S tumačenjem kako je državni monopol bolji od privatnoga, u Srbiji je intenziviran prelazak društvenih poduzeća u državno vlasništvo, a od tog procesa nisu izuzete ni već privatizirane tvrtke u financijskim problemima. Podržavljenje društvene i privatne imovine obavlja se preko javnih državnih poduzeća, koja potraživanja pretvaranju u vlasničke udjele.

Pogrešna formula
Dok nadležni podržavljenje i oklijevanje u privatizaciji javnih poduzeća pravdaju očuvanjem kapitala tvrtki u uvjetima krize i čekanjem prilike za dobru privatizaciju, stručnjaci smatraju da je od dva zla - privatnog ili državnog monopola, privatni bolji jer se državnom regulativom interesi privatnog monopolista mogu ograničavati, što u drugom slučaju to nije moguće. Posljednji primjer je ulazak Elektroprivrede u vlasničku strukturu RTB Bor, koji vlasti nisu uspjele prodati ni nakon četiri pokušaja. Sada je vlada odlučila ulaganjima i pogodnostima povećati vrijednost Bora nakon čega će uslijediti nov pokušaj prodaje. EPS je postao suvlasnik Bora na temelju potraživanja za isporučenu, a nenaplaćenu struju, od 52 milijuna eura, što RTB Bor nije u stanju vratiti. Koncern je u dužničkim obvezama i prema drugim javnim poduzećima, pa se njegov ukupni dug prema državi procjenjuje na oko 350 milijuna eura, a s potraživanjima inozemnih vjerovnika dugovanja prelaze 500 milijuna eura. U EPS-u još ne znaju koliki je njihov udjel u RTB-u jer nije obavljena procjena njegove vrijednosti. Ekonomisti formulu kojom se društvena poduzeća pretvaraju u državno vlasništvo smatraju pogrešnom jer se time ugrožava likvidnost javnih poduzeća. Tako EPS širi vlastito bogatstvo, a i sam je u dugovima, većim od 100 milijuna eura, i najveći je gubitaš među državnim poduzećima. I dok su u EPS-u nezadovoljni što su postali suvlasnici nerentabilnoga društvenog poduzeća, u Boru tvrde da su svojedobno debelo platili gradnju HE Đerdap a sada je došlo vrijeme da EPS pomogne njima. RTB Bor nije izuzetak glede podržavljenja poduzeća. Tako je Srbijagas na ime neplaćenog plina postala suvlasnik u pančevačkoj Azotari, koja je već bila privatizirana kao i najstarija tvornica stakla u Paraćinu u kojoj je Srbijagas također ima vlasnički udjel. Procjenjuje se kako bi se oko 700 privatiziranih poduzeća, koja nisu platila poreze i trošarine državi, moglo naći u državnom vlasništvu. Prema Zakonu o privatizaciji, društvena poduzeća moraju do kraja godine biti privatizirana, dok za državna ne postoji određen termin.

Stranačka pljenidba
Do kraja godine preostaje prodaja 160 društvenih poduzeća, a ako ona ne uspije, vlada će odlučiti koja će pretvoriti u državno vlasništvo, a koja će biti likvidirana. Ove je godine prodano samo 63 tvrtke za 70,5 milijuna eura, a od početka privatizacije od prodaje oko 2500 poduzeća inkasirano je 2,9 milijardi eura. S vraćanjem privatiziranih poduzeća u državno vlasništvo državna imovina bi mogla steći prevagu u ukupnoj vrednosti srpskoga gospodarstva iako Mlađan Dinkić, ministar ekonomije, to negira. Sve dosadašnje vladajuće garniture teško se odlučuju privatizirati državnu imovinu jer imaju veliku materijalnu korist od javnih poduzeća u kojima zapošljavaju stranačke kadrove, a preko njih financiraju i političke stranke. Zato ekonomisti podržavljenje tvrtki doživljavaju kao stranačku pljenidbu.