Banke u 2013. u ime profita odobravaju sve više novih kredita.

Od čega trenutačno jako pate banke u Hrvatskoj? Što im je, recimo to tako, liječnička dijagnoza ili poremećaj?

Stručnjaci su složni: kronična visoka averzija prema riziku. Anamneza: loši plasmani porasli su na 14,05 posto (pri čemu u sektoru poduzeća na 24,44 posto, a stanovništva 9,35 posto) i ojačali su simptomi averzije. Rezultat: odbojna im je njihova primarna funkcija, odobravanje kredita. Prema Proleksis enciklopediji Hrvatskog leksikografskog zavoda, ta se averzija javlja kad je nezadovoljstvo gubitkom nekog iznosa veće od zadovoljstva dobitkom tog istog iznosa, a teorija investiranja i osiguranja smatra da je većina ljudi nesklona riziku. Čini se, pak, budući da su i bankari samo ljudi, da je ta averzija kod njih iz akutnog oblika, kojem svjedočimo od početka ekonomske krize 2008., prešla u kronični koji brine i Vladu i guvernera Hrvatske narodne banke.U prednovogodišnjem intervjuu za časopis Banka guverner HNB-a Boris Vujčić tu dijagnozu ponovio je točno četiri puta (a peti put ju je iskoristio da opiše sklonost građana štednji umjesto angažiranju novca u gospodarstvu preko tržišta kapitala ili ulaskom u poduzetništvo). U ovom broju Poslovnog dnevnika ju, kao ozbiljan problem koji mora riješiti iduće godine, navodi pak potpredsjednik Vlade Branko Grčić. Ni fondovi EU, ni strani kapital, ni krediti međunarodnih banaka za razvoj nisu nam dovoljni.

Konkretne poteze ne otkriva, a Vujčić zaziva strukturne reforme. Koji točno alkemičarski spoj bi banke mogao pretvoriti u hrabre i zadovoljne, to alkemičarsko zlato, nitko zapravo ne može samo tako odrecitirati. Slijede pokusi. Bankarski sustav je stabilan, ostvaruje profite (koji, doduše, padaju), ali ustrajno pati od averzije i razdužuje se. Broje novce i čekaju promjene. Poslovna klima je loša, gospodarstvo je u recesiji i iduće godine rast će možda biti oko nule, najviše oko 1 posto, sve je više kreditno nesposobnih. Tko će se prvi pomaknuti? Banke ili država, odnosno banke ili poduzeća? Cijela priča nalikuje pitanju, kako je primijetio guverner, što je bilo prije - kokoš ili jaje: hoće li banke udahnuti život tvrtkama za koje još ima nade, te davati kredite za projekte i utjecati da se pokrene gospodarski rast (jer sadašnje mrtvilo im dugoročno nije oportuno), ili će najprije Vlada reformama i javnim investicijama pokrenuti stvari s mrtve točke ne bi li tada i banke počele business as usual. Ma kako to zvučalo nakaradno u trenutku dok propadaju poduzeća, a građani jedva spajaju kraj s krajem, treba nam jaki lijek za banke jer - ovako ili onako - sve se vrti oko toga. Stoga je moja velika novogodišnja želja da se bankari u 2013. napokon oporave od averzije prema riziku i usvoje onu narodnu: tko ne riskira, ne profitira.