U Londonu je 13. studenoga ove godine održana konferencija o odgovornom kreditnom poslovanju u organizaciji Europske koalicije za odgovorno kreditiranje, međunarodne udruge koja okuplja znanstvenike, predstavnike državnih vlasti i udruge potrošača iz 26 zemalja. Među dokumentima prihvaćenim na konferenciji je i Londonska deklaracija povodom globalne kreditne krize koja poziva vlade, regulatore financijskog tržišta i središnje banke na poduzimanje hitnih mjera kojima će podržati kućanstva u financijskim teškoćama. Također deklaracija poziva i da se u suradnji s organizacijama potrošača, sindikatima i znanstvenika donesu nova pravila za upravljanje kreditnim tržištima na međunarodnoj, europskoj i nacionalnim razinama.

U Dekalaraciji se konstatira da je financijski sustav na području usluga u sadašnjoj krizi pokazao svoje loše strane, te se traži da se u rješavanje krize kroz konzultacije uključe i korisnici financijskih usluga, odnosno potrošači. Ako zbog propusta u financijskom sektoru dođe do krize, onda je jasno da nije dovoljno pomagati samo industriji, već i korisnicima koji otplaćuju kredite, tumači Nenad Maljković iz Udruge Život u plusu koji je kao hrvatski predstavnik na konferenciji potpisao deklaraciju te ju predstavio hrvatskoj javnosti u oviru okruglog stola Osobne financije u Hrvatskoj na temu "Kreditna kriza, potrošačka groznica i prezaduženost građana".

U Londonskoj deklaraciji navode se i konkretni prijedlozi mjera za zaštitu kreditno opterećenih kućanstava. Europske vlade se pozivaju da, po uzoru na interventne fondove koje osnivaju za pomoć industriji, u suradnji s financijskom industrijom osnuju slične fondove za pomoć kućanstvima. Ta bi se sredstva koristila za pomoć zajmoprimcima u restrukturiranju hipotekarnih kredita do podnošljivih iznosa rata i kamata tijekom idućih pet do deset godina. Vlade se također pozivaju da ovlaste sudove da privremeno obustave ovrhe nad domovima te za restrukturiranje otplata hipotekarnih kredita korištenjem sredstava iz interventnog fonda.

U Deklaraciji se traži bolja sudska zaštita korisnika kredita bez jamaca. Predlaže se da se korisnicima na temelju sudske ovrhe omogući pravo na privremeni moratorij na ovrhe na rok do jedne godine, te da se spriječe davatelji kredita bez jamstava u provođenju ovrha nad domovima.

Treći prijedlog je primjenom nacionalnih programa savjetovanja osigurati primjereno pružanje usluga savjetovanja potrošačima.

U dozvole za poslovanje banaka i kreditnih institucija trebalo bi uključiti obvezu davatelja kredita da građanima s nižim primanjima omoguće pristup odgovornim kreditnim proizvodima, prema kojoj bi davatelji kredita bili obvezni na propisani način izvještavati javnost o udovoljavanju takvoj obvezi.
Upravljanje kreditnim tržištima trebalo bi unaprijediti uključivanjem predstavnika organizacija potrošača u ključna politička i nadzorna tijela na globalnoj, europskoj i na nacionalnim razinama, a organizacijama potrošača treba omogućiti financijsku podršku kako bi sudjelovali u trajnom dijalogu s regulatorima i predstavnicima financijske industrije.

Šesta ključna točka Deklaracije je zahtjev da se državi omogući da tijekom intervencije zamijeni menadžment financijske institucije, rješavanje potraživanja i zaštita javnog interesa u financijskim institucijama koje propadaju. Državna jamstva i potpore treba davati jedino pod uvjetom da se obvežu na odgovorno poslovanje s potrošačima te povrat novca kada više ne bude potreban za čuvanje banke od propasti.

Tomislav Ćorić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, na kojem se već nekoliko godina drži kolegij Osobne financije, ocjenio je Londonsku deklaraciju kao skup zanimljiv prijedloga koji dobro zvuče, ali realno su teško ostvarivi. Posebno je istaknuo posljednju točku u kojoj se predlaže da država može zamijeniti menadžment kreditne institucije. Takva rješenja u dosadašnjoj praksi nisu se pokazala dobrima, zaključio je Ćorić.