Produbljivanje dužničke krize u eurozoni, koja će je u 2012. godini dovesti na rub recesije, nastavlja pojačavati rizike za financijsku stabilnost u Hrvatskoj, stoji u najnovijoj, lipanjskoj, HNB-ovoj analizi Financijska stabilnost

Sve veća divergencija unutar eurozone osobito je pogoršala perspektivu povratka na putanju gospodarskog rasta i fiskalne održivosti za periferne zemlje eurozone, među kojima su neke sa snažnim trgovinskim i financijskim vezama s Hrvatskom. Hrvatska s tim zemljama dijeli i relativno slabe fundamente, što u uvjetima snažne nesklonosti ulagača riziku može potaknuti i indirektnu zarazu. Osim lošije gospodarske perspektive vidljivo je i jačanje specifičnih rizika za financijsku stabilnost, koji bi mogli dodatno produbiti očekivanu recesiju hrvatskoga gospodarstva.

U opisanim okolnostima prognoze gospodarskih izgleda za Hrvatsku kontinuirano se pogoršavaju pod utjecajem iznimno snažnog pada gospodarske aktivnosti početkom ove godine praćenog pooštravanjem uvjeta financiranja za sve sektore gospodarstva. Domaće kreditiranje privatnog sektora znatno se usporilo početkom 2012. godine, što je praćeno inozemnim razduživanjem nefinancijskog sektora gotovo zaustavilo ukupan porast duga na godišnjoj razini. Nužna fiskalna prilagodba, koja je utemeljena uglavnom na prihodnoj strani proračuna, također u kratkom roku produbljuje kontrakciju gospodarske aktivnosti. Zbog svega navedenog u 2012. godini može se očekivati pad gospodarske aktivnosti od 1,6%.

Snaženje vanjskih i domaćih rizika povećava vjerojatnost nastupanja nepovoljnijih gospodarskih ishoda od onih očekivanih u temeljnom scenariju. Prva se skupina rizika povezuje s dovođenjem javnih financija zemalja europske periferije na putanju održivosti. Čak i uz striktnu provedbu zacrtanih mjera, zbog nepovoljnoga međunarodnog okružja postoji znatna neizvjesnost u smislu napretka procesa popravljanja konkurentnosti, koji bi trebao oživjeti rast, popraviti fiskalno stanje i smanjiti ovisnost perifernih europskih gospodarstava o inozemnom kapitalu. Rizici u obliku zastoja najavljenih proračunskih rezova ili planiranih reformi u europskim perifernim zemljama, otkrivanja novih gubitaka u europskim bankama koji bi mogli potaknuti navalu investitora i deponenata ili sporosti i nevoljkosti da se zaštitni mehanizmi eurozone pojačaju u dovoljnoj mjeri da ograniče prelijevanje šokova iz najugroženijih zemalja i bankovnih sektora u sljedećem će razdoblju kontinuirano pridonositi kolebljivosti na financijskim tržištima.
Druga skupina rizika koji prijete iz međunarodnog okružja odnosi se na ubrzavanje procesa razduživanja europskih banaka. Te su banke od izbijanja krize kontinuirano smanjivale izloženost prema Srednjoj i Istočnoj Europi, što se osobito pojačalo početkom 2012. godine, kada je europski bankarski sektor pojačano čistio bilance i nastojao popraviti adekvatnost kapitala kako bi ostvario ciljeve regulatora.

Bezbolno razduživanje

Razduživanje banaka majki dosad se relativno blago odrazilo na Hrvatsku zahvaljujući dobroj profitabilnosti domaćih banaka i strogoj makroprudencijalnoj politici vođenoj u razdoblju uoči krize, koja je stvorila znatne rezerve inozemne likvidnosti u bankama i umanjila njihovu ovisnost o inozemnim U ostatku godine, međutim, teško da se može očekivati priljev inozemnoga kapitala te će stoga domaći depoziti morati postati glavnim izvorom sredstava za kreditiranje.
Naposljetku, ne treba zanemariti domaće rizike, ponajprije opasnost da nedostatna fiskalna prilagodba na rashodnoj strani proračuna ugrozi ispunjavanje ciljeva zacrtanih Zakonom o fiskalnoj odgovornosti. Nadalje, devizni rizik malo
je porastao za bankarski sektor, premda ga mogu kompenzirati pričuve središnje banke, koje kontinuirano rastu. U nešto dužoj perspektivi najvažnijom, pak, postaje alokacija domaćih kredita, kod koje su nakon ohrabrujućih znakova u protekloj godini ponovo vidljivi znaci naginjanja prema dužnicima iz sektora nekretnina sa slabijim bonitetom.
Kombinacija elemenata iz navedenih mogućih nepovoljnih scenarija, premda su neki od njih malo vjerojatni, mogla bi dodatno pooštriti uvjete financiranja za sve domaće sektore i znatno produbiti recesiju hrvatskoga gospodarstva. U tom bi se scenariju bankarski sektor suočio s ubrzanim rastom loših kredita i ostvario gubitke. Zbog visoke razine kapitaliziranosti banaka stabilnost sustava bila bi očuvana i u takvom malo vjerojatnom scenariju, premda bi neke banke morale poduzeti korake za jačanje kapitaliziranosti ili se pripojiti snažnijim kreditnim institucijama.

Nakon gotovo četiri godine nepovoljnih gospodarskih kretanja, prostor za autonomno djelovanje mjera gospodarske politike u Hrvatskoj bitno je sužen. U otežanim okolnostima, koje će obilježiti 2012. godinu, ključni elementi te politike svode se na međusobno komplementarne ciljeve zadržavanja pristupa inozemnom financiranju, održavanja stabilnosti tečaja i stvaranja preduvjeta za rast u trenutku kada se vanjski uvjeti poprave.
Ispunjavanje fiskalnih ciljeva barem u mjeri definiranoj Zakonom o fiskalnoj odgovornosti još je važnije zbog djelovanja spleta nepovoljnih činitelja koji mogu produbiti recesiju u Hrvatskoj.
Narušavanje povjerenja tržišnih sudionika u sposobnost postizanja održivih javnih financija mogao bi biti jedan od okidača koji vode u šok-scenarij. Također, fiskalnu bi prilagodbu u većoj mjeri valjalo postići na rashodnoj strani proračuna, i to na stavkama čije smanjenje nosi manje negativne posljedice za rast.

Sužen prostor

Središnja banka u ovoj je godini olakšala bankama korištenje inozemne likvidnosti.
Ubuduće će prostor za tu vrstu djelovanja biti malo sužen, premda ukupan financijski sustav i nadalje ima dovoljno pričuva da i u slučaju većih poremećaja u okružju izbjegne snažniji kreditni lom, istodobno očuvavši stabilnost tečaja. Ako se proces fiskalne prilagodbe bude odvijao u skladu s planom, strukturne se reforme ubrzaju te se izbjegnu lomovi u inozemnom okružju, ključna će biti uloga banaka pri alokaciji kredita. Uz potporu monetarne politike kreditiranju, banke bi se, polazeći od činjenice da će problemi brojnih dužnika, posebno onih u sektoru nekretnina, biti trajnije naravi, trebale snažnije usmjeriti na izvozni sektor, koji ima bolju perspektivu za rast.