Hanfa je, kao sudionik procesa prodaje u skladu sa Zakonom o tržištu kapitala (ZTK) budući da daje suglasnost na stjecanje udjela, nedavno izašla u javnost sa svojim preferencama o potencijalnom kupcu Zagrebačke burze (ZSE). Dala je neslužbenu prednost Varšavskoj burzi u odnosu na Bečku, objašnjavajući to velikom zastupljenošću austrijskih grupacija u hrvatskom financijskom sektoru i nezadovoljavajućom suradnjom s austrijskom agencijom za nadzor tržišta kapitala.

Hanfa teoretski ima pravo dati mišljenje o procesu prodaje ZSE i o tome kojeg kupca preferira. Na kraju upravo Hanfa daje odobrenje, ali tek nakon što ponude za kupnju stignu i isključivo na temelju primljenih ponuda. Neuobičajeno je da regulator izlazi u javnost o svojim preferencama za kupca prije nego što je uopće odlučeno hoće li se Zagrebačka burza prodavati ili ne, usput navodeći subjektivne razloge poput bolje suradnje s poljskim regulatorom u odnosu na austrijskog.

Kako god bilo, imajući u vidu odredbe ZTK-a, ključni su uvjeti potencijalnog kupca ugled, iskustvo i financijska stabilnost, što očito i Varšavska i Bečka burza više nego zadovoljavaju. Tako je lako zaključiti da bi, kao i u svakoj kupoprodajnoj transakciji, presudnu ulogu imao samo jedan faktor - ponuđena cijena.

Slovenci

Kao što je to bio i slučaj kod naših susjeda Slovenaca u lanjskoj prodaji Ljubljanske burze (LJSE), Bečka burza je bila ta koja je preuzela Ljubljansku u skladu s višom ponuđenom cijenom od one na koju se bila spremna obvezati Atenska burza. Prije zaključenja prodaje u javnosti je promovirana važnost planova koje potencijalni kupac ima za Ljubljansku burzu, poput ulaganja u razvoj i prepoznatljivost među međunarodnim investitorima, kao presudni faktor koji je bitniji od cijene. No, kako je lako davati obećanja, i Bečka i Atenska burza su imale vrlo sličnu strategiju za LJSE u budućnosti pa je cijena od 1403 eura po dionici ponuđena od strane Austrijanaca bila presudna. S obzirom na spomenuti presudni faktor ostaje nam vidjeti jesu li uvjeti na koje se Bečka burza obvezala (deset godina sjedište neće preseliti iz Ljubljane, deset godina će brinuti o razvoju slovenskog tržišta kapitala, promjena vlasništva neće utjecati na cijenu usluga) samo pusta obećanja kako slovenska javnost misli ili ne.

No, nije samo prodavač taj koji određuje uvjete. I kupac zahtijeva uspunjavanje određenih kriterija. Predstavnici Bečke burze su u javnosti spominjali kako je jedna od bitnijih stvari na koju bi obratili pozornost u potencijalnom procesu kupnje financijski rezultati Zagrebačke burze. A rezultati izgledaju ovako: prema nerevidiranom izvješću za prošlu godinu Burza je ostvarila prihod od 32,2 milijuna kuna, što je oko 3 milijuna manje u odnosu na u 2007., dok je dobit od 6,6 milijuna dvostruko manja nego prije godinu dana.

Velika je prijetnja ili ograničavajući faktor za Burzu pitanje izlistavanja nekih tvrtki trenutačno prisutnih na tržištu kapitala. Odlazak nekoliko izdavatelja bio je spriječen samo tehničkim trikom Hanfe, no u potpunosti se ne može izbjeći. Naime, tvrtke shvaćaju da se u procjeni njihove vrijednosti koristi tržišna kapitalizacija njihovih dionica na burzi koja je trenutačno poražavajuće niska. S obzirom na to da jednu burzu čine ponajprije izdavatelji i dugoročni investitori kojih ovih mjeseci kronično nedostaje, pitanje je što će zapravo ostati za prodaju.

Podjele

Uz lošije rezultate poslovanja Burze i mogućnost bijega izdavatelja javlja se i podijeljenost na temu prodaje među samim dioničarima. Među 35 sadašnjih dioničara postoje dvije frakcije.

Prva su grupa velike bankarske grupacije u stranom vlasništvu ili brokerske kuće u vlasništvu tih banaka kojima trenutačni priljev sredstava od prodaje udjela u ZSE nije presudan za nastavak poslovanja već favoriziraju polaganiji pristup i razvijanje utrke potencijalnih kupaca koji će donijeti najvišu cijenu udjela. Također, oni smatraju kako bi najavljivane akvizicije Crnogorske ili Makedonske burze, koje bi pridonijele povećanju vrijednosti Zagrebačke, trebalo privesti kraju prije početka potrage za potencijalnim kupcima.

U drugoj grupi dioničara su manje, samostalne brokerske kuće koje požuruju početak procesa prodaje burze zbog nelikvidnosti koja prati njihovo poslovanje. Oni rješenje problema vide u prihodu od prodaje svojih udjela u ZSE. Što prije tim bolje.

Činjenica je da lošiji rezultati poslovanja, kao i prijetnje izlaska nekih izdavatelja ne idu u prilog dobroj cijeni Burze, no njenom imidžu najviše štete nanosi upravo podijeljenost dioničara i loš dojam koji zbog toga ostavljaju u javnosti oni koji o Burzi odlučuju.

I otud pitanje - ako krizu nismo mogli izbjeći, jesmo li nužno morali doživjeti da Burza postane izvor podjela i prepucavanja?

Osim Bečke i Varšavske burze kao potencijalnih kupaca spominje se i ulazak Nasdaq OMX-a koji bi, nakon primljenog pozivnog pisma iz Zagreba, navodno razmotrio potpisivanje ugovora o povjerljivosti podataka i eventualno dao neobvezujuću ponudu. Pojavljivanjem Nasdaq OMX-a tek se nazire mogućnost otvaranja utrke potencijalnih kupaca koja bi mogla završiti postizanjem najveće vrijednosti za dioničare Burze. Kad god se prodaja dogodi.