Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) zagovara "depolitizaciju" usklađivanja minimalne plaće kroz automatsku indeksaciju vezanu uz inflaciju i produktivnost, pri čemu upozorava da tri puta brži rast "minimalca" u Hrvatskoj od prosjeka EU-a ne prati rast produktivnosti, što ima negativne učinke u mnogim industrijama.

Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić u petak je u HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna napisao da upozorenje kancelara Merza o strukturnim problemima Njemačke nakon neočekivanog pada BDP-a Njemačke za 0,3 posto u drugom kvartalu snažno odjekuje i u Hrvatskoj, jer se obje zemlje - iako gospodarski različite - suočavaju s istim izazovom: kako rast plaća i socijalnih prava temeljiti na produktivnosti, BDP-u i fiskalnim kapacitetima.

U Njemačkoj se naglašava neodrživost socijalne države zbog pada konkurentnosti i fiskalnih pritisaka, dok u Hrvatskoj rast minimalne plaće i mase plaća u javnom sektoru stvara sve veći trošak rada i pritisak na konkurentnost domaće ekonomije, kaže.

Hrvatska u Uniji prednjači po rastu primanja, pri čemu je minimalna plaća od 2019. skočila za 92 posto, trostruko brže od prosjeka EU-a, no, upozoravaju iz HUP-a, taj rast plaća nije praćen proporcionalnim rastom produktivnosti, što ima negativne učinke u mnogim industrijama.

Kao dodatni poticaj trošku rada, navode, masa plaća u državnom sektoru skočila je 58 posto u zadnje dvije godine i u odnosu na 2018. je udvostručena, na 12,3 milijarde eura, odnosno 13,3 posto BDP-a, čime je Hrvatska po udjelu mase plaća u BDP-u na trećem mjestu iza daleko razvijenijih Danske i Finske.

Ističu i da je Hrvatska jedna od rijetkih članica EU-a u kojoj je prosječna plaća u javnom sektoru viša nego u privatnom sektoru.

"Nema sumnje i da država enormnim povišicama svojim zaposlenima samo nabacuje ′volej′ za podizanje minimalca, čime cijeli proces njezina usklađivanja sve više gubi doticaj s realnošću u privatnom sektoru. Umjesto da iskoristimo šansu rekordno niske nezaposlenosti za transfer zaposlenih iz javnog u privatni sektor te bezbolno smanjenje administracije, evidentno je da javni sektor sve više istiskuje privatni sektor s tržišta rada", smatraju poslodavci.

Upravo je rast plaća glavni pogon inflacije

Navode da posebno zabrinjava raskorak između rasta minimalne plaće (10,1 posto) i bruto dodane vrijednosti po zaposlenom (6,7 posto), to jest pokazatelja produktivnosti rada. "To potvrđuje pogoršanje troškovne konkurentnosti. Posljedice su pad cjenovne konkurentnosti, osobito u izvoznim i radno-intenzivnim sektorima, kao što su industrija, turizam, trgovina i građevinarstvo, zatim zatvaranja i relokacija pogona te stagnacija marži i ulaganja", upozoravaju.

Od industrija posebno izdvajaju tekstilnu, metalnu i drvnu, a kao eklatantan primjer negativnog utjecaja rasta minimalne plaće navode tvrtku Boxmark. U njoj je broj zaposlenih pao s rekordnih 3.000 na 820, a prihodi kroz godine s rekordnih oko 300 milijuna eura na svega 58 milijuna eura. Pritom tvrtka, dominantno zbog rasta "minimalca" seli nove poslove u Bosnu i Hercegovinu i ne može poslovati pozitivno, kažu iz HUP-a.

Napominju i da produktivnost rada ostaje znatno ispod prosjeka Unije i regije srednje i istočne Europe, a istraživanja Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je upravo rast plaća glavni pogon inflacije - a ne profiti tvrtki.

"Hrvatska je na čelu Unije po rastu ukupnih primanja zaposlenih od 71,9 posto (42,3 posto realno) u razdoblju od 2019. do 2024., baš zahvaljujući ubrzanom rastu minimalne plaće i masa plaća u javnom sektoru. Većim dijelom su te intervencije zaslužne i za najveći realni rast kupovne moći u EU od 21 posto, a ukupno 52 posto od 2019. Prema realnom medijalnom dohotku iza Hrvatske je čak 8 članica EU, a u 2025. godini ćemo prestići Češku i Estoniju i sve smo bliži prosjeku EU-a", piše u HUP-ovoj publikaciji.

Promijeniti i tretman stanke za odmor, smanjiti trošak bolovanja za poslodavce, uvesti minimalnu satnicu ...

Poslodavci poručuju da, iako hrvatski BDP posljednjih godina realno raste po stopama od tri do četiri posto, produktivnost rada će realno biti smanjena i ove godine, nakon pada za 1,2 posto lani. Pritom, upozoravaju, profitabilnost po zaposlenom u Hrvatskoj upola je niža od prosjeka Unije i oko četvrtinu niža od prosjeka regije srednje i istočne Europe, što značajno ograničava ulaganja u produktivnost i tehnološku modernizaciju.

Navode i da su ukupne naknade zaposlenih u Hrvatskoj dosegnule gotovo 50 posto BDP-a i prvi put premašile prosjek EU-a, a udio troška rada u prihodima tvrtki porastao je na 14 posto, a u vodećim hotelima te tekstilnoj i metalnoj industriji na čak 27, 24, odnosno 20 posto.

S obzirom na to da Hrvatska planira dodatno povećanje "minimalca", na 1.250 eura do 2028. godine, iz HUP-a zagovaraju nužno redefiniranje pristupa, uz primjenu "najboljih praksi u EU", primjerice Slovenije, Francuske, Belgije i Rumunjske, koje se temelje na usklađivanju minimalne plaće s inflacijom i/ili rastom produktivnosti, a ne na političkim odlukama.

Osim "depolitizacije" usklađivanja "minimalca", poslodavci zagovaraju i promjenu tretmana stanke za odmor, smanjenje troška bolovanja za poslodavce, uvođenje minimalne satnice zbog varijacija u mjesečnom fondu sati, povećanje i vezanje osobnog odbitka uz bruto 1 minimalne plaće, kao i rasterećenje srednje i više plaće u djelatnostima s visokom dodanom vrijednošću, s ciljem poticanja produktivnosti i stimuliranja visokokvalificiranih radnika.

"Za razliku od većine članica, stanka za odmor u Hrvatskoj je dio radnog vremena. Uvjeti bolovanja su također blaži, a kako poslodavci snose trošak čak 42 dana uz naknade do 100 posto plaće, to često potiče zlouporabe i dodatno umanjuje fond efektivnih radnih sati. Hrvatska je i među rijetkim članicama Unije s mjesečno definiranom minimalnom plaćom, koja ne ovisi o rasponu radnih sati (160-184), zbog čega treba razmotriti definiranje minimalne satnice", poručili su poslodavci.