Većina novopridošlih bogataša unutar liste 400 najbogatijih Amerikanaca dolazi iz investicijske branše. Oni posjeduju 1540 milijardi dolara i među njima čak 45 ih je iz hedge fondova s ukupnom imovinom 612 milijardi dolara. Hoće li financijski ulagači u dolazećim godinama i nadalje moći ostvarivati višemilijunske iznose, postalo više nego upitno. Financijska kriza žonglerima novcem kvari posao. Upravo kod tzv. buyouts poslova, dakle preuzimanja velikih koncerna od private equity investicijskih fondova transakcije postaju sve rizičnije i više se ne može na brzinu zaraditi veliki novac.Prije aktualne financijske krize to je bilo drukčije. Veliki fondovi su prošle godine pokupovali poduzeća za gotovo 740 milijardi dolara - najviše na kredit. samo u svibnju 2006. investirano je u akvizicije 150 milijardi dolara. Vlastiti kapital koji su im ulagači stavili na raspolaganje u potrazi za ekstraprofitom od uloženog kapitala, fondovi su trošili vrlo štedljivo, pa je 2006. vlastitih 400 milijardi dolara ostalo neutrošeno. Ista priča odnosi se i na 260 milijardi dolara koji su pridodani u prvoj polovici 2007. Procjenjuje se da je ostalo ukupno neiskorištenih oko 700 milijardi dolara, kaže se u američkim bankarskim krugovima. Ta sredstva su ostala na ledu i čeka se rasplet financijske krize.
Poskupio kapital na tržištu
Od lipnja do studenoga 2007. akvizicije financijskih ulagača pale su za dvije trećine u odnosu na prethodnu godinu. U Europi, posebno u investicijskoj metropili private equity branša uspješno odgovara novim izazovima i teškim tržišnim uvjetima. Menadžeri hedging fondova i private equity društava su u potrazi za Emerging Markets, a u Rusiji za novim preuzimanjima. S obzirom na trenutačna uska grla likvidnosti i usprkos padajućim kamatnim stopama u SAD-u i stabilnima u Europi, poskupjelo je uzimanje kredita na tržištima kapitala: "Prošla su vremena jeftinoga novca", kažu eksperti. Banke koje surađuju s private equity fondovima, moraju skuplje prodavati novac. Istodobno investicijska društva traže kreativnje mogućnosti dobavljanja i plasmana sredstava. Tako američka privatna equity kompanija Kohlberg Kravitz Roberts (KKR) i američka US-Bank Citigroup planiraju osnivanje fonda preko kojeg će investitori dobivati te kredite, a zbog disperzije rizika, u posljednje vrijeme banke sve češće ulaze u tzv. sindicirane kredite. U sličnu financijsku operaciju ulazi i Blackstone s tim da je taj fond znatno bogatiji s obzirom da je preko IPO-a znatno osnažio vlastitu financijsku poziciju.
Investicijske operacije, sa zadrškom
Ako bi dobiti od uloženog kapitala pale do deset posto, to bi bilo još podnošljivo.Ipak, performansa financijskih ulagača ima pogreške. Jer, za razliku od klasičnih dobiti od uloženog kapitala s dionicama ili obveznicama privatni equity ulagači dokazuju svoju nadmoćnost s vlastitom računalnom metodikom, s takozvanim internim renditama. Trik je sljedeća operacija: branša dobit od uloženog kapitala obračunava samo za pojedine faze ukupne investicije. Uobičajeno je da fondovi, koji reinvestiraju u druge fondove ili izravno u poduzeća, plasiraju svoj uloženi novac u tri ili četiri tranše, podijeljeno na više godina. Onaj tko ulaže u privatne equity fondove ukamatio je, dakle, jedan dio kapitala kroz duži period s niskom kamatom, primjerice na računu dnevnog novca. Nakon toga novac je zadržan još jednom neukamaćeno u fondovima, prije nego što stvarno bude uložen kao udjel u vlasništvu poduzeća. Financijski ulagači puštaju da njihov sat koji pokazuje dobit od uloženog kapitala otkucava samo za vrijeme stvarnih angažmana i čini cijelu investicijsku operaciju sa zadrškom. Čak i u uljepšanom izdanju samo tri posto svih fondova trajno stvaraju (godišnju) dobit od uloženog kapitala iz snova - u iznosu od 20 posto. I veliki indeksi branše koji rijetko obuhvaćaju bankrote financijskih ulagača, porasli su i u fazi booma u prethodne tri godine za manje od 20 posto godišnje. Dax je ostvario u istom razdoblju po godini dobrih 28 posto, MDax čak okruglih 40 posto godišnje.
