Ekonomist Mlade Vedriš smatra da će nakon aktualnog ciklusa korištenja EU fondova, za stabilnost hrvatske građevine ključna biti ulaganja u željeznicu, uz poticanje stanogradnje, poglavito kroz model obnove cijelih zgrada ili stambenih blokova i uz pomoć zainteresiranih investitora.

Sveučilišni profesor Mladen Vedriš, prvi je gradonačelnik Grada Zagreba nakon 1990. i političar kojeg javnost danas prepoznaje kao gospodarstvenika i komentatora zbivanja na polju makroekonomije i gospodarstva.

Za Hinu je analizirao ulaganja u Hrvatsku nakon 2026. godine kada završava Nacionalni plan oporavka otpornosti. Poseban naglasak je stavljen na građevinski sektor i tržište nekretnina koji su se posebno razmahali nakon što su fondovi Europske unije oživjeli ulaganja u projekte građevinskog sektora.

Na pitanje prijeti li Hrvatskoj manjim priljevom europskog novca pucanje nekretninskog balona, on odgovara niječno. Osim spomenutog izvora financiranja, ali u različitom obliku, ostat će na raspolaganju drugi izvori, primjerice Europska investicijska banka koja je zainteresirana za ulaganja u Hrvatsku. Kao ilustraciju spominje mogućnost financijskog sudjelovanje u izgradnji zagrebačkog novog sveučilišnog kampusa. To je izuzetna prilika za građevinsku operativu. Dio financiranja ostvario bi se i korištenjem europskih sredstava usmjerenih na inovacije.

Vedriš smatra da građevinskom sektoru ne prijeti dramatična budućnost smanjenjem priljeva novca iz EU te da će prijelaz biti blaži nego što je bio nakon okončanja ciklusa izgradnje mreže hrvatskih autoputova. Uz druge izvore financiranja, još će dijelom biti prisutna europska sredstva kroz redovne programe, kaže.

Mogući vjetar u leđa građevini vidi u gradnji željeznica i podsjeća da se u prošlosti gotovo šest puta više investiralo u autoceste, nego što je to bi slučaj sa željeznicom.

Europa promovira povezivanje raznih željezničkih pravaca, kako putničkih tako i cargo, a razlozi su povećanje konkurentnosti i ekologije, kaže Vedriš i dodaje da se to odražava i na hrvatske luke, a riječku luku ističe kao posebno značajan primjer.

Pored željeznice, šansu za građevinarstvo vidi u stambenoj gradnji.

"U njoj je potencijal rasta, poglavito uz promjenu zakonodavstva koje može dati poticaj gradnji, ali nužno poštujući vrijednosti prostora. Ona se neće zaustaviti, jer je Hrvatska atraktivna za domaće i strano tržište", smatra Vedriš.

Na pitanje o mogućem padu ili rastu cijena četvornih metara stanova, Vedriš smatra da je nesklad ponude i potražnje prevelik da bismo mogli očekivati silaznu putanju na stambenom tržištu.

„Na deviznim depozitima građana gotovo je 40 milijardi eura, znači izuzetna kupovna moć", kaže. Objašnjava da se dio vrijednosti pretače na kraći rok tromjesečno ili godišnje ulaganje u obveznice, investicijsko zlato ili druge vrste vrijednosnih papira. No, većina građana želi sigurnost koju ostvaruje ulaganjem u nekretnine.

Uz ulaganja u nekretnine kojem su skloni hrvatski građani, postoje i potencijali ulaganja u dionice i obveznice na burzama, ali to je skromnoga opsega. Drugim riječima, možda ulaganja u obveznice imaju niži prinos, jer se ulagači plaše rizika brzih promjena.

„Tako se ponovno vraćamo izreci: „što leži ne beži", jer ulagači smatraju da ulaganjem u nekretnine mogu kapitalizirati uloženi novac. Jednostavno, to su štedne navike građana. Ekonomski i razvojno za državu to nije najpoticajniji vid ulaganja, ali gledano s osobnog rakursa predstavlja zonu sigurnosti.

Obveznice na duži rok za gradnju željeznice?

Da bi se dio ušteđevine građana aktivirao, Vedriš se ponovno vraća na pitanje željeznice. Kao primjer predlaže da država za izgradnju dijela željezničke mreže otvori izdanja obveznica na duži rok, primjerice na 20 godina, a ne da emitira samo kratkoročne.

Prognozirajući cijene nekretnina u 2028., sugovornik kaže da će one biti više, a osim drugih čimbenika u tu računicu uključuje i inflaciju koja je viša od EU prosjeka.

Eventualno će stagnirati cijene starih stanova, ali i to do trenutka kad se pojavi integrator. Objašnjava da je riječ o pojavi koja se dogodila u zemljama poput Češke, Slovačke, Austrije itd.

"Developer otkupi cijelu zgradu ili dio ulice i takve objekte obnovi u cjelini. Ne oliči samo pročelja i postavi novu stolariju, nego ulazi u temeljitu obnovu. Na taj način urbana središta i zapuštene zgrade steknu novu vrijednost i naravno cijenu. Istovremeno, bitna su vizualna poboljšanja u samim središtima gradova", kaže Vedriš.

To je prema njegovim riječima primjer kako se može potaknuti organizirana društvena i ekonomska aktivnost i kapital, a ljudima sa zapuštenim uvjetima stanovanja omogućiti novi standard življenja. Po tom principu su obnovljena vrijedna središta velikih gradova.

„Pogledajte kako danas izgledaju centar Praga, Beča ili Budimpešte ili Bratislave pa ćete to konkretno i bolje razumjeti", ukazuje Vedriš.

Snažnije aktiviranje u području stanogradnje i gradnje infrastrukture, poglavito željezničke mreže, jamči ne samo opstanak nego i poboljšanje vlastite pozicije uz naravno i daljnje poticanje korištenjem EU fondova, zaključuje.