Projekt Svjetske banke Doing Business koji se provodi u 183 zemlje otkriva kako porezna presija nad tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj manja od prosjeka Europske unije te je Hrvatska što se tiče poreznih pokazatelja jako dobro pozicionirana no dobit odlazi na socijalna davanja, otkriva analiza Instituta za javne financije.

U sklopu projekta Doing Business redovito se mjeri i jednostavnost plaćanja poreza za domaća poduzeća srednje veličine na temelju slijedećih pokazatelja:

1. broja pojedinačnih uplata svih poreza poduzeća,

2. vremena potrebnog za ispunjavanje poreznih obveza za tri najvažnije vrste poreza, te

3. udjela svih poreza u dobiti poduzeća (ukupna porezna stopa).

U Hrvatskoj je poduzeće srednje veličine godišnje trošilo 196 sati (24,5 radna dana) za ispunjavanje svih poreznih obveza za tri najvažnija poreza. Od Hrvatske bolje su rangirane samo zemlje OECD-a gdje je poduzeće srednje veličine prosječno utrošilo manje sati (186 sati - 23,25 radnih dana) za ispunjavanje svih analiziranih poreznih obveza. Zanimljivo je da je Hrvatska po ovom pokazatelju čak bolja od prosjeka EU-a.

Udio svih poreza u ukupnoj dobiti hrvatskog poduzeća srednje veličine iznosio je 32,3%.

Udio poreza na rad i obveznih doprinosa u ukupnoj dobiti poduzeća iznosio je 19,4%, udio poreza na dobit 11,4%, a udio ostalih poreza 1,5%. Hrvatska je opet bolje rangirana od prosjeka većine promatranih skupina zemalja. Samo je u zemljama Jugoistočne Europe poduzeće srednje veličine prosječno imalo manju ukupnu poreznu stopu (24,2%) nego u Hrvatskoj (32,5%).

Kako bi pojednostavnile plaćanje poreza mnoge su analizirane zemlje u promatranom razdoblju provele reforme. Čak 33 države su pojednostavile propise vezane uz plaćanje poreza ili smanjile porezne stope, a najčešće su uvodile ili proširivale elektroničke sustave za prijavljivanje i plaćanje poreza.

Hrvatska je po većini poreznih pokazatelja jako dobro pozicionirana, ali tijekom posljednje godine, isto kao i tijekom 2009/10., nije provodila reforme koje bi pojednostavnile plaćanje poreza, što je dovelo do pogoršanja ranga s 30. na 32. mjesto. Čini se da su najveće buduće reforme moguće na području doprinosa za socijalna osiguranja. Naime, hrvatskom je poduzeću bilo najteže ispuniti propise vezane uz doprinose za socijalna osiguranja te je poduzeće najveći dio dobiti uplaćivalo baš za te doprinose.

Udio doprinosa za socijalna osiguranja u ukupnim poreznim prihodima, na razini konsolidirane opće države, 2009. u Hrvatskoj je bio veći od prosjeka u zemljama EU-27 i zemljama Jugoistočne Europe.

Dakle, potrebno je smanjivati socijalne doprinose, kako bi se što manje oporezivao rad, zaključuje analitičarka IFJ-a Mihaela Bronić. Relativno visoke iznose doprinosa za socijalna osiguranja teško je smanjiti, dok se ne smanje rashodi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. A prostora za smanjenje tih rashoda ima jer se trenutno plaćaju visoki iznosi za ta osiguranja, a novac se često ne pretvara u kvalitetne javne usluge. Sve dok npr. u mirovinu idu lažni invalidi, to će onemogućavati pružanje kvalitetnijih javnih usluga i ti će troškovi neopravdano teretiti troškove poslovanja poduzeća.

Privatni sektor je najvažniji za dugoročni ekonomski rast i zaposlenost. A državne politike mogu pomoći ili odmoći stvaranju i održavanju privatnog sektora. Visina poreza koje poduzeća plaćaju važna je za njihov rast i investicije.

Nedavna je studija pokazala kako su više porezne stope povezane s manjim brojem poduzeća u formalnom sektoru i s manjim privatnim investicijama.

Dakle, neophodno je smanjiti rashode za mirovinski i zdravstveni sustav, te pojednostavniti propise, a moguće je i uvesti elektronički način podnošenja i plaćanja doprinosa za socijalna osiguranja. Sve bi to moglo i trebalo omogućiti smanjenje socijalnih doprinosa te bolju klimu za rast privatnog sektora i kvalitetnije pružanje javnih usluga, zaključuju u IJF-u.