U izbornoj strci nezapaženo su prošli posljednji dogovori o gradnji terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), a u utrku se, uz strano-domaći konzorcij Adria LNG, prema izvorima Business.hr-a uključio i domaći konzorcij predvođen duhanskim gigantom Adrisom, koji u njega ulazi s mogućim partnerima kao što su Agrokor, Uljanik i Uljanik plovidba. Njihovo se ulaganje procjenjuje na nešto više od milijardu dolara.

Svi zajedno, potpomognuti političkim utjecajem koji kod velikih i novčano zahtjevnih projekata u Hrvatskoj nikad nije zanemariv, imaju prilike zasjeniti Adria LNG, u kojem bi hrvatske tvrtke dobile samo 25-postotni udjel (Ina 14 posto, HEP 10 posto i Plinacro 1), dok bi većinski (75-postotni) udjel imali njemački energetski divovi E.ON, RWE, francuski Total, austrijski OMV te slovenski Geoplin.

Da se doista konkretno pregovara o domaćem LNG konzorciju koji bi terminal želio sagraditi u Plominu Business.hr-u potvrdio je George Juraj Puhalovich, jedan od svjetski priznatih stručnjaka za tu tematiku. Potvrdu je Business.hr dobio i od dobro upućenih istarskih političara, koji su željeli ostati neimenovani, a neizravni dokaz o naporima za osnivanje domaćeg konzorcija je i IDS-ov politički program: LNG terminal dio je njegova gospodarskog programa.

Stoga ulazak Adrisa - koji, koliko je poznato, ima dovoljno viška kapitala za financijski tako zahtjevan projekt - te Agrokora dokazuje da strani konzorcij ima odličnu konkurenciju. Nervoza koja se u stranom konzorciju može primijetiti zbog usporenja donošenja odluke o lokaciji terminala te ulaska hrvatskih tvrtki u konzorcij, o kojem odlučuje Vlada i što se tek očekuje, očito je dokaz da su stranci shvatili domaći konzorcij kao ozbiljnog konkurenta.

Izvor novih tehnologija

"Predstavnici hrvatskih tvrtki i raznih političkih stranaka, s kojima sam razgovarao, zainteresirani su za to da LNG projekt na sjevernom Jadranu bude hrvatski projekt s većinskim hrvatskim udjelom. Da bi se hrvatski konzorcij za projekt od nacionalnog gospodarskog značenja uopće mogao formirati i da bi mogao uspješno poslovati, nužno je da hrvatska Vlada u dogovoru s regionalnom i lokalnom upravom omogući i podrži formiranje takvog trgovačkog društva", pojašnjava Puhalovich.

Samo hrvatski konzorcij, u kojem većinsku vlasničku i upravljačku kontrolu ujedinjeno imaju hrvatske državne i privatne tvrtke, omogućuje da hrvatski LNG terminal postane izvor za hrvatsko gospodarstvo novih, na svjetskoj razini naprednih tehnologija, temelj energetske suverenosti Hrvatske, sa snažnim političkim utjecajem u Europi i svijetu, zamašnjak gospodarskog razvoja te važan činitelj znatnog zapošljavanja mladih hrvatskih tehničkih talenata, uz stjecanje inovativnih tehničkih i tehnoloških znanja, govori dalje Puhalovich.

Zbog visoke ekonomske isplativosti i strateške važnosti takvog hrvatskog LNG energetskog programa, brojni dodatni povoljni izvori i oblici financiranja mogući su i lako ostvarivi, zaključuje Puhalovich.

Ne želeći ulaziti u "spekulacije o LNG-ju u Istri", potpredsjednik IDS-a Damir Kajin ističe da je Istra gospodarski snažna regija u kojoj 36 posto BDP-a osigurava industrija, a tek onda slijedi turizam.

Uspoređujući informacije da se kao moguća mjesta izgradnje LNG terminala spominju Omišalj na Krku i Plomin, Kajin kaže kako je važno da se shvati da je industrija ono što je Hrvatskoj i njezinim regijama potrebno. Industrija znači zapošljavanje i rast, tvrdi dalje Kajin.

Hrvatskoj su važne ekološki prihvatljive industrije koje mogu potaknuti gospodarski rast, pojašnjava Kajin i dodaje da je Istra u prvih šest mjeseci ove godine dosegnula izvoz vrijedan 580 milijuna dolara, dok je Primorsko-goranska županija zabilježila samo 270 milijuna dolara. Govoreći dalje o statističkim pokazateljima ističe da je izvoz u Istri po glavi stanovnika oko 5300 dolara, hrvatski je prosjek 2200 dolara, a Primorsko-goranska županija ima samo 1700 dolara.

