaj mjehurić doista postojao samo ako i kada vrijednost zlata padne. U knjizi "Iracionalno obilje" (Irrational exuberance), Rober J. Shiller s Yalea primijećuje da se mjehurići stvaraju kad ljudi počnu kupovati najnoviju razvikanu stvar. Oni, naime, prihvate da je upravo to postalo vrijednost koja mijenja pravila igre i koja ne može propasti. Što više ljudi kupuju navedeno dobro, to se više povećavaju špekulacije i tržišna mahnitost.

Prema profesoru Shilleru, ključni pokretač mjehurića u današnjem modernom dobu su internet i mediji. Ako gledate kabelsku televiziju, zacijelo će vam se učiniti da se stvorio mjehurić zlata. Trenutno postoji gomila reklama koje nas uvjeravaju na kupnju zlata. Televizijski komentatori govore o tome kako će ono doseći cijenu od 2400 dolara po unci, što bi tek bio pravi rekord. No regulatori oklijevaju jednako kao i u slučaju internetskog mjehurića i prenapuhanih cijena nekretnina. Čikaška burza podigla je količinu novca koji možete posuditi u svrhu kupnje zlata. Sigapurska burza također je nedavno učinila isto. Ostale burze u drugim zemljama nisu tako postupile, zbog čega je došlo do razlikovanja koja će preusmjeriti trgovanje zlatom prema tim tržištima. Ne samo da je teško odrediti postojanje mjehurića, već je i provedba mjera kojima bi se protiv njega borilo, kao što je primoravanje burzi da dodatno podignu granične preduvjete i oslobađanje indvidualnih zaliha zlata, teška i kontroverzna.No, ukoliko regulatori žele zaustaviti sljedeći mjehurić, moraju postupiti agresivno. N bi smjeli reagirati u svakom slučaju, ali kada vide previranja i špekulacije kakve se sada događaju sa zlatom, bilo bi razborito učiniti nešto da se te sile smire ograničavanjem utjecaja kroz suradnju s međunarodnim regulatorima. Time bi osigurali da potencijalni krah tržišta nema većih posljedica po banke i druge ustanove.