Najvjerojatniji je scenarij da će nastati dvije grupacije: s jedne strane Petrol u partnerstvu s Lukoilom i možda Gazpromom natjecat će se za kupnju NIS-a, a s druge strane Mol i Ina nuditi će protutežu na tržištu nabave i distribucije naftnih derivata.
Kotacija Ine bila je popraćena velikim zanimanjem ulagača kakav Zagrebačka burza još nije doživjela. To je, smatraju stručnjaci, samo pokazatelj važnosti naftne industrije u regiji. Bivša Jugoslavija je na strateškim područjima težila samodovoljnoj energetskoj opskrbi, i to ne samo države kao cjeline nego federativnih sastavnica. Tako su se nakon Drugog svjetskog rata oblikovale tri organizacije koje su na svojim područjima imale vladajući tržišni položaj. S obzirom na strateški značaj opskrbe energijom, razumljivo je da u sva tri poduzeća država igra važnu ulogu te da postupak privatizacije ide vrlo polako.
Zanimljivo je to da se nijedno od tri poduzeća nije uspjelo razviti u samostalnu kompaniju koja bi imala jači utjecaj na području regije. Logična je želja svake države da njezina glavna naftna grupacija bude neovisna i sa širokim okrugom vlasti. Najbliže tomu upravo je Ina ako uspiju njezine težnje pridruživanja mađarskom Molu. Sva tri poduzeća, međutim, imaju zajedničko da traže strateškog partnera s kojim bi nastavile svoj daljnji razvoj. Među trima poduzećima je NIS (Naftna industrija Srbije) najveća grupacija prema ostvarenim prihodima, Ina ostvaruje najveću dobit, a Petrol prednjači prema pokazateljima učinkovitosti. Petrol je bio prvi koji je započeo s postupkom privatizacije jer su njegove dionice još 1997. bile uvrštene na burzu. Stoga je nepravedno da ga stavljaju u kontekst s ostalim naftnim poduzećima u regiji. Petrol je također jedini između triju poduzeća koji nema vlastitih mogućnosti crpljenja nafte, ali ni mogućnosti vlastite opskrbe naftnim derivatima. Petrol je prije svega trgovac naftnim derivatima kojima trguje na tranzitno vrlo važnom području. Društvo je uspjelo postići djelomičnu racionalizaciju poslovanja. Petrol je uspio ostvariti mrežu benzinskih servisa u susjednim državama, no nije uspio u pridobivanju rafinerije sa zadovoljavajućim kapacitetima koje bi omogućavale rentabilnu proizvodnju. Taj neuspio pokušaj kupnje bio je jedan od razloga smjene bivše uprave. Posljednji predstavljeni strateški plan je još svjež i prema njemu se društvo mijenja u svojevrsni energetski holding koji bi u široj regiji skrbio za distribuciju svih vrsta energetskih sirovina uz plin i električnu energiju. Najbliže postavljenim ciljevima nalazi se područje opskrbe naftnim derivatima gdje Petrol i Lukoil žele osnovati zajedničko poduzeće gdje će se na okupu naći Petrolove benzinske crpke te srpskog Beopetrola čiji je Lukoil većinski vlasnik. Zajedničko poduzeće bi imalo regionalno vrlo vrijednu mrežu crpki, a zanimljiv je podatak da taj broj žele udvostručiti u sljedećih pet godina. Budući da Petrol želi kupiti i rafineriju, Lukoil i Petrol vjerojatno će se natjecati za udio u preuzimanju NIS-a.
NIS je poduzeće koje svoj razvoj ostvaruje preradom naftnih derivata. “Zaslugom” NATO-a društvo je posljednjih godina obnovilo dvije rafinerije strateški vrlo dobro postavljene – na Dunavu i željezničkoj stanici, te se na taj način distribucija može vršiti po cijeloj Europi. Obje su rafinerije povezane Jadranskim naftovodom s riječkom lukom od kuda se najviše sirovina i nabavlja. Društvo ima oko 2100 crpki diljem Srbije, no njihova prodaja u usporedbi s Inom i Petrolom nije baš zadovoljavajuća. Razlog za skromne rezultate treba tražiti u nedovoljno uređenom srpskom tržištu naftnih derivata. NIS ima još samo nekoliko aktivnih naftnih bušotina i zalihe plina od prije, a tek je krajem prošle godine dobio pravno uređen status te je jedini koji još nije izlistan na burzi. Srbija je međutim najavila privatizaciju, no sam postupak i pojedinosti o tome nisu još poznati. Prema svojim kapacitetima prerade nafte, NIS se može usporediti s Inom, no kapaciteti nisu dovoljno iskorišteni. Vrlo je vjerojatno da će u budućnosti društvo preuzeti neki ruski naftni gigant pri čemu nije isključena ni podjela društva na nekoliko djelova: naftni dio (crpljenje i prerada), crpke i distribucija plina te distribucija naftnih derivata. Podjela bi se mogla provesti i prije, ali i nakon privatizacije društva jer je očito kako se potencijalni kupci interesiraju za različite specifične dijelove društva. Ina je, kako je poznato, prošli tjedan uvrstila dionice na Londonsku i Zagrebačku burzu. U usporedbi s NIS-om ima nešto veće kapacitete za preradu nafte, a za razliku od srpskog giganta traži mogućnosti vađenja nafte i izvan područja panonske nizine. Crpljenje naftnih derivata ni za jedno od društava ne predstavlja vitalni izvor prihoda. Ina pak ima više postrojenja od Petrola, no na njima gotovo upola manje derivata. Razlog za manju iskorištenost treba tražiti u jeftinijoj tranzitnoj niši Slovenije te nižim cijenama benzina u Sloveniji s obzirom na susjedne zemlje. Međutim, za razliku od Petrola i NIS-a, Ina je svog strateškog partnera pronašla u mađarskom Molu i o tom partnerstvu ovisi njezin daljnji razvoj. Ina ima strateški vrlo dobro postavljene rafinerije i dominantan tržišni udio u Hrvatskoj. Zajedno s Molom može postati jako regionalno prerađivačko i distribucijsko poduzeće koje će konkurirati jačim igračima iz Rusije. Neovisnost o ruskim gigantima u ključnom se trenutku može pokazati kao prednost, kako u cilju pridobivanja novih poslova na području šire regije tako i sa strane strateških interesa Hrvatske i Mađarske. Ina i Mol mogli bi konačno pripomoći uravnoteženoj opskrbi naftnim derivatima u široj regiji.
Sudeći prema činjenicama, najvjerojatniji scenarij je onaj po kojemu u regiji nastaju dvije velike grupacije: s jedne strane će se Petrol u partnerstvu s Lukoilom i možda Gazpromom natjecati za kupnju NIS-a čime bi bio osnovan jak energetski holding pod vrlo jakim ruskim utjecajem, a s druge strane Mol i Ina će usklađenom kombinacijom nuditi protutežu na tržištu nabave i distribucije naftnih derivata ako Mol također ne dođe u ruke ruskim gigantima. Vrlo je važno stoga kako će se razvijati partnerstvo Mola i Ine. Molu je Ina dosada bila važna kao unosan dobavljač derivata, ali sve će biti važnija uspješna integracija oba poduzeća.

izvor: www.poslovni.hr