Refinanciranje sve skuplje
Zbog nastale krize dobiti od uloženog kapitala će pasti - barem u poslu velikih preuzimanja poduzeća. Velika poduzeća koja su financirana modelom private-equity u velikim su dugovima, čije refinanciranje postaje sve skuplje. Prodaja Chryslera Cerberusu opterećena je dugovima u iznosu od 50 milijardi dolara, planiranu kupnju energetskog poduzeća TXU Kohlberg Kravis Roberts (KKR), Texas Pacific Group (TPG) i Goldman Sachs-Private-Equity žele osnažiti s 37 milijardi dolara. Investicijski bankari ukazuju: "Ulagači gledaju na zaradu i na to što su do početka listopada ove godine zaradili IPO-ima. Upravo kod privatnih equity-fondovskih izlazaka na burzu nije to bilo ništa osobito. U prosjeku su ulagači za dionice koje su plasirali na tržište izgubili na burzi 16 posto, što je dvostruko više nego s poduzećima koja su prodali osnivači ili koncerni." Promet financijskih sredstava kod hedge fondova također pada. U prvom polugodištu 2007. bankari su prodali hedge fondovi kod većih IPO-a najviše do posto dionica. Vremena velikih prodaja hedge fondovima su prošla i veći apetit za dionicama raste kod klasičnih fondova koji prije svega ulaze u dobra poduzeća i poduzeća bez velikog rizika. Nasuprot tome hedge fondovi upravo ulaze u rizične poslove, motivirani velikim zaradama. Kod akvizicije i kupnje do 250 milijuna eura nema zastoja lakse se nalazi kupac. Kod mega kupovina nastupaju najveći fondovi kao što su KKR koji je u rujnu ove godine uz pružanje financijske usluge potpomogao akviziciju kompanije Frst Data za 29 milijardu dolara. Inače KKR je danas znatno oprezniji nego prije, i ne ulazi u velika partnerstva kada su u pitanju preuzimanja, a usmjerio se i na reuzimanje tek dijelova kompanija, a ne čitave.Blackstonova "hrabrost" je drastično smanjila njegovu dionicu.
Nakon provedenog IPO-a Blackstoneova dionica je izgubila četvrtinu svoje vrijednosti. Investicijska klima i izlazak na burzu prije krize i nakon krize su potpuno različiti - i čitava generacija investitora uči novu lekciju koja upućuje na činjenicu da su prošla vremena jeftinog kapitala. To je potvrdio i W. Buffet, kada je upozorio investitore da je nastalo turbulentno vrijeme i da ne ulaze u akvizicije bez dovoljnih dubinskih analitičkih financijskih informacija. U ovom trenutku prodaja udjela velikih kompanija drugim financijskim ulagačima i prodaja preko burze postala je teška i mnogo akvizicija se obavlja pod pritiskom tržišta. Tržište još nije u potpunosti zatvoreno. U skupini velikih akvizicija u Njemačkoj, na primjer, Freudenberg-grupa je prisilno prodala svoju građevinsku tvrtku financijskim ulagačima Capiton i L-agenciji. Münchenski Aurelius pripojio je Pohland (odjeća za muškarce) iz portfelja trgovačke grupe Douglas. Primondo (ranije Quelle) prodao je Saalfrank. U sektoru s malim i srednjim poduzetništvom u ovom trenutku, donekle, sveje u redu s jamstvima, banke financiraju i nadalje uz korektne uvjete, a lakše se nalazi i kapitalmanjeg volumena. Sada velika odgovornost sada leži na bankama. Skupina manjih banaka vezana za Credit Suisse prvotno je htjela plasirati 14 milijardi dolara kredita. No, uspjela je realizirati tek 40 posto jer su krediti za fondove bili preskupi. Najveća švicarska banka UBS će u trećem kvartalu 2007. po prvi puta u devet godina otići u crveno. Šef UBS-banke Marcel Rohner mora bilanci otpisati četiri milijarde franaka. Ovogodišnji loši rezultati potjerali su O. Nealsa, čelnika Merrill Lynch banke i Princea, šefa Citigroup banke.
Hedge fondovi pod upitnikom
"Imat ćemo još više bankrota hedge fondova", sugerira analiza u studiji koju je izradilo američkosveučilište Princeton University. Slično je i kod privatnih equity fondova: novi, mladi fondovi objavljuju dobiti od uloženog kapitala tek kada ostvare dobit. Tako je bilo i 1998. kada je milijarde dolara teški hedge fond LTCM bio pred bankrotom i kada je poljuljao financijski sustav širom svijeta. LTCM je između listopada 1997. i listopada 1998. imao doduše 92 posto gubitka. S vlastitim kapitalom od 4,8 posto milijardi dolara menadžment je ušao u rizične poslove ulaganja u iznosu više od 100 milijardi dolara, sve to dodatno potpomognuto velikim kreditima. Krovni hedge fondovi (fondovi koji ulažu u druge fondove) ne donose zbog velikih naknada u prosjeku čak ni tri posto dobiti od uloženog kapitala godišnje. Godišnje bankrotira oko deset posto hedge fondova. Ipak, industrija hedge fondova je umnogostručila svoj kapital. Prije 20 godina poslovala je s malim iznosom, manjim od 50 milijardi dolara. Danas hedge fondovi upravljaju investicijskim kapitalom od 2500 dolara. I oni pokreću još puno veće svote: za svaki euro ulagačkog novca posude često deset eura dodatno. Zbog toga na tržištima kapitala utjecajni. Iako je hedge fondovska industrija razotkrivena nakon bankrota velikih fondova, nitko ne vjeruje u njezin kraj. Tako je najveći u svijetu londonski Man Group, hedge fond koji kotira na burzi, usprkos krizi, povećao imovinu kojom upravlja od kraja ožujka sa do rujna 2007. godine sa 61,7 na 68 milijardi dolara.