Stranci forsiraju Krk

Konzorcij u kojem većinu imaju inozemne tvrtke i hrvatska Vlada uskoro bi trebao riješiti probleme koji su trajali godinu dana pa će i hrvatske tvrtke zaključiti ugovore i napokon ući u Adria LNG konzorcij, gdje ih stranci objeručke očekuju.

Iz izvora bliskih Adria LNG-ju doznajemo da će za gradnju terminala najvjerojatnije biti odabran Omišalj na Krku jer studija je već gotova, ali rezultati još nisu objavljeni. U izradu studije uloženo je oko 40 milijuna eura, tvrde dobro upućeni.

No istraživanje je obuhvatilo i druge lokacije na Kvarneru i ustanovilo, kako doznajemo od dobro obaviještenog izvora, da Omišalj i nije najpogodnija lokacija. U svakom slučaju, izbor lokacije ne bi trebao biti preprekom da se LNG terminal godišnjeg kapaciteta 15 milijardi prostornih metara ne bi mogao pustiti u pogon već 2012.

Samo za gradnju potrebno je oko tri godine, treba prije toga usuglasiti stavove domaćih i stranih vlasnika, a ugovor je već na stolu, no nije još potpisan zbog izbora. Ministarstvo gospodarstva, koje je u ime Vlade uključeno u projekt, šuti o činjenicama vezanim uz LNG terminal. Iz Ministarstva nam je samo poručeno da se o detaljima još ne može govoriti te da su konzultacije u tijeku.

Osim toga, tvrtke u stranodomaćem konzorciju moraju se dogovoriti i o načinima opskrbe LNG-jem, hoće li to činiti same ili kroz konzorcij. Kako doznajemo iz izvora bliskih Adria LNG-ju, postoji mogućnost da tvrtke krenu u samostalnu nabavu LNG-ja, što bi značilo da se na taj način i Ina i HEP moraju sami okrenuti nabavi, a LNG terminal bio bi samo "prolazna stanica".

To pokazuje da bi konzorcij s većinom inozemnih vlasnika imao vrlo malo sluha za razvoj domaće industrije koja može profitirati od LNG terminala.

S druge strane, kako govore informacije iz te tvrtke, u Ini žele LNG radi dodatnih količina plina. Nadalje, u hrvatskoj naftnoj kompaniji "trenutno nemaju znanja i vještina potrebnih za samostalnu nabavu i ugovaranje nabave LNG-ja", što bi u ovakvoj konstelaciji snaga značilo prevlast stranog dijela konzorcija.

Iako se čini čudnim, potvrđuju to i izvori bliski Adria LNG-ju koji tvrde da se u posljednje dvije godine tržište snažno promijenilo, jer se od tržišta koje su kontrolirali kupci preokrenulo u tržište koje kontrolira prodavač pa ugovori moraju biti dugoročni i osiguravati sigurnu opskrbu LNG terminala, a pregovori postaju sve teži.

U Adria LNG-ju očekuju brzu odluku Vlade, nadaju se već do kraja godine. Naši pak izvori s obje strane upozoravaju kako je vrlo teško da će do odluke doći prije formiranja nove Vlade, jer je riječ o osobito važnom projektu u koji Hrvatska gura neke od svojih najvažnijih tvrtki.

Naš izvor blizak Adria LNG-ju kaže da je posao s terminalom za tekući prirodni plin posao za energetske tvrtke koje u tome imaju iskustva, te da nije riječ o visoko profitabilnom poslu. Zato smatra da domaći konzorcij predvođen Agrokorom i Adrisom, bez obzira na potporu politike, ne može postići profitabilnost.

Na pitanje zašto se onda uopće gradi LNG terminal u Hrvatskoj, naš izvor kaže da isplativosti ima, ali posao treba sagledati u cjelini, da je potrebno od 600 do 800 milijuna dolara ulaganja samo u terminal, bez druge infrastrukture kao što je plinovod, da je potrebno od šest do 10 brodova za prijevoz od proizvođača do LNG terminala...

Nestašica plina

Hrvatska bi početkom idućeg desetljeća mogla imati manjak prirodnog plina na razini od 1,5 do 2 milijarde prostornih metara godišnje i stoga je za Inu vrlo važno da se dodatni izvori tog vrlo važnog energenta osiguraju i iz drugih izvora, novih vlastitih plinskih polja, no prije svega LNG terminala.

Analize energetskog tržišta pokazuju da ćemo vrlo brzo uvoziti energiju. Hrvatska ne pripada među zemlje bogate energentima te će zbog stalnog porasta potrošnje i sve veće iscrpljenosti domaćih resursa sadašnjih 50 posto tzv. primarne energije (nafta, plin, uvozna struja, ugljen) koju uvozimo do 2025. narasti na čak 80 posto. Stoga je projekt LNG terminala imperativ i za pouzdanu opskrbu električnom energijom.