ZAGREB - Od početka krize mnogi ljudi u Hrvatskoj ostali su bez posla, osobito u industriji, ali sudeći prema brzini kojom se urušava proizvodnja, otpuštanja se čine neizjebežnim i u narednim mjesecima. U lipnju je industrija imala oko 24.000 ili 9,5 posto manje zaposlenih nego u istom mjesecu lani. No, industrijska proizovodnja u istom je razdoblju smanjena čak 13,7 posto.

Radišnost i lijenost

Stoga ne čudi podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine proizvodnost rada u Hrvatskoj bila dva posto manja nego u istom razdoblju lani. Usporedbe radi, u prvoj polovici 2008. rasla je 5,6 posto.

U pojedinim zemljama, poput SAD-a, radna produktivnost povećana je i ove godine, unatoč recesiji. Glavni razlog za to, smatra se, jest činjenica što je prilagođavanje novim uvjetima u SAD-u mnogo jednostavnije i jeftinije nego drugdje, uključujući otpuštanje viška zaposlenih. Mnogi ljudi brkaju produktivnost i radišnost, vjerujući da se uz veliki trud može postići veća produktivnost. No, priča nije tako jednostavna.

Moć tehnologije

Poboljšanje produktivnosti ne znači raditi duže i teže, već pametnije. Jednostavno, treba pronaći učinkovitiji način da se uz isti napor proizvede više i bolje. U tome mogu pomoći tri faktora: ulaganje u opremu, prije svega informacijsku i komunikaciju, ljudski kapital, odnosno kvaliteta i cijena radne snage, te inovacije. Zemlje koje su inovativne i bolje se prilagođavaju izazovima globalne ekonomije mnogu su učinkovitije i konkurentnije.

Primjerice, ako proizvođač automobila uvede novu tehnologiju ili ugradi GPS sustav, u istom vremenu proizvest će se više, cijena proizvoda bit će veća, a time i radna produktivnost.

Kriza i značajan pad proizvodnje itekako su utjecali na učinkovitost proizvodnje u Hrvatskoj. Podaci pokazuju da je, primjerice, u prerađivačkoj industriji manja 3,4 posto, ali u nekim sektorima situacija je mnogo gora. U proizvodnji metala proizvodnost je smanjena čak 26 posto, u kožarskoj industriji 24 posto, a gotovo 22 posto u proizvodnji duhana.

SDP-ov gospodarski stručnjak Ljubo Jurčić pritom napominje da se produktivnost u Hrvatskoj ne mjeri prema istoj metodologiji kao u svijetu.

Različita metodologija

- Hrvatska statistika ne prati produktivnost, već proizvodnost rada u industriji koja se mjeri tako da se ukupnu količinu proizvedenih proizvoda podijeli s brojem radnika, kaže Jurčić. Sindikati, također, uzimaju statistiku s rezervom. Glavni ekonomist SSSH-a Mario Švigir smatra da je proizvodnost zapravo porasla.

- Ista količina rada sada je raspoređna na manji broj ljudi, čime se automatski povećava i produktivnost. To dugoročno ne donosi dobre rezultate, jer se realni rast produktivnosti mjeri na drugačiji način - kroz investicije, rast proizvodnje, narudžbi itd, dodaje Švigir.

Nedostaje odlučnosti

Slično razmišlja i Ljubo Jurčić koji tvrdi da je posljednjih godina kod nas produktivnost rasla isključivo zbog smanjivanja broja radnika. Ako je neka kompanija imala određenu proizvodnju uz 300 zaposlenih, a sada je uz moderniju tehnologiju, organizaciju rada i obrazovaniji kadar postiže sa 100 zaposlenih, naravno da je došlo do rasta produktivnosti, kaže Jurčić.

Ivan Miloloža, vlasnik tvornice akumulatora Munja, koji je svojedobno objavio podatak da hrvatski radnici za strojevima provedu svega 3,86 sati dnevno, sada problem vidi u padu narudžbi i izostanku antirecesijskih mjera, “oko kojih se samo vode politikantske polemike”.

- Za razliku od SAD-a, koji je na vrijeme donio antirecesijske mjere, mi u svemu kasnimo, nedostaje nam odlučnosti, dodao je.

Hrvatska na razini Bugarske i Rumunjske
Eurostat mjeri produktivnost radnika tako da se ukupni BDP neke zemlje podijeli na sve zaposlene. U Europi su 2006. godine najproduktivniji bili radnici u Belgiji, Irskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Austriji i Norveškoj. S druge strane, na listi produktivnosti najlošije su tranzicijske zemlje: Bugarska, Rumunjska, Litva i Hrvatska.