Prošle su dvije godine od propasti Lehman Brothersa (15. rujna 2008. Lehman je objavio stečaj uz primjenu 11. poglavlja što je rezultiralo masovnim egzodusom njegovih klijenata), a još uvijek nema zadovoljavajućeg odgovora na pitanje: što bi bilo da je američka vlada spasila Lehman? Jedno je sigurno - nakon njegove propasti svjetska ekonomija doživjela je sudbinu slobodnog pada.

Urednik iz Newsweeka Robert J. Samuelson na drugu godišnjicu propasti Lehmana objavio je tekst u kojem piše kako je teško ne pitati se je li se katastrofa koja je uslijedila nakon popasti diva investicijskog bankarstva mogla izbjeći.
Ukratko sažimlje ono što se dogodilo nakon najvećeg bankrota u američkoj povijesti: postroženi su uvjeti kreditiranja - banke si nisu željele međusobno posuđivati novac, Wall Street je tonuo iz dana u dan, a potrošnja i poslovna ulaganja koji zajedno čine oko četiri petine američke ekonomije, smanjili su se drastično. U osam mjeseci nakon pada Lehmana posao je izgubilo pet milijuna Amerikanaca - stopa nezaposlenosti skočila je sa 6,2 posto u rujnu 2008. na 9,5 posto u lipnju 2009.
Propast Lehmana imala je strašne posljedice iz još jednog razloga - puštanje nekadašnjeg američkog ponosa da propadne ukazalo je na bespomoćnost vlade. Samuelson se prisjeća kako u to vrijeme nitko nije znao koje će financijske institucije vlada zaštititi, a koje ne. Zavladao je opći kaos i strah. Osiguravateljski div AIG uskoro je primio ogromnu pozajmicu od vlade, a njegov šef optužen je za nemar nakon što je u medije procurilo da se u vrijeme kada bi trebao razmišljati kako Obaminoj administraciji vratiti mukotrpno zarađen novac poreznih obveznika odmarao u svojoj vili u Dubrovniku.
Par dana prije Lehmanova pada tajnik državne riznice Henry Paulson, direktor američkih Federalnih rezervi Ben Bernanke i predsjednik banke Federalnih rezervi Timothy Geithner očajnički su pokušavali spasiti privatni sektor. I umalo su tome i uspjeli, piše Samuelson. U jednom trenu se čak činilo i kako će engleska banka Barclays kupiti Lehman, no britanski su regulatori takav scenarij spriječili u zadnji čas. Nakon toga postalo je jasno da samo američka vlada može spasiti Lehman, koji je već počeo plaćati danak uznemirenosti i nepovjerenju klijenata koji su jedan za drugim počeli bježati glavom bez obzira. Samo netko s dubokim džepom morao je stajati iza Lehmana da bi mu klijenti vjerovali, piše Samuelson.
Standardno objašnjenje Paulsona i Bernankea na pitanje zašto su odbili spasiti Lehman jest da zakonski jednostavno nisu mogli drugačije postupiti. Paulsonu je prema njegovim riječima manjkalo ovlasti za investiciju u Lehman, dok se Bernanke opravdavao izlikom da Lehman nije imao adekvatno pokriće u slučaju da bi mu Federalne rezerve uopće posudile novac. Paulson je kasnije izjavljivao kako nikada nije uzeo u obzir da novac poreznih obveznika ugrozi zbog rješavanja situacije s Lehmanom. Bernanke se slično opravdavao. Velik utjecaj tada imalo je i odobravanje javnosti koja je slavila svaki otpor 'dečkima s Wall Streeta koji su nas u ovo i uvalili'.
Samuelson piše kako je prava istina zapravo da je postojao prešutni dogovor u američkoj vladi da se Lehman Brothers pusti da propadne. Teške kritike na račun spašavanja posrnulog Bear Stearnsa još u doba Bushove administracije ostavile su dubok ožiljak. Smatralo se da će mediji 'samljeti' američku vladu u slučaju pokušaja spašavanja Lehmana. Plana B nakon što je Berclays povukao svoju ponudu o preuzimanju nije bilo.
Paulson, Bernanke i Geithner nakon ove teške odluke posvetili su se spašavanju ekonomije i izbjegavanju druge Velike depresije. Mjere koje su donosili, a koje su podrazumijevale vladine financijske injekcije u posrnule institucije, nisu bile popularne. Ali su smirile tržišta. No, Samuelson se pita nisu li Paulson i kompanija zapravo samo čistili nered čijem su nastajanju i sami pridonijeli. I danas ostaje nerazjašnjeno pitanje je li Lehman imao dovoljno pokrića da opravda pozajmicu ili mu je presudila 'bezumna panika' koja je zavladala 2008., piše Samuelson. S druge strane, zaključuje, spašavanje Lehmana možda bi samo odgodilo eskalaciju te panike.