Kad bi opisivali prošlu godinu jezgrovito, jednom riječju, bankari bi zasigurno rekli da je bila rekordna. Ne po dobrom već rekordno najlošija po rezultatu, profitabilnosti, stisku regulatora, zakonskih propisa, eroziji gospodarstva, apetitu za rizikom... I ne nužno tim redom.

Premda je otpočetka krize percepcija banaka negativna, a prosječni građani žive u uvjerenju da banke ne dijele sudbinu svojih klijenata, njihovi financijski izvještaji oslikavaju drugu priču. Dok je pretkrizna bruto dobit 2008. dosegnula gotovo šest milijardi kuna, prošle godine bankarski sustav podvukao je crtu s tek 726,1 milijun kuna dobiti nakon oporezivanja. To je gotovo 80 posto manje nego godinu ranije uz najnižu stopu profitabilnosti od 1998. kada je bankarski sektor poslovao s minusom.Uz krizu realnog sektora zbog koje su kamatni prihodi pali 1,6 milijardi kuna, najveći pritisak na rezultat stigao je od regulatora i strožih pravila za reklasifikaciju problematičnih plasmana koja su na snazi došla početkom listopada. Taj potez za cilj je imao pritisnuti banke na čišćenje bilanci i pokretanje tržišta nekretnina ponovnom procjenom vrijednosti kolaterala. Premda se protiv njega rogoborilo i neuspješno lobiralo, banke su kraj prosinca dočekale s više od šest milijardi rezerviranih kuna (skok od 60-ak posto) i osjetno boljom pokrivenošću najproblematičnijih plasmana.

Nesumnjivo loša vijest za dioničare i menadžment, topljenje dobiti zbog rezervacija trebao bi biti jednokratan efekt koji nije zabrinjavajući ni za banke ni stabilnost sustava u cjelini jer se ne dotiče temeljnog poslovanja. Operativni prihod bankarskog sustava smanjio se tek 3,1 posto za nešto manje od 460 milijuna kuna zahvaljujući manjem prihodu od kamata, dok su prihodi od provizija i naknada te ostali nekamatni prihodi bilježili blagi, no ipak pozitivni trend rasta. Glavni razlog pada prihoda od kamata treba tražiti u lošijoj naplati postojećih plasmana uz istovremeno vrlo slab rast novih kredita. Pogleda li se struktura; rasli su manje rizični, a time i manje izdašni plasmani poput zajmova državi i ‘blue chip′ klijentima zbog nevoljkosti banaka da prihvaćaju rizike, ali i mlake potražnje građana i tvrtki za novim dugom. No, da banke nisu istodobno smanjile kamatne troškove neto kamatni prihod pao bi i znatno više od 574 milijuna kuna.

Poredak najvećih

Među najvećim igračima na domaćem tržištu nije bilo bitnijih promjena. Lider s udjelom od oko četvrtine tržišta lokalna podružnica UniCredita Zagrebačka banka zaključila je godinu s gotovo 40 posto manjom neto dobiti. Poslovni prihodi na razini grupe Zagrebačke banke smanjeni su 2,4 posto na 5,1 milijardi kuna. Zahvaljujući kvarenju portfelja i rastu loših kredita neto kamatni prihod pao 4 posto, a niža zarada od kamate uz blagi rast troškova smanjila je dobit prije rezervacija na 2,53 milijarde kuna ili 5,5 posto manje nego 2012. godine. Domet postrožavanja regulative vidljiv je upravo u knjigama najvećeg kreditora: čak 1,6 milijardi kuna rezervacija ili 40 posto više u godinu dana.

Za trećinu, ukupno 785,4 milijuna kuna, rezervacije je povećao i Zabin prvi konkurent Privredna banka Zagreb, iz okrilja talijanske grupacije Intese SanPaolo. Neto kamatni prihod PBZ-a spustio se 6,2 posto na 2,25 milijardi kuna uz blago rezanje troškova. Druga po veličini banka s 16 posto tržišnog udjela imala je 1,83 milijarde kuna dobiti prije rezervacija, dok je neto dobit grupe pala za 19 posto. U konačnici je banka 2013. zaključila s 821,1 milijun kuna dobiti u što je uključen jednokratni efekt prodaje PBZ Investa od 133,5 milijuna kuna. Ideal što nižeg omjera troškova i prihoda poslovanja u PBZ-u smanjen je na 45,4 posto što je u usporedbi sa Zabom gotovo pet postotnih bodova manje.

