Više od 80 posto najvećih američkih kompanija koje su tijekom listopada izvijestile o svojim tromjesečnim poslovnim rezultatima premašilo je očekivanja Wall Streta, no to baš i ne znači da su dobro poslovale, već prije da se igraju s postavljenim sustavom očekivanja zarada.

Korporativna Amerika razvila je naviku postavljanja niskih procjena zarada, koje potom analitičari koriste da bi definirali svoje procjene. Na taj način, letvica je nisko postavljena, a kompanije je lako preskaču kad objave svoje poslovne rezultate, čak i ako su im profiti i prihodi u slobodnome padu.

"Tijekom proteklog desetljeća uočena je znatna tendencija da kompanije daju niska obećanja, pa zatim objavom poslovnih rezultata premašuju očekivanja. U posljednje vrijeme kompanije su još opreznije pri procjenama zarada. Shvaćaju da ulagači mogu vrlo oštro kazniti kompanije koje razočaravaju", rekao je glavni strateg pri Zacks Investment Researchu Dirk van Dijk.

Premašiti poslovnim rezultatima očekivanja tržišta općenito omogućuje brzi skok cijene dionica, no ta vijest može ulagače navesti na krivi trag u vezi stvarnog stanja u kompaniji i gospodarskom opravku općenito. Ustvari, od američkih kompanija koje su dosad izvijestile o poslovanju u trećem tromjesečju, njih 60 posto zabilježilo je niže zarade nego u istom razdoblju prošle godine. No, i dalje, ako ništa drugo zbog recesije, sve je više ugodnih iznenađenja o zaradama, jer kompanije igraju na sigurno i objavljuju konzervativnije procjene svojih zarada.

U protekle dvije godine, 65 posto izvješća o zaradama premašilo je procjene. Čak i nakon financijske krize što je izbila prošle jeseni, iduća dva tromjesečja dvostruko više kompanija premašilo je svojim poslovnim rezultatima očekivanja analitičara nego onih koje su razočarale. A u trećem ovogodišnjem tromjesečju 81 posto od prvih 199 kompanija sadržanih u S&P 500 indeksu izvijestilo je o zaradama iznad očekivanja.

Korporacija X najavljuje tjednima ili mjesecima ranije da očekuje tromjesečnu zaradu u visini od, primjerice 55 do 60 centi po dionici. Analitičari koriste različita mjerila kojima utvrđuju financijsku i operativnu izvedbu te kompanije pri izradi svojih procjena, pritom se uvelike oslanjajući na smjernice koje su dobili od menadžmenta. Rezultat svega je konsenzus analitičara da bi zarada te korporacije mogla iznositi oko 57 centi po dionici.

Na dan objave poslovnih rezultata kompanija izvješćuje o zaradi u visini 61 cent po dionici. Posve je ispravno reći da je premašila očekivanja analitičara, i cijena dionice te korporacije raste. Svi ulagači ukrcavaju se u vlak.

Ta igra očekivanja igra se od devedesetih godina, kada su agregirana očekivanja analitičara postala široko dostupna ulagačkoj javnosti putem interneta.

No, fokus na očekivanja može odvući pozornost ulagača s mnogo značajnijih podataka. Ljetos su priče o zaradama trubile o tome kako su američke banke poslovale bolje od očekivanja. No, mnogi su ulagači smetnuli s uma činjenicu da su zarade većine banaka bile znatno niže nego lani te da problemi i dalje pritišću bankarski sektor.

U proteklih 15 godina, 61 posto izvješća o poslovnim rezultatima najvećih američkih kompanija čije su dionice sadržane u S&P 500 indeksu premašilo je konsenzus Wall Streeta vezan uz procjene njihovih zarada. Svega 21 posto nije ispunilo očekivanja, a 18 je bilo u skladu s očekivanjima, pokazuju podaci Thompson Reutersa. Ni u jednom tromjesečju tijekom tog razdoblja nije se dogodilo da je više kompanija razočaralo svojim zaradama nego što je premašilo očekivanja.

Među kompanijama koje su najočitiji primjeri postavljanja niskih procjena zarada nalaze se Apple i Cisco Systems. Primjerice, Apple je 27 tromjesečje zaredom premašio procjene analitičara.

Analitičari se ne mogu automatski okrivljavati za konzistentne pogreške u vezi nižih očekivanja. Sve dok poslovni rezultati ne budu javno objavljeni, analitičari se uvelike oslanjaju na naputke i smjernice menadžmenta kompanija u vezi poslovne izvedbe. A u kompanijama mogu namjerno davati niske procjene i smjernice da bi mogli premašiti očekivanja, no to je teško analitičaru uračunati u njegovu procjenu. Ipak, bez obzira na sve, očekivanja zarada vrlo su važna.

Istraživanje povrata od dionica u razdoblju od 1994. do 2007. godine pokazuje da su procjene analitičara druga snaga po snazi utjecaja na kretanje cijena dionica. Na vrhu su procjene zarada samog menadžmenta, rekla je Beverly Walther, profesorica računovodstva pri Kellogg School od Managementu, koja je provodila to istraživanje.

Procjene analitičara posebno velik utjecaj imaju onda kada poslovni rezultati nisu u skladu s očekivanjima. Cijena dionice kompanije tendira pasti mnogo više zbog negativnog iznenađenja nego rasti kod ugodnih iznenađenja u vezi zarada.

U svakom slučaju, momentum premašivanja ili neispunjavanja procjena zarada može utjecati na cijenu dionice kompanije još tjednima nakon objave poslovnih rezultata, istaknula je Walther.