Kolaps globalnog financijskog sektora s kraja 2008. godine i ekonomska kriza koju je proizveo dodatno su usporili razvoj energetskog sektora u regiji jugoistočne Europe, doznali smo od Davida Surteesa, direktora marketinga Energy Financing Teama, najvećeg trgovca električnom energijom u jugoistočnoj Europi.

Nagli pad industrijskih aktivnosti u posljednje dvije godine, prije svega u energetski intenzivnim industrijama, rezultirao je padom potrošnje električne energije i smanjenjem regionalnog energetskog deficita. To je išlo usporedo s usporavanjem planiranog investicijskog ciklusa u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta električne energije u regiji, uzrokovanih ne samo nedostatkom kapitala i lošim kreditnim rejtingom zemalja regije nego i nepovoljnim investicijskim ambijentom.

"Ako kao referentne uzmemo podatke o potražnji za električnom energijom u zemljama jugoistočne Europe iz 2008., dakle potražnje u uvjetima normalnog ekonomskog rasta, vidjet ćemo trend naglog pada potrošnje u 2009. i blagog oporavka u 2010. godini", rekao nam je Surtees, naglasivši kako je do pada potrošnje došlo u proizvođačkim industrijama, koje su uz građevinsku industriju najpogođenije recesijom. Najveći je pad u potražnji zabilježen u metalurškoj industriji (koji je popraćen padom cijena baznih metala), nemetalnoj industriji (popraćen padom aktivnosti u građevinskom sektoru) i kemijskoj industriji (zbog manje potražnje za baznim materijalima).

Podaci paneuropske udruge sistemskih operatera ENTSO-E pokazuju da su zemlje regije u 2010. godini potrošile 282,25 TWh električne energije. Od toga je 55 posto proizvedeno u termoelektranama, 27 posto u hidroelektranama, 16 posto u nuklearnim elektranama i 1 posto iz obnovljivih izvora. U regiji je uvezeno samo 0,25 TWh električne energije zbog spomenutog pada potražnje u industrijskom sektoru u 2009. i sporog oporavka tijekom 2010. godine.

Kako nam je objasnio direktor marketinga EFT-a Surtees, elektroenergetske bilance zemalja regije vođene su nekolicinom faktora. Na strani potražnje prije svega vanjskom temperaturom, to jest potrebama za grijanjem odnosno hlađenjem, kao i obujmom industrijskih aktivnosti. Na strani ponude najvažniji utjecaji su cijene fosilnih goriva i hidrološki uvjeti, to jest razlika u cijeni između regionalnih i zapadnoeuropskih tržišta. Bugarska, Rumunjska te Bosna i Hercegovina i dalje su jedine zemlje regije koje proizvode višak električne energije, a sve ostale imaju veći ili manji bilančni manjak. Hrvatska uvozi oko trećinu svoje ukupne potrošnje.

Pad u regionalnoj potražnji je međutim samo privremen, upozorio je Surtees, jer će, kako je naglasio, s ekonomskim oporavkom i obimnijim aktivnostima u industrijskom sektoru porasti i potražnja za električnom energijom. "Očekujemo da će potražnja za električnom energijom u jugoistočnoj Europi do 2020. u prosjeku rasti za 2,2 posto svake godine", rekao je i dodao kako pri tom očekivanju treba znati da će se pristupom Uniji zemlje regije također suočiti s obvezom gašenja starih, neefikasnih termoelektrana, što će dodatno povećati potrebu za novim izvorima energije. Naglasio je kako će zbog toga 3200 MW proizvodnih kapaciteta biti ugašeno do 2020. godine.

Energy Financing Team u svojim je analizama razvio dva moguća scenarija razvoja energetskog sektora regije, koji su usporedili s očekivanim rastom u potražnji za električnom energijom do 2020. godine.

Prvi je scenarij poželjna razina investicija u energetiku do 2020., koji bi osigurao opskrbu električnom energijom i normalne pretpostavke za daljnji ekonomski razvoj regije. Drugi scenarij predstavlja nešto realističniju sliku, po kojoj bi se u promatranom razdoblju od nužnih investicija realiziralo 60-ak posto.

Kako nam je rekao Surtees, analize su pokazale da regiji do 2020. godine treba najmanje 12.100 MW novih termoelektrana, 3000 MW novih hidroelektrana i 1400 MW novih kapaciteta iz obnovljivih izvora. Vrijednost tih investicija je po sadašnjim vrijednostima oko 33,8 milijardi eura. To znači da bi u sljedećih deset godina svaki stanovnik regije trebalo godišnje izdvojiti 47,5 eura samo za investicije u energetiku, što je, usporedbe radi, polovica izdvajanja u razvijenim zemljama EU.

"Teško je očekivati da će se taj novac osigurati na vrijeme. Usporedo s tim, zbog krize je došlo do usporavanja planiranih investicija te je mnogo realističnija slika koju nam daje drugi scenarij", rekao je Surtees. Upozorio je pri tome da se čak i s mnogostruko povećanim regionalnim uvozom električne energije (oko 20 TWh godišnje sa sadašnjih 4 do 5 TWh), od 2018. regija mora suočiti s restrikcijama u isporuci električne energije.

Analiza očekivanog razvoja tržišta električne energije, smatra Surtees, nameće nekoliko zaključaka. Prije svega relativno siromaštvo zemalja regije ozbiljan je problem za razvoj energetskog sektora, pa tako i ozbiljna zapreka za dugoročan ekonomski razvoj. Stoga je daljnja financijska podrška međunarodne zajednice, prije svega Europske unije, od krucijalne važnosti.

"Smatramo da je nužno stimuliranje novih investicija kroz model javno-privatnog partnerstva (Public Private Partnership). Sada je potpuno jasno da su monopoli državnih elektropriovreda, kako zbog neekonomske cijene električne energije tako i zbog svoje neefikasnosti, očigledno nesposobni da sami generiraju nužan kapital i realiziraju planirane investicije u energetiku", zaključio je direktor marketinga EFT-a, naglasivši pri tome da je vjerojatno krajnje vrijeme da zemlje regije prepoznaju problem dugoročno sigurne opskrbe energijom, to jest činjenicu da je put k rješenju i oslobađanju regionalnih potencijala u većem stupnju suradnje između država regije i liderskoj ulozi koju u tom procesu treba da preuzme privatni sektor. Surtees je naznačio da regija ima potencijala jer godišnje potroši 20 tisuća tona lignita, a rezerve su oko 20.000 milijuna tona, i da postoji još oko 20 TWh neiskorištenih hidropotencijala.