Slavko Linić igra na kartu strateškog partnerstva, a Mađari su to godinama izvrtali u svoju korist.

Dan nakon što je bivši premijer prvom presudom osuđen za primanje mita od Mola i prepuštanja upravljačkih prava u Ini na štetu Hrvatske, iz Vlade je krenuo optimizam. Riječ je o pregovorima između Vlade i Mola o novom međudioničkom ugovoru za koje se ističe da trebaju biti u cilju zadovoljenja interesa oba velika dioničara.

Kako je ministar Linić potvrdio, postoje Vladina očekivanja da pregovore prema rješenju (novom ugovoru) osuđujuća presuda Sanadera, a indirektno i Mola, može pomaknuti s mrtve točke, no to ostaje otvoreno pitanje. "Vjerujem da će to možda pomoći MOL-u da shvati da nema potrebe da gubimo vrijeme čekajući konačnu presudu", izjavio je Linić. Naime, pravnici su pohvalili Linićev stav da se pregovorima upravljanje Inom uskladi sa zakonom i postigne ravnoteža interesa prema broju dionica no mnogi sumnjaju da prva presuda da je Mol počinio kazneno djelo može biti vjetar u leđa pregovorima. Primjerice akademik Jakša Barbić kaže da se u pregovorima ne smije niti pozivati na presudu koja je nepravomoćna. Slično tvrdi i Siniša Rodin koji kritizira euforiju koja je nastupila oko presude za koju, ističe, još nije napisana, te će Vrhovni sud najranije za godinu dana izreći konačni stav. Rodin upozorava i na činjenicu da drugostupanjska presuda može biti sasvim drugačija čemu smo, podsjeća, upravo kolektivno svjedočili u slučaju generala.

Na pregovoračke pozicije obje strane zapravo utječu događaji od početka privatizacije do danas. I to cijeli niz stvari otkad je krenula privatizacija Ine. Počevši s time da su Mađari 2003. kupili i pravo veta kojeg nije bilo u natječaju. Za taj 'ustupak' navodno nije plaćena premija, iako je zacementirao sudbinu Ine. Mol je platio milijarde kuna za dionicu Ine u javnoj ponudi, a na skupštini dioničara će pokazati je li postao većinski vlasnik Ine (navodno jedan posto dionica drži na skrbničkim računima). S druge strane, Vlada ima arsenal oružja od toga da Mol nije ispoštovao ugovor kojim je trebao modernizirati obje rafinerije do toga da može provesti izmjene zakona o energetici i prisiliti na to Mol.

Nadalje, u podjeli tržišta Mol čini se nije bio korektan: kupnjom Tifona koji je konkurirao Ini, što je u neskladu s partnerskim odnosu s RH, istodobno je htio da se iz Ine dio gubitaškog plinskog biznisa prebaci na teret državi. U krajnjoj liniji adut hrvatskim pregovaračima je i što je AZTN dozvolio Molu preuzimanje Tifona jer je predsjednica Vijeća AZNT-a Olgica Spevec sudu potvrdila da je bivši premijer radio pritisak. Adut se nalazi i u Zakonu o trgovačkim društvima, koji je isti kao u Njemačkoj te u brojnim članicama EU, kaže Barbić dodavši da Odbor izvršnih direktora ne može samostalno donositi odluke. "Svaki član uprave kojem je ustegnuto pravo da sudjeluje u vođenju poslova društva može kod suda tužiti društvo, a sud bi trebao presuditi da se otkoni zapreka za vođenje poslova društva."

Mol nije modernizirao rafinerije u Sisku i Rijeci

Kupio Tifon iza leđa strateškog partnera i od Hrvatske tražio da preuzme gubitaški plinski biznis

Ina ima bolje stručnjake, te veće iskustvo u istraživanju nafte i plina

Presuda je nepravomoćna, a za slučaj spora predviđena je arbitraža u Ženevi

Mol je kupio drugi paket dionica u javnoj ponudi te u Inu uložio milijarde kuna

Hrvatski članovi uprave sudjeluju u donošenju 99 posto odluka