Rezervacije su odnijele i pozamašan dio neto dobiti i ostalih kreditora; Erste banka ostvarila je tek 68,4 milijuna kuna, u usporedbi s 482,7 milijuna kuna krajem 2012., dok je Raiffeisen banka imala dobit od 276 milijuna kuna, 60-ak manje nego godinu ranije... Čak polovica banaka nagomilala je kumulativno 942 milijuna kuna gubitaka od čega se gotovo polovica 402 milijuna kuna odnosi na Hypo Alpe-Adria banku i ‘generalku′ portfelja. S ljestvice deset najvećih igrača u minusu je poslovala samo Sberbanka sa 36,3 milijuna kuna, jednako tako zbog čišćenja.

Nova križaljka

Nervoza u bankama i kod vlasnika, koju je crno na bijelo donijelo podvlačenje crte pod prošlu godinu otvorit će početkom ove godine vrata valu smjena menadžmeta koji su u proteklih desetak i više godina oblikovali sektor. Upravo će Zagrebačka banka prva godinu dana prije isteka mandata najaviti odlazak veterana Franje Lukovića s njezinog čela nakon 23 godine za kormilom, a uskoro će uslijediti rošade vrhuške i ostalih velikih igrača. Premda bi se na prvu loptu promjene mogle svesti pod traženje odgovornosti za rezultate, ne treba zanemariti ni činjenicu da izostanak rasta i ekonomske perspektive pred vlasnike dovodi pitanje novog ustroja menadžmenta. Jer što će vam lokalni bankari dobro premreženi s realnim sektorom i politikom s godinama utakmica u nogama, kad se zamašnjak ekonomije zamrznuo? Bez projekata i rasta u bližoj budućnosti, dovoljan je tek direktor podružnice.

Bez oporavka na vidiku, zajeno s neiskorištenim potencijalom članstva u Europskoj uniji i efektom strože regulative, banke bilježe pad imovine u prošloj godini. Postojeći kreditni portfelj nezaustavljivo se nastavio kvariti jer građani i tvrtke imaju sve manje prostora za uredno vraćanje kredita pa je udio loših kredita dosegnuo 15,7 posto na kraju godine. U svjetlu slabih očekivanja o rastu koje analitičari u pravilu samo korigiraju naniže, ranjivog nekretninskog sektora i visoke nezaposlenosti, rast neprihodujućih plasmana nastavio je rasti i krajem rujna dosegnuo 17,2 posto.

Predstečajne nagodbe

Umjesto poboljšavanja poslovne klime i povjerenja, novi val neizvjesnosti donijele su predstečajne nagodbe u kojima prijavljena potraživanja dosežu 18% BDP-a. Budući da najveći dio tog duga pripada bankama od koji se traže znatni otpisi, minimalno 30% glavnice i cjelokupni iznos kamate, propadne li pokušaj dogovora vjerovnika pa tvrtka završi u stečaju, gubici bi bankama mogli biti i dramatično veći, a tada je uopće deplasirano govoriti o dobiti. Kumulacija rizika potaknula je banke da posegnu za jačim pooštravanjem uvjeta kreditranja i ‘podebljavanjem′ svojih pozicija likvidnosti, što još otežava toliko željeni oporavak. Uz pad osobne potrošnje i negativna očekivanja o dohocima, građani se i dalje razdužuju pa je država ta na koju banke računaju u pogledu prihoda ovoj i najmanje još 2015. Za očekivati je da će se banke i nadalje koncentrirati na troškovnu efikasnost i uštede. Za njih prostora imaju samo "veliki", dok manji nemaju puno prostora, kapitala ni vremena za promišljanje već su suočeni s izborom - konsolidacija ili stavljanje ključa u bravu. Treće opcije za većinu malih kreditora u ovom trenu nema.