Vladi bi glavni kriterij pri odabiru novog vlasnika Croatije osiguranja i Hrvatske poštanske banke mogla biti cijena ponuđena za dionice. Kod HPB-a bi zbog toga situacija bila čista, dobio bi ga Erste, jer je ponudio više od mađarske OTP banke. Croatia osiguranje bi, prema toj računici, dobio poljski PZU, koji je za udjel u CO ponudio više nego Adris, ali znatno manji iznos za dokapitalizaciju.

Adris cilja na razvoj
Zbog toga, doznajemo od izvora bliskih Adrisu, ta tvrtka postaje sve suzdržanija kad je u pitanju daljnja privatizacija Croatije osiguranja i dvoji treba li dalje sudjelovati u utrci za kupnju najveće domaće osiguravajuće kuće. Zato i ne stoji sve češća teza da je Vlada već sve dogovorila s Adrisom. U Adrisu, naime, smatraju da Vlada važnost dokapitalizacije minimalizira i da se veća prednost daje cijeni za dionice zbog potrebe punjenja proračuna. Dokapitalizacija bi trebala biti važna zbog daljnjeg razvoja, smatraju, želi li se zaista od Croatije osiguranja napraviti regionalni lider, a što je Adrisu cilj, pa je i ponudio više novca za dodatni kapital.

S druge strane, Erste, koji je ponudio više nego OTP, dobio bi HPB, no danas se naizgled pojavila druga prepreka privatizaciji - zabilježba na zgradu HPB-a u Jurišićevoj ulici. No uskoro je navodna blokada na zgradu iz HPB-a demantirana.

Erste je inicijalno ponudio 130,2 milijuna eura za HPB, dok je OTP banka dala ponudu od 92,2 do 118 milijuna eura, ovisno o modelu privatizacije. Adris je za Croatiju osiguranje ponudio 104,5 milijuna eura za 41,8 posto udjela u kompaniji te 130 milijuna eura dokapitalizacije. PZU je spreman platiti 142,5 milijuna eura za 50 posto udjela u CO i osigurati dodatnih 50 milijuna eura dodatnog kapitala.

Stručnjaci za akvizicije tvrde da je češća praksa da se tvrtka proda onome tko ponudi više jer nakon prodaje država više nema utjecaj na daljnja ulaganja.

Po pravdu pred EK
Događa se da tvrtka koja je ponudila više, a nije izabrana, može pravdu tražiti pred EK. Takvih primjera ima, a najnoviji je primjer iz Austrije gdje je država manju banku dala lokalnoj tvrtki, a ne inozemnoj tvrtki s boljom ponudom, koja je onda pravdu potražila pred Europskom komisijom. Ostaje pitanje hoće li Vladi biti važniji razvoj hrvatske kompanije ili punjenje proračuna.