Pokušava li mađarski Mol kombinacijom dvaju zakonom predviđenih sustava upravljanja tvrtkom, neuobičajenih u hrvatskom pravnom sustavu i gospodarskoj praksi, osigurati premoć u Ini i maksimalno umanjiti utjecaj hrvatskog suvlasnika na donošenje strateških odluka vezanih uz upravljanje tom naftnom kompanijom?

Odgovor na to pitanje potražili smo u Zakonu o trgovačkim društvima, ali i internim aktima koji reguliraju rad upravljačkih tijela u Ini.

Već površan pogled na zakon pokazao je da je sustav upravljanja u Ini na neuobičajen način prilagođen Molu. Naime, u dualističkom sustavu upravljanja dioničkim društvom, kako ga regulira važeći Zakon o trgovačkim društvima, jedina upravljačka tijela dioničkog društva su Uprava, Nadzorni odbor i Glavna skupština. Uprava vodi poslove društva, Nadzorni odbor kao drugo upravljačko tijelo kontrolira njezin rad, a nadležnosti tih upravljačkih tijela strogo su odvojene.

Mol se vodi monistički
Zakon o trgovačkim društvima pak predviđa još jedan model upravljanja - monistički, kakav je čest u anglosaksonskom trgovačkom pravu. Taj sustav predviđa da dioničko društvo ima Upravni odbor i Glavnu skupštinu. Upravni odbor ima dvije vrste članova, neizvršne i izvršne, svaki sa svojim područjem odgovornosti. Izvršni direktori koje imenuje Upravni odbor mogu biti u njegovom sastavu, ali i ne moraju. Svi su oni dio Upravnog odbora koji vodi tvrtku i ne mogu biti posebno upravljačko tijelo. Takav je upravljački sustav uobičajen u Mađarskoj i prema njemu posluje i Mol, koji sve tvrtke u Mol grupi vodi na isti način.

No vođenje Ine u trenutku kada su hrvatska Vlada i Mol sklapali ugovor o međusobnim odnosima dioničara nije bilo moguće organizirati na temelju monističkog sustava upravljanja, već isključivo dualističkog, jer je monistički sustav upravljanja u hrvatski zakonodavni sustav uveden tek nedavno, nakon što je ugovor između Vlade i Mola već bio sklopljen.

Nenaviknut na „trodiobu" vlasti između Glavne skupštine (dioničara), Uprave i Nadzornog odbora, Mol je, uz „blagoslov" tadašnjeg političkog vrha i bivšeg premijera Ive Sanadera, pronašao svoj način vođenja Ine koji je nastao „miksanjem" jednog i drugog sustava na način koji odgovara mađarskoj kompaniji, upozoravaju nezavisni pravni stručnjaci. Takav im neuobičajeni sustav upravljanja omogućuje zadržavanje prevlasti u upravljačkoj strukturi kompanije. Tako je u upravljačku strukturu Ine dodan i Odbor izvršnih direktora.

Nema prenošenja
Naime, temeljem dualističkog sustava upravljanja Uprava može, u skladu sa istim zakonom, obavljanje dijela poslova povjeriti izvršnim direktorima i ovlastiti ih da dio poslova obave u njezino ime, ali ne smije svoje funkcije prenijeti na njih jer bi u tom slučaju izvršni direktori imali pravo donositi odluke umjesto Uprave, što bi bilo suprotno hrvatskim zakonskim propisima.

U trenutku kada je Uprava Ine ovlastila Odbor izvršnih direktora, kao svoje pomoćno tijelo, da obavlja dio poslova u tvrtki, time nije na njega prenijela svoju nadležnost jer bi takav prijenos nadležnosti bio pravno ništavan. Ako Upravino delegiranje izvršnih direktora za obavljanje dijela poslova i davanje ovlasti Odboru znači da se dio poslova prenosi na izvršne direktore, a Uprava se pritom nije odrekla svoje odgovornosti za obavljene poslove i obveze na donošenje konačnih odluka vezanih uz upravljanje tvrtkom, u tom slučaju poslovanje Ine jest u skladu sa zakonom. Svako drugo tumačenje suprotno je važećim pravnim propisima.

Ova činjenica sama po sebi ne bi bila sporna da se nedavno nije dogodio sporan trenutak u Ini. Naime, svoju stvarnu snagu i moć Odbor izvršnih direktora pokazao je kada je trojici hrvatskih članova Uprave samoinicijativno zabranio dolazak na sjednice Odbora iako na to nije imao pravo. Treba istaknuti da hrvatski članovi Uprave, kao i ostali članovi Uprave, u svakom trenutku imaju pravo prisustvovati sjednicama Odbora izvršnih direktora i to im se ne smije braniti. U onom trenutku kada im članovi Odbora to zabrane, a preostali članovi Uprave, uključujući i predsjednika Uprave koji je predstavnik Mola, na takav čin ne reagiraju, prekršen je zakon i to se može protumačiti kao prekoračenje ovlasti Odbora izvršnih direktora.

Usklađivanje s normama
U pokušaju da doznamo što je hrvatska strana dosad učinila kako bi spriječila Molovo tiho osvajanje Ine, obratili smo se Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, iz kojega nam je potvrđeno da je „Vlada je putem informacija dobivenih iz Nadzornog odbora i članova Uprave Ine upoznata sa sadašnjim načinom korporativnog upravljanja kompanijom. Stoga je od Nadzornog odbora Ine zatraženo ispitivanje zakonitosti sadašnjeg modela upravljanja Inom. Utvrdi li se da on nije sukladan pozitivnim zakonskim propisima, hrvatska će Vlada putem nadležnog ministarstva i Nadzornog odbora inzistirati na usklađivanju rukovođenja sa zakonskim okvirom koji uređuje tu materiju".

Zašto to ranije nije učinila i zašto su hrvatskom političkom vrhu trebale pune dvije godine da reagira na nepravilnosti, nismo uspjeli doznati.

Novi Zakon o trgovačkim društvima u međuvremenu je 2009. godine usvojio i mogućnost upravljanja tvrtkom putem monističkog sustava, što Molu sada daje mogućnost da poslovanje Ine, ako doista ima namjeru poštovati hrvatske zakonske propise, uskladi s važećim hrvatskim pravnim normama i tako spriječi prigovore koji se u posljednje vrijeme često mogu čuti, a u njima se tvrdi da poslovanje Ine nije posve u skladu s hrvatskim zakonskim propisima te da Odbor izvršnih direktora ima preširoke ovlasti i prevelik utjecaj na upravljanje Inom.

Hoće li hrvatska Vlada smoći dovoljno snage i znanja da Mol prisili na poštovanje hrvatskih propisa i tako od svojeg interesa spasi što se spasiti dade?