Financijske insti­tucije po cijelom svijetu rasprodaju obvezice europskih država i odbijaju kupovati nove obveznice zemalja poput Španjolske i Italije, upozorava ST Invest u svom tjednom biltenu.

Mnoge su također odlučile da neće obnoviti svoje kratkoročne zajmove europskim bankama, pozajmice nužne za svakodnevno poslovanje tih banaka. Započeo je masovni i panični bijeg od europskih držav­nih obveznica: rasprodavala ih je Royal Bank of Scotland kao i nizozemski mirovinski fondovi. Početkom ovoga mjeseca i japanski Kokusai Asset Management riješio se gotovo milijarde dolara talijanskog jav­nog duga.

Američke banke istodobno povlače dospjele depozite čak i iz najsolidni­jih europskih banaka pa je tako Van­guardov Prime Money Market Fund odlučio povući 114 milijardi dolara iz Rabobanke premda ona ima rejting AAA. Vrijednosni papiri europskih dr­žava i banaka postali su "toksična akti­va" baš kao što su to 2008. bili ame­rički derivati izvedeni iz hipotekarnih zajmova danih dužnicima bez kreditne sposobnosti (tzv. subprime).

Rasprodaja obveznica dogodila se jednim dijelom i kao neočekivana i ne­planirana posljedica načina na koji je Europska Unija 27. listopada dogovo­rila restrukturiranje grčkoga državnog duga. Naime, budući da je odlučeno kako će privatni vjerovnici "dobrovolj­no" prepoloviti svoje potraživanje od Grčke, to znači da oni ne mogu napla­titi svoje "police osiguranja" toga duga, CDS-ove (credit default swap), odno­sno da se uopće ne mogu osigurati ne samo od grčke nego od defaulta bilo koje države. A ako se ne mogu osigu­rati od gubitka, onda im je najpamet­nije ni ne kupovati takve vrijednosne papire, odnosno brzo prodati one koje imaju.

Rasprodaja je naglo spustila cijene obveznica europskih država, te povisi­la tražene prinose, pa je tako prošli tje­dan prinos na talijansku 10-godišnju obveznicu preskočio kritičnih sedam posto. Do sporazuma od 27. listopada tom se obveznicom trgovalo uz prinos od 5,77 posto. Slično se dogodilo i sa španjolskom obveznicom, njezin je prinos u manje od mjesec dana skočio sa 5,31 na 6,35 posto. Naglo su se povisile i cijene CDS-ova za te obveznice .

Ni "dobrovoljno" opraštanje duga Grčkoj ne od­vija se glatko. Kako sada stvari stoje, na oprašta­nje pristaje 70 do 80 posto privatnih vjerovnika, što znači da prijeti ozbiljna opasnost da dogovor ne prođe. To je nehotice analitičarima otkrio čelnik Instituta za međunarodne finan­cije koji okuplja i predstavlja grčke vjerovnike. Ni MMF još nije odlučio odobriti Grčkoj isplatu sljedeće tranše dogovorene pomoći.

MMF-ov glasnogovornik rekao je u petak da će MMF "nastaviti s provedbom dogovora tek kad Grčka osigura široku političku potporu za provedbu novog ekonomskog programa", odno­sno drastično rezanje državne potrošnje i pro­daje državne imovine. Za provedbu tog progra­ma novi grčki premijer ima tri mjeseca, ali već sredinom prosinca Grčkoj je za preživljavanje potrebno novih osam milijardi eura pomoći, od čega MMF treba dati 2,2 milijarde.

Privatne financijske institucije rasprodaju europ­ske državne zadužnice, no nema ih tko kupiti pa ih kupuje Europska centralna banka. Novac koji emitira ECB odmah i sterilizira, kako ne bi došlo do povećanja količine novca u optjecaju i inflaci­je. No, sada Europi ionako prijeti stagnacija i de­flacija pa rastu pritisci na ECB da se sredstvima monetarne politike odupre neželjenom razvo­ju događaja, onako kako to čine američki FED i Banka Engleske.

Nijemci se za sada tome još uvijek uspješno odupiru smatrajući to nezakonitim i nedopusti­vim, no čini se, najavljuje ST Invest, da je samo pitanje vremena kad će razvoj krize pregaziti i taj rigidni postulat europske monetarne doktrine. Europske banke, naime, moraju dogodine refinancirati 485 mili­jardi svojih dugova, a od srpnja ove godine do danas uspje­le su naći tek 10,5 milijardi.