Građani koji su prije nešto više od pet godina podizali stambene kredite u švicarskim francima još uvijek su u povoljnijem položaju u odnosu na one koji su podigli kredite u eurima. Prema izračunu jedne velike domaće banke, građani koji su u siječnju 2006. godine podignuli stambeni kredit od 153.531 franka (tadašnji ekvivalent 100.000 eura), do sada su banci, usprkos rastu kamata i tečaja, vratili oko 15.000 kuna manje nego oni koji su imali kredit u eurima.

"Računajući sve anuitete uz prosječnu kamatnu stopu koju bi plaćao klijent, dakle, uzeto je po mjesecima u obzir i svaka eventualna promjena kamatnih stopa i tečaja. Onaj koji je uzeo kredit vezan uz euro do sada je platio 295.400 kuna, a klijent s kreditom vezanim uz franak 280.435 kuna", kažu nam iz banke koja je za Poslovni dnevnik napravila izračun.Razdoblje od početka 2006. godine uzeto je jer su u to vrijeme krediti u švicarskim francima postali iznimno popularni u ponudi banaka, a građani su ih mahom uzimali jer su imali nižu kamatnu stopu od onih u eurima. Također, oni koji su podizali kredite u francima i prije 2006. vjerojatno su i u povoljnijem položaju jer je tečaj franka bio ispod pet kuna.Koliko su krediti bili povoljni pokazuje izračun druge banke. Tako je kamatna stopa na stambeni kredit u eurima na rok otplate od 30 godina bila 6,75 posto, a u 'švicarcima' 5,39 posto. Mjesečna rata u kunama u 'euro kreditu' iznosila je oko 4780 kuna, a u kreditu u francima oko 4140 kuna. Takav omjer mjesečnih rata je doveo do toga da su krediti, unatoč povećanju mjesečnih rata, do sada bili povoljniji.

Neočekivani preokret
"Krediti koji su u istom razdoblju podizani u eurima, njihova redovna kamatna stopa je bila veća i do 30 i više posto i s time i mjesečni anuitet je bio veći, ali banke su vrlo brzo promijenile visinu redovne kamatne stope na odobrene kredite u francima, koja se u roku od dvije do tri godine posve približila redovnoj kamatnoj stopi kod kredita odobrenih u eurima", kaže Marija Dukljković, sudska vještakinja za bankarstvo.Ističe da ono što je uzrokovalo nagli rast mjesečnih anuiteta je istovremeno veoma visoki rast tečaj franka prema kuni uzrokovan poremećajima u ponudi i potražnji u eurozoni i šire. Promjene visine kamata, a pogotovo tečajne razlike franka i kune dovele su do drugog velikog problema. Preostale glavnice, preračunate u kune ili eure više su od prvotnog zaduženja što konverziju kredita iz franka u euro čini nepovoljnom. Građani su, tako, nakon pet godina plaćanja, dužni 100.000 kuna više u odnosu na početni iznos kredita. Drugim riječima, kredit od 153.000 franaka početkom 2006. godine iznosio je oko 737.000 kuna (ekvivalent sto tisuća eura). Nakon nešto više od pet godina uredne otplate, građani moraju otplatiti još 143.000 franaka glavnice, odnosno, prema sadašnjem tečaju čak 862.000 kuna. Dužnici u eurima su u znatno povoljnijem položaju jer moraju otplatiti još oko 694.000 kuna glavnice. Da je tečaj franka na razinama iz 2006., danas bi glavnica iznosila 675.000 kuna.

Sigurno utočište
Bankari nam kažu kako se ova dramatična situacija u iduće tri godine lako može okrenuti. Kako je švicarski franak valuta poznata kao sigurno utočište svjetskih ulagača u kriznim vremenima, daljnja kretanja na tržištu odredit će njegov smjer. Naravno, glavno je pitanje što ako tečaj franka nastavi sa rastom? Hoće li u tom slučaju možda država pribjeći mađarskom modelu zamrzavanja tečaja? Stručnjaci u posljednjih nekoliko dana govore kako franak ne bi trebao više rasti, pogotovo ako se smiri situacija u eurozini i ako američki Fed donese odluke koje će vratiti ulagače u dolar. "U sadašnjoj situaciji stabilnost eura u odnosu na referentne svjetske valute (među ostalima i švicarski franak) narušena je lošim ekonomskim trendovima u pojedinim članicama eurozone. U tom kontekstu kreditni aranžmani s valutnom klauzulom na švicarski franak 'nezgodni' su za dužnike u svim zemljama čije su valute tijesno vezane uz euro, a upravo je to slučaj kod nas. Oni koji su uzeli kredite u 'švicarcima' preuzeli su na sebe na neki način posljedice ekonomskih turbulencija u eurozoni". kaže Tomislav Ćorić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Prema njegovim riječima, problematika rastućeg franka ima nekoliko rješenja. "Opća konsolidacija i rješenje problema velikih dužnika na razini eurozone i što bi povećalo povjerenje u euro i utjecalo na njegovo jačanje u odnosu na švicarski franak", kaže Ćorić. No, u kratkom roku ovakav scenarij zbog nagomilanih problema i nehomogenosti na razini eurozone teško je moguć. Tu su i potencijalne nestabilnosti na razini švicarske ekonomije koje bi utjecale i na slabljenje švicarskog franka u odnosu na referentne valute. "Budući da je riječ o vrlo naprednoj ekonomiji s visokim potencijalom, izgledi za ovaj scenarij gotovo da ne postoje", ističe Ćorić. Stoga, postoji treće rješenje koje je ujedno i jedino na koje možemo utjecati.

Egzotična rješenja
"Trebalo bi razmotriti mogućnost konverzije kreditnih aranžmana vezanih uz švicarski franak i njihovo vezivanje uz baznu valutu, euro. Ova zamjena nosi sa sobom određene troškove, no unatoč tome, osigurava dugoročno stabilne uvjete za dužnike, naravno uz uvjet da HNB nastavi sa strategijom sidrenja deviznog tečaja", zaključuje Ćorić i dodaje kako "iz postojeće situacije svi mi, a posebno potencijalni budući dužnici možemo izvući dobro pouku - egzotična i naizgled jeftina rješenja nisu uvijek i najbolja". Tu se pojavljuje i pitanje valutnoga rizika kojeg su banke 'prebacile' na korisnike kredita. Naime, potpisivanjem valutne klauzule, sav teret promjene tečaja snose klijenti. "Stoga u ovoj situaciji smatram da je potrebno zaštititi korisnike kredita kako građane tako i pravne osobe provesti sinkroniziranu i zajedničku politiku izvršne i kreditno monetarne vlasti i banaka te smanjiti pritisak rasta mjesečnih obveza samo na jednu ugovorenu stranu", smatra sudska vještakinja Duljković.

Mađarski model
Ekstremno rješenje
Budući da je tečaj švicarskog franka prema mađarskoj forinti postao nepovoljan za Mađare, tamošnja se vlast ponovno odlučila za ekstravagantno rješenje - zamrzavanje tečaja na razini od 180 forinti za franak, a slično bi se moglo primijeniti i za euro i japanski jen. Mogućnost takvog poteza ponudit će se zaduženima u franku i drugim valutama uz određene uvjete. Koji će biti rezultati ovog poteza, nemoguće je predvidjeti jer nije jasno što će se u konačnici dogoditi u eurozoni.