Gospodarstvenicima bi odgovarao ugovor Hrvatske i Srbije o imovini. Imovina srpskih tvrtki u Hrvatskoj vrijedi oko 700 milijuna a hrvatske tvrtke tamo potražuju milijardu eura Očekujući skori sastanak Stalnog zajedničkog odbora za primjenu sporazuma o sukcesiji, koji će se u ponedjeljak održati u Ljubljani, najavljeno je da će Srbija osvježiti službene podatke građana i poduzeća koji traže povrat imovine u bivšim republikama bivše Jugoslavije. Prema službenim podatcima iz kraja 2005., 71.335 građana i 479 poduzeća podnijelo je zahtjev za povratom imovine u državama nastalim na području SFRJ, od čega 68.000 građana i 237 poduzeća traži povrat u Hrvatskoj.
Po reciprocitetu
Koliko i koju imovinu traže građani Hrvatske kao i tvrtke sa sjedištem u Hrvatskoj, još nije poznato. Prema neslužbenim procjenama, tvrtke potražuju oko milijardu eura vrijednu imovinu u Srbiji, dok tvrtke iz BiH raspolažu s pola milijarde eura potraživanja. S druge strane, ali također neslužbeno i vrlo paušalno, barata se s cifrom da je imovina srpskih tvrtki u Hrvatskoj vrijedna oko 700 milijuna eura. Da bi se znali točni iznosi, barem kada su u pitanju pravna lica, valjalo bi sastaviti točne popise imovine svih poduzeća na području SFRJ. Naravno, ako bi se željelo doslovno primijeniti Aneks G Ugovora o sukcesiji kojim se svim vlasnicima imovine 31. prosinca 1990. jamči njezin povrat, bez razlike gdje se nalazi sjedište, a gdje imovina poduzeća. Srpski predstavnik u Stalnom zajedničkom odboru Dobrosav Mitrović upozorio je da tvrtke u Srbiji čekaju na rezultat sukcesije. U Srbiji je problem što ne mogu ići u proces privatizacije s cjelokupnom imovinom budući da postoji zabrana prava raspolaganja. S druge strane, u Hrvatskoj takve zabrane nije bilo pa je većina imovine rasporodana. Neki objekti su već promijenili nekoliko vlasnika, tako da tvrtke mogu računati jedino na odštetu. U posljednje vrijeme iz Srbije i Hrvatske sve više stižu signali da bi se problem mogao riješiti bilateralnim ugovorom između dviju država koji naročito "guraju" gospodarstvenici kojima je dosta neriješenog stanja. U tom bi se slučaju sasvim sigurno potegnulo pitanje reciprociteta. Zbog toga su sve glasniji zahtjevi iz Srbije da se izmijeni zakon i dopusti slobodno raspolaganje objektima koji su u vlasništvu "nesrpskih" tvrtki koje bi se, baš kao i srpske u Hrvatskoj, kasnije namirile od odštete, a ne povratom u naturi.
Čekaju na upis
Probleme s povratom imovine svatko je rješavao onako kako je mislio da je najbolje. Direkcija za imovinu Republike Srbije prije dvije godine počela je s prodajom imovine u Hrvatskoj iako s njom ne raspolaže. Takav je bio primjer otoka Jakljan na kojeg se kupac tvrtka Jadranski luksuzni hoteli još ne može upisati. Tvrtke također prodaju objekte po Hrvatskoj, ali kupci čekaju na upis. Hrvatska poduzeća uglavnom se snalaze pojedinačno. Varteksu i Borovu sudski su vraćene prodavaonice, Končar je došao ponovno do svoje zgrade u Beogradu... Nedavno je pažnju izazvao tekst u Nacionalu u kojem se tvrdilo da je srpski premijer Vojislav Koštunica nazvao hrvatskog kolegu Ivu Sanadera tražeći udjel u Zagrebačkoj banci ili povrat dvije milijarde eura, koliko vrijedi imovina propale Jugobanke, zajedno s kamatama. Sanader je demantirao Koštuničin poziv, ali priča se zakotrljala. Jugobanka je u Hrvatskoj 1991. imala četiri filijale sa 74 podružnice, od kojih su zagrebačka, splitska i riječka pripojene Zagrebačkoj banci kao likvidatoru, dok se ona slatinska pretvorila u posebnu banku.