Crna Gora i Srbija pretekle su Hrvatsku kad su u pitanju neki od segmenata razvoja turizma kao što su privatizacija, na kojoj je Hrvatska pala ispit, ili pak privlačenje investicije, jer smo otjerali investitore, te je pitanje kako ćemo ih vratiti, ističe Pave Župan-Rusković.Iako je već više puta izjavila da joj je dosta posla i zahtjevnih projekata, dugogodišnja šefica Atlasa i bivša ministrica turizma prihvatila je novi angažman. Mada tvrdi da je to privremeno, "dok ne dođe netko mlađi", Župan-Rusković pristala se odazvati pozivu dubrovačkoga gradonačelnika Andre Vlahušića koji ju je upravo imenovao šeficom radne grupe za destinacijski menadžment Dubrovnika, što je bio povod za razgovor za Poslovni dnevnik.

Možete li pojasniti o kakvom je projektu riječ, koji mu je cilj i što će ta grupa raditi?
Osnovni cilj radne grupe je odrediti što zapravo želimo u Dubrovniku, a potom krenuti stvarati uvjete da to i postignemo. Sve što se događa u turizmu grada je inercija i improvizacija, nitko ne sagledava stanje u cjelini i sve se podređuje pojedinačnim interesima. Predložit ćemo da nam polazna točka bude "Program razvoja Dubrovnika do 2020.", dokument Ekonomskog instituta koji daje dobru analizu sadašnjeg stanja turizma u gradu. Analiza, međutim, ne daje rješenja navedenih problema, i to će biti zadatak radne grupe.

Nije li za destinacijski menadžment plaćena Turistička zajednica? Hoćete li surađivati s njom?
Istina je da je Turistička zajednica prema novoj zakonskoj regulativi predviđena za destinacijski menadžment, ali to još nije zaživjelo. Očekujem da će radna grupa koju je pokrenuo Vlahušić, a treba podsjetiti da su gradonačelnici reorganizacijom HTZ-a postali predsjednici TZ-a, uskoro dobiti formalan oblik i postati pravni subjekt, dakako, neprofitan. Grupa se mora sastojati od svega nekoliko kreativaca koji se razumiju u turizam. Njihov posao neće biti lak, naići će na niz problema i sukoba. Naravno, predviđena je suradnja s TZ-om.

Je li osnivanje radne grupe Vlahušićeva strategija da izbjegne očitovanje o gradnji terena za golf i apartmana na Srđu, što od njega traže građani? Kako Vi gledate na projekt 'Razvoj golfa'?
Nema spora da je golf potreban Dubrovniku i Hrvatskoj. Međutim, problem je ako golf postane pokriće za gradnju prevelikog broja smještajnih kapaciteta. Jasno je da golf sam po sebi ne donosi profit i da uz njega trebaju biti i smještaj i drugi sadržaji, no nikad ne bih prihvatila da na Srđu bude tri tisuće ležaja. Bila bi katastrofa da se objekti na Srđu vide iz Dubrovnika i tu se slažem s građanima. Razgovori o osnivanju radne grupe su davno počeli i ne mislim da imaju izravne veze s problemom golfa na Srđu. Dobro je i poželjno konzultirati struku u svemu, posebno kada je riječ o značajnim projektima.

Ministarstvo turizma mjesecima najavljuje početak izrade strategije turizma iako je jedna već napravljena. U čemu je problem?
Mi smo 2003. donijeli strategiju koju je izradila tvrtka Hotelpartner. Ima 40-ak stranica i napisana je tako da je može razumjeti i "Kate" koja izdaje "cimerfraj", a ne samo doktori znanosti, jer uslugu turizma pružaju različiti profili ljudi. Dokument od 200-300 stranica nitko ne čita. Bit te strategije, koja se odnosi na razdoblje od 2003. do 2010. je kvalitetan turizam koji čini raznovrsa ponuda temeljena na našoj kulturi, povijesti i tradiciji, te prirodnim resursima s osnovnim ciljem produženja sezone i povećanjem prihoda na bazi realnih cijena koje odgovaraju vrijednosti pružene usluge, a sve to u okvirima održivog razvoja. Nažalost, mi se od tih ciljeva samo udaljavamo. Dubrovnik je lani skratio sezonu pune popunjenosti hotela za čak 40 dana u odnosu na 2005. godinu. To je strašno. Prihod od turizma u državi pao je za 15 posto i nema investicija. Novi dokument treba prilagoditi strateške akcije za ostvarenje predviđene vizije uz pomoć novih tehnologija, a u tom je smislu sedam godina dugo razdoblje, ali vizija se ne treba mijenjati.

