Zbog blage zime i ekstremnih ljetnih vrućina ribnjaci sa slatkovodnom ribom u Hrvatskoj posluju slabije. Zbog visokih vrućina tvrtka Riba d.d. u Garešnici imat će ove godine do 60 posto manji prinos slatkovodnih riba, ponajprije šarana kojeg inače u normalnim godinama uzgoji i proda čak do 120 vagona. Kad temperatura vode u ribnjacima dosegne 29 stupnjeva Celzija onda kisik iz vode naprosto “bježi”, a to se dešavalo ovih dana kada su temperature zraka u kontinentalnoj Hrvatskoj pa tako i u Kaniškoj Ivi pokraj Garešnice, gdje se nalazi ribogojilište ovog proizvođača, bile i do 40 stupnjeva. Dražen Koprek, direktor Ribe d.d., kaže kako prate situaciju svako jutro, mjere temperature te u vodu stavljaju vapno i obavljaju aeraciju, ali sve to malo pomaže. “Trebamo kiše i vode i nadajmo se da neće biti ugibanja kao u drugim ribnjacima”, tješi se Koprek misleći pri tome na Ribnjačarstvo Poljana d.d. u kojem je ovih dana uginulo između 300 i 500 kilograma mlađi i gdje se pomor, nažalost, nastavlja. Pomora u Kaniškoj Ivi nije bilo što ne znači da nema šteta. Riba zbog vrućine i nedostatka vode ne može napredovati. Inače, i zima je bila blaga, bez snijega, što je sve i prije utjecalo na manji dotok vode u ribnjake. Ukratko, ovogodišnji prinos u Kaniškoj Ivi bit će samo oko 400 tona ribe. U Pakracu je temperatura vode dosegla 31 stupanj Celzija, a razina vode u ribnjacima opada i do jedan centimetar dnevno. Međutim, od 20 milijuna kubičnih metara vode, koliko se godišnje smije zahvatiti temeljem vodoprivredne dozvole, u Poljanama je zahvaćeno samo između šest do sedam milijuna kubika. Zbog toga dolazi do neravnoteže jer vode je sve manje, a riba u intenzivnom prirastu raste tako da se omjer narušava na štetu riba, žali se Milan Božić, direktor Ribničarstva Poljana te dodaje kako nemaju otkuda dovesti nove količine vode iako im Hrvatske vode uredno šalju fakture s raznih osnova za plaćanje vodnih naknada. Takvih problema, koji nisu i jedini, ima i u ostalih s djelatnošću slatkovodnog ribarstva. U Hrvatskoj slatkovodna akvakultura ima dugu tradiciju s proizvodnjom koja se bazira ponajprije na uzgoju šarana kao primarne vrste uz kojega se nalaze još i tolstobik, amur, linjak, štuka, som i smuđ te posljednjih godina sve popularnije pastrve. Ali u ribnjake i kad su klimatske prilike normalne valja mnogo ulagati. Posljednjih dvadeset i više godina površine ribnjaka konstantno su se smanjivale pa tako i proizvodnja slatkovodne ribe. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do ranih devedesetih, Hrvatska je proizvodila godišnje do 15 tisuća tona ribe. Već je 1995., primjerice, proizvedeno samo šest tisuća tona, što je gotovo isto kao i u posljednje dvije godine. U 2003. godini, kada je također bila izuzetna suša, iz ribnjaka je izvađena 4381 tona slatkovodne ribe. Do prije samo nekoliko godina u Županijskoj gospodarskoj komori Osijek postojala je Grupacija slatkovodnog ribarstva u kojoj je bilo 13 članica proizvođača. Danas je takoreći nema jer su neki ribnjaci završili u stečaju, primjerice Ribnjak 1905. d.o.o. u Našicama, neki su zapušteni i ne rade kao što je Ribničarstvo Podunavlje u Dardi, dok su neki promijenili vlasnike i obnovljeni ili pak uništeni. Riba d.d. nastala je od nekadašnjeg ribogojilišta Agrokombinata, ali su ratne prilike početkom devedesetih dovele do brojnih problema u poslovanju, pogotovo ako se zna da je i do 70 posto ribe uzgojene u Kaniškoj Ivi prodavano u Srbiji. Međutim, tek se 2001. za ponovnu proizvodnju zainteresirao lokalni poduzetnik Vladimir Naglić, vlasnik industrije građevnog materijala i stolarije Finag iz Garešnice. On je ubrzo otkupio poduzeće i osnovao novu tvrtku Riba d.d. u koju je uložio oko 25 milijuna kuna u obnovu ribnjaka površine od oko 600 hektara. Zbog podignutih kredita za investicije i visokih otplata sadašnje vrućine i manji prinos nikako neće pogodovati uspješnom poslovanju ove tvrtke u 2007. godini. U 2006. godini, prema podatcima iz Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, aktivno su radila ukupno 43 uzgajališta od čega 22 za uzgoj pastrva, a 21 šarana. Neda Skakelja, iz ovog komorskog sektora, napominje kako su svakako uzgoj šarana i pastrve najznačajniji dio proizvodnje u slatkovodnom ribarstvu iako se proizvode i druge vrste riba.
Uspješni izvoznici
Naši proizvođači uspješni su izvoznici te se vraćaju na stara tržišta- države u regiji- a to su Makedonija, BiH, Srbija i Crna Gora, ali se izvozi i u EU. U prošloj godini izvezeno je žive, svježe i smrznute slatkovodne ribe za 2,352 milijuna dolara, a uvezeno za 1,365 milijuna čime je postignut suficit od 744 tisuća dolara. Ali ribogojilišta ne muče samo vrućina i voda. Tu su još kormorani i ostale ptice koje se stalno ili povremeno hrane ribom, vodne naknade i ostali ne mali troškovi. Ribnjačari se pitaju zašto i Hrvatska ne bi koristila pozitivna iskustva Češke, zemlje s najviše slatkovodnih ribogojilišta u Europi, u kojoj država proizvođačima plaća odštetu za svu pojedenu ribu.