Pod pritiskom da odredi "šok-terapiju" za posrnuli euro, europski ministri financija nisu uspjeli donijeti plan prema kojemu će europske zemlje trošiti u skladu sa svojim mogućnostima. Za to imaju još deset dana.

Donošenje takvog plana nužno je prije nego što Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europska središnja banka (ECB) uzmu u obzir još jedno upletanje u spašavanje europskih ekonomija.

Ministri su odgodili svoju raspravu o najvećim fiskalnim problemima poput koncepta bliže fiskalne unije koja bi jamčila više proračunske discipline - dok se njihovi šefovi ne sastanu idućeg tjedna u Bruxellesu.

Svjetske burze pale su u srijedu nakon što je glavni dužnosnik EU-a priznao da budućnost eura sada umnogome ovisi o sastanku europskih lidera 9. prosinca 2011. Ranije ovog tjedna burze su porasle na krilima nade da će jak pritisak na tržište obveznica konačno prisiliti eurozonu na bržu i robusniju akciju.

Kritično razdoblje

"Sada ulazimo u kritično razdoblje od 10 dana tijekom kojih moramo zaključiti koji će biti odgovor na krizu u Europskoj uniji", kazao je europski povjerenik za gospodarsku i monetarnu politiku Olli Rehn, dodavši kako ne postoji "srebrni metak" koji će eurozonu izvući iz krize.

Na jučer održanom sastanku ministri financija 17 zemalja koje koriste euro odobrili su Grčkoj obećanih 8 milijardi eura pomoći.

Business Insider piše kako mnogi ekonomisti iz 17 zemalja eurozone imaju malo izbora i moraju poduprijeti prijedloge o većoj koordinaciji svoje potrošnje i proračunske politike. Iako bi takva promjena smanjila njihovu sposobnost upravljanja proračunskim deficitom, mogla bi utrti put puno agresivnijoj ECB-ovoj potpori, piše Business Insider.

"Ako je eurozoni suđeno da preživi, treba biti više fiskalnog zajedništva", rekao je Eswar Prasad, profesor ekonomije na sveučilištu Cornell u New Yorku.

Za ekonomije koje se bore s krizom to bi mogla biti cijena koju će morati platiti da bi preživjele. S takvom disciplinom ECB bi onda mogao pristati na velike kupnje državnih obveznica posrnulih europskih zemalja. To bi nadalje moglo dovesti do smanjenja njihovih troškova posuđivanja i pomoći im da financiraju svoje dugove.

ECB dosad nije pokazao volju za preuzimanjem takve vodeće uloge, argumentirajući svoj stav mišljenjem da je na vladama da riješe svoj fiskalni nered. To je pojačalo brige da bi program velikog kupovanja državnih obveznica mogao dozvoliti nemarnim zemljama da se izvuku od bolnih rezova u potrošnji i povećanju poreza.

Bankrot i dublja recesija kao alternativa

Pojedini ekonomisti također smatraju da bi čvršća fiskalna unija potaknula ECB na snažnije djelovanje. Alternativa bi inače mogao biti bankrot Grčke, pa čak i Italije, smatra Jacob Funk Kirkegaard, ekonomist iz Peterson Instituta za međunarodnu ekonomiju. To bi, smatra on, moglo izazvati kaos, što bi pak moglo prisiliti neke zemlje, ako ne i sve, da se vrate svojim starim valutama.

Bankrot bi mogao izazvati i propast nekih europskih banaka koje drže velike svote državnih dugova. Kad kreditiranje presuši, to će utjecati i na ostale banke širom svijeta. Kreditna kriza eruopske bi zemlje mogla odvesti u još dublju recesiju.

Mnogi ekonomisti, piše Business Insider, kažu kako prijetnja bankrotom znači da bi MMF mogao servisirati fond za spas zemalja. Iz MMF-a su jučer inače demantirali konzultacije s talijanskom i španjolskom vladom.

No MMF bi mogao raditi s institucijama kao što je ECB, smatraju neki ekonomisti. "Provlačenje" novca kroz MMF bilo bi uostalom, smatraju neki, prihvatljivije za ECB nego da direktno pomaže individualnim unesrećenim zemljama.

Ipak, treba imati na umu da MMF ima samo 390 milijardi dolara raspoloživih za kreditiranje. To nije ni približno dovoljno za spas Italije, koja bilježi 1,2 bilijuna dolara gubitaka.

Pouka priče? Na kraju krajeva, opet sve ostaje na ECB-u, poručuje Kirkegaard.