Ovoga tjedna na dnevnome redu Vlade trebao bi se naći novi tarifni sustav s osjetno manjim cijenama za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, koji će, upozorava Goran Oreški, direktor sunčane elektrane Solektra iz Čakovca, imati negativne efekte i prouzročiti velike gubitke investitorima u proizvodnju zelene energije. Na apel koji je uputio Ministarstvu gospodarstva i nadležnim institucijama nije mu, kaže, nitko odgovorio, ali je dobio jaku potporu investitora i struke.

Kako komentirate izjavu prvoga potpredsjednika Vlade Radimira Čačića da će "spriječiti da nas se pljačka kvaziinvesticijama u solarnu energiju"?
Je li neka investicija doista investicija ili kvaziinvesticija, ovisi o okruženju. Pretpostavke realizacije projekata gradnje sunčanih elektrana definiraju nadležna ministarstva, tržište opreme i tržište električne energije. A kako su tržišta opreme i električne energije u području solara definirana, jedino nadležna ministarstva svojim mjerama mogu izravno utjecati na isplativost tih investicija. Nazovemo li što kvaziinvesticijama, podcjenjujemo rad ljudi koji u to područje ulažu svoj rad, vrijeme i znanje.

Zašto se Čačić toliko obrušio na investitore u solarne sustave?
U proteklih godinu dana intenzivno su se počeli razvijati projekti u tom području. Sunčane elektrane investicije su u kojima zbog raspoloživosti resursa i cijene može sudjelovati veći broj građana, što kod ulaganja u druge obnovljive izvore nije slučaj, a i profitabilnost je manja nego u ulaganjima u solaru. No, aktualni tarifni sustav nije korigiran od 2007. i zbog promjena na tržištu opreme i troškova, investicije u elektrane više ne rezultiraju željenim efektima. Dakle, korekcije tarifnog sustava su opravdane, ali nipošto ovako drastične. To više što je velik broj započetih projekata u vrlo visokoj fazi realizacije. Oni su započeti u vrijeme kada je primjenjivan tarifni sustav iz 2007., pa su investitori dovedeni u položaj neodrživosti investicija.

Što slijedi prihvate li se nove poticajne cijene, do 33 posto manje za integrirane, čak 68 posto za neintegrirane solarne elektrane?
Ove godine pustit će se u redovan pogon sunčane elektrane za koje su već sklopljeni ugovori o otkupu energije. Nisam siguran kako će reagirati investitori, ali pretpostavljam da će ulaganja u neintegrirane sustave u potpunosti zamrijeti. Posebice će biti pogođeni investitori koji su namjeravali graditi neintegrirane elektrane snage do 30 kW. Iduće godine dinamika gradnje u integrirane sustave ovisit će o cijeni opreme, korekciji tarife u skladu indeksom potrošačkih cijena i cijeni financiranja.

Koja bi razina poticajnih cijena bila potrebna za održivost vaših ulaganja?
Referiramo li se na poticajne cijene za 2012., po tarifnom sustavu iz 2007., bilo bi prihvatljivo smanjenje od 20 posto.

Čačić tvrdi da će nove tarife biti na razini europskih.
Hrvatska je u 2011. iz svih obnovljivih izvora proizvela samo 1,3% energije, a 30,9% je uvezeno. Do 2020. trebala bi proizvoditi 20% energije iz obnovljivih izvora. No, površne usporedbe s državama EU nisu korektne. Države EU godinama ulažu u obnovljive izvore, a mi smo tek na početku. Češka ima u solaru instaliranu snagu od 2000 MW, što je 2000 puta više nego Hrvatska. Predložene tarifne stavke na razini su nekih europskih država samo u okviru integriranih sunčanih elektrana, i to snage do 300 kW. Sve ostale i sve neintegrirane imaju poticajnu cijenu daleko ispod razine konkurentnosti.

Stoje li Čačićeve tvrdnje da se u proteklih sedam godina favorizirao taj segment energetike, a da je u njega uloženo samo milijun eura?
S propisanom kvotom od 1 MW ne može biti riječi o favoriziranju. Uvijek je argument protiv sunčanih elektrana bila cijena energije proizvedene iz njih. To više nije slučaj, jer pogledamo li na rok od 30 godina, prosječna cijena električne energije je za male sustave od 70 EUR/MWh do 43 EUR/MWh za veće sustave. Smisao poticaja nije pljačkanje i pogodovanje tobožnjim lobijima nego svođenje roka povrata investicije na poticajnu razinu. Regulativa koja je omogućila otkup energije iz sunčanih elektrana na snazi je nepunih pet, a ne sedam godina. Ukupna vrijednost instaliranih elektrana je oko dva milijuna eura. Više je, pak, razloga što su se investicije počele realizirati tek lani. Prvi je da su padom cijene opreme tek prije dvije godine ti projekti počeli biti profitabilni. Rok povrata u 2007. bio je dulji od 14 godina. Drugi je važan razlog neusklađenost prostornih planova i propisa iz graditeljstva.

Koliki je potencijal toga segmenta obnovljivih izvora?
Potencijal za gradnju malih sunčanih elektrana je velik, a problem je infrastruktura distribucijske mreže. Zbog naponskih prilika u mreži po jednoj distributivnoj trafostanici moguće je instalirati tek nekoliko manjih elektrana, čime se mogućnost gradnje vrlo brzo reducira. Za veću stabilnost elektroenergetskog sustava nužna su ulaganja u dalekovode i termoelektrane. Svaki obnovljivi izvor ima prednosti i nedostatke pa ih sve treba podjednako poticati.