Koliko naši padovi u turizmu imaju veze s krizom?
Naši nedovoljno dobri rezultati u turizmu nemaju bitne veze s krizom, osim kada su u pitanju domaći turisti. I Ministarstvo i HTZ moraju se okrenuti mjerama koje će turizam učiniti efikasnijim i nikako se ne treba zadovoljavati samo fizičkim porastima broja gostiju ili noćenja. Za prošlu godinu mogli bismo reći da bi bila uspješna da je bilo 15 posto manje gostiju, a 2 posto više prihoda, a nikako obratno.

Pa ministar Damir Bajs hvali se dobrim rezultatima u ovoj sezoni? Vi niste zadovoljni?
Mi smo se i lani hvalili da smo jedini u okruženju ostvarili porast broja noćenja, da bi se ustanovilo da nam je prihod pao za 15 posto u odnosu na 2008. godinu. Nismo u situaciji da tražimo veći broj noćenja, nego nam je cilj što veći prihod. Po čemu smo mi to bili bolji od konkurencije? Što je na kraju 2009. rekao španjolski, francuski, grčki "Rohatinski", koliko su oni zaradili od turizma?

Opet se spominje zahtjev za smanjenjem ili ukidanjem PDV-a u turizmu. Je li to osnovano ili neki iza poreza skrivaju vlastiti neuspjeh?
Bilo bi logično da smo konkurentni zemljama s kojima se uspoređujemo jer nije dobro da imamo dvostruko veći PDV od njih. Naše hotelske kuće nemaju profite koji će im omogućiti da snižavaju cijene, a istodobno imaju namete koji ih opterećuju. Ako je turizam strateška grana koja omogućuje rast brojnih drugih grana gospodarstva, onda ima smisla i smanjenje porezne opterećenosti ili bilo kakvo ulaganje države u taj turizam.

Crnogorski premijer Milo Đukanović nedavno je ishvalio Crnu Goru kao najliberalniju u okruženju te tvrdi da baš zato privlači investitore. Možemo li se usporediti s Crnom Gorom?
Crnogorci su od početka krenuli krivo s neprimjerenom gradnjom turističkih kapaciteta pa su dijelom devastirali obalu. Ipak, posljednjih godina imaju sve više dobrih projekata. Sada njihova privatizacija turizma ima puno više smisla od privatizacije u Hrvatskoj. Nažalost, brži su u tome od nas.

Ostvaruju li bolji prihod od nas?
Mislim da za sad još ne.

Kako bi privatizacija turističkih kapaciteta trebala izgledati u Hrvatskoj? Treba li država hotele prodati za kunu?
Ponavljanje natječaja na koje se nitko neće javiti zbog previsoke cijene je gubitak vremena. Za državu bi bilo korisnije da ih proda za kunu, ali i da nove vlasnike "opipljivim" garancijama obveže da će razvijati poslovanje te kredite otplaćivati iz vlastitih sredstava, a ne iz poslovanja hotela. Tu je čak i Srbija ispred nas jer je formirala komisiju koja redovno kontrolira pridržavaju li se investitori svih uvjeta dogovorenih prilikom prodaje tvrtki koje su bile u državnom vlasništvu.

Često može čuti da su investitori izbrisali Hrvatsku iz svojih planova. Dijelite li to mišljenje?
To je istina. Oni koji su imali volje natezati se godinama s našom administracijom i ostali u Hrvatskoj danas se kaju jer su shvatili da im je sezona prekratka i da ne vraćaju uloženo. Također oni od države nisu dobili nikakvu subvenciju koja bi im olakšala poslovanje u prvih nekoliko godina proboja na tržištu. Da ne govorim koliko investitorima smeta nesigurnost koja je kod nas redovita pa nešto kupe i onda to za dvije-tri godine dođe u pitanje.

Vjerujete li da će se uskoro naći investitori za Brijune ili, primjerice, Blagaićev 'Hrvatski san'?
To ovisi isključivo o nama, našim zakonima i radu administracije. Bojim se da ima puno onih koji bi na našoj obali i otocima gradili neke nove Havaje ili slično. To se ne smije dogoditi. U usporedbi s našom konkurencijom uvijek ćemo biti mala destinacija po kapacitetu, a naša prednost pred tom konkurencijom mora biti u drukčijoj ponudi, onoj našoj specifičnoj koju drugi nemaju. Takva ponuda je daleko manje osjetljiva na krizna vremena, a cijena u odnosu na konkurenciju nije usporediva.

Orco je bio loš izbor
Kako riješiti pitanje Sunčanog Hvara?
Prodaja Orcu bila je pogrešna odluka, dobrim dijelom i stoga što je to tvrtka koja se bavi nekretninama, a ne turizmom. Treba znati prodati uslugu i bez tog znanja ulaganja ne pomažu mnogo. Da pojednostavimo, Orco bi trebao angažirati dobru ekipu koja bi mu poboljšala poslovanje, u suprotnom treba ih motivirati da Sunčani Hvar prepuste nekom tko to zna raditi.