Godišnji prihodi koji bi od HT-a grad Zagreb mogao naplatiti za korištenje distributivne telekomunikacijske kanalizacije (DTK) iznose između 80-100 milijuna kuna, objašnjava Tatjana Holjevac zastupnica u Zagrebačkoj gradskoj skupštini, te dodaje kako gradonačelnik Milan Bandić i njegov pročelnik Ladislav Prežigalo žele pokloniti najveći dio tog iznosa najjačem domaćem telekomu jer žele naplatiti svega 6 milijuna kuna.

"Tako nešto je nedopustivo“, ističe Holjevac. Prema njezinim riječima time se iz prihoda zagrebačkog holdinga, odnosno podružnice digitalni grad izbijaju veliki novci, te podsjeća kako je na sudu tužba protiv HT-a za naplatu potraživanja korištenja DTK infrastrukture prije donošenja važećeg Zakona o elektroničkim komunikacijama teška čak 120 milijuna kuna.

Holjevac je uvjerena kako će taj spor dobiti, no ističe kako je HT odmah nakon donošenja toga zakona protiv grada podnio tužbu, a njoj je pridodao i alternativne telekome kojima Digitalni grad na godišnjoj naplaćuje oko 8 milijuna kuna. Pritom, ne zaboravlja spomenuti da zbog prava puta, umjesto prava služnosti kako to definiraju zakoni o vlasništvu, grad je kao i alternativni telekomi pokrenuli ocjenu ustavnosti Zakona o elektroničkim komunikacijama kod Ustavnog suda.

„Ono što je u ovom trenutku u ovoj nesređenoj situaciji i najgore je da DTK u Zagrebu gotovo nitko ne održava, tek nešto poput vatrogasaca zakrpa Digitalni grad, no razvoja nema. Zagrebački holding nije u potpunosti osposobio svoju podružnicu Digitalni grad za obavljanje svih poslova vezanih uz DTK“, objašnjava Holjevac.

Potrebna zaštita vlasništva
„Glavna koncepcija je da neovisni upravljač komunalne infrastrukture daje u najam kanalizaciju svim operaterima u gradi, a ne da monopolistički operator upravlja s kanalizacijom i koči razvoj telekomunikacija i informatike u zemlji. Potreba da se zaštiti DTK još je više izražena u Hrvatskoj gdje su DTK plaćali građani iz svog džepa tijekom 50 godina budući da se DTK gradio iz sredstava gradova, mjesnih zajednica, općina pa i izravnim doprinosima građana, što će reći u svakom slučaju DTK pripada građanima Hrvatske i ne bi se smio predati niti prodati HT-u bez obeštećenja vlasniku, odnosno građanima“, ističe Holjevac.

Trenutno je razvoj telekomunikacija u Hrvatskoj zaustavljen odnosno prebačen u sudnice i stoji dok se postupci ne riješe, objašnjava Holjevac i dodaje kako se nada da će barem u ovim slučajevima, koji su strateški bitni za Hrvatsku, pravosuđe pokazati nešto više ažurnosti no što smo navikli.

„Važno je napomenuti da je temeljem ZEKa Agencija za telekomunikacije dobila nadležnost da određuje pravo puta (odnosno izdaje potvrde o pravu puta) temeljem građevinskih dozvola i drugih dokaza koji ne dokazuju vlasništvo već samo nositelja investicije, što je nonsens.

Za svaku građevinsku česticu agencija na zahtjev HT-a izdaje potvrdu o pravu puta, što de iure nije pravo vlasništva ali de facto omogućuje monopolističkom operatoru da radi što hoće, objašnjava Holjevac trenutnu proceduru. Iako nije jasno temeljem kojih dokumenata se dolazi do potvrde o pravu puta, tu je informaciju nemoguće doznati, na rješenje o pravu puta koje izda Agencija nema prava žalbe, pojašnjava Holjevac.

Zagreb preko Udruge gradova pokušava motivirati i druge gradove da obrane svoju infrastrukturu od HT-a i dugoročni prihod od svog DTK pretpostave kratkoročnom priljevu u proračun, a ona pretpostavlja da su zahvaljujući recesiji gradovi trenutno lakši plijen za HT no ikad do sad. HT iskorištava tu situaciju i opći nered u zemlji kako bi forsirao dobivanje vlasništva ne samo korištenja I to putem pravnog termina prava služnosti, tvrdi dalje Holjevac.

Mnogo pogrešaka
Da je napravljeno mnogo pogrešaka u privatizaciji HT-a Holjevac podsjeća kako je 1999. država prodala 35 posto dionica i sva upravljačka prava, te dodaje kako je ugovor radilo Ministarstvo financija, a ne matično Ministarstvo prometa i veza.

Nakon toga je, objašnjava Holjevac, 2003. sklopljen sljedeći ugovor kojim je DT postao vlasnik 53 posto dionica, te je i taj ugovor radilo je Ministarstvo gospodarstva, opet ne matično Ministarstvo prometa i veza gdje se nalazila Uprava telekomunikacija.

„Ugovori su još uvijek tajni. Po tim ugovorima nije prodana DTK. U bilanci koju spominje HT nalaze se kabeli ali ne i kanalizacija. Te iste godine donesen je Zakon o telekomunikacijama i počela je liberalizacija tržišta, a već slijedeće godine dolaskom HDZ-a na vlast liberalizacija je zaustavljena – zakon se nije primjenjivao i od tada se sustavno radi na produženju monopola HT-a“, kategorično tvrdi Holjevac.

Donošenjem Zakona o elektroničkim komunikacijama 2008., Sanaderova je vlada predala DTK HT-u bez naknade, objašnjava Holjevac i dodaje kako je tTim zakonom odnosno glavom IV tog zakona uvedeni novi pravni pojmovi koji HT-u omogućuju korištenje i naplatu DTK drugim operaterima bez ikakve naknade, tehnički jednako kao da im je dana u vlasništvo.

Umjesto da razvijamo telekomunikacije kroz liberalizaciju tržišta i pojeftinjenje usluga za građane i tvrtke, mi se potežemo po sudovima jer je HT od Sanaderove vlade dobio priliku da zgrabi DTK u cijeloj zemlji i u tome je vrlo odlučan, zaključuje Holjevac.