Američke kompanije imaju kraći životni vijek nego ikada prije, ′umiru′ u prosjeku za 30 godina, odnosno i prije nego ljudi koji ih vode, pokazuje istraživanje konzultantske tvrtke Boston Consulting Group (BCG).

BCG je nedavno objavio analizu, kojom je bilo obuhvaćeno 35.000 američkih kompanija izlistanih na burzi od 1950. godine, a koja je pokazala da zbog stečaja, spajanja ili drugih razloga te kompanije imaju kraći životni vijek nego ikada prije.

"U stvari", kako se navodi u izvješću, "tvrtke umiru mnogo prije nego ljudi koji ih vode". Prosječna izlistana kompanija umire nakon otprilike 30 godina, što je znatno kraći životni ciklus nego što je bilo sredinom 1980-ih.

"Zanimljivo, većina tvrtki u većini industrija danas ′umire′ ranije. Samo nekolicina doživi pedesete i šezdesete godine", kažu Martin Reeves i Lisanne Pueschel iz BCG-a.

Ne samo da se ranije gase, već je i veća vjerojatnost da će u nekom trenutku propasti, kaže se dalje u izvješću. Gotovo svaka deseta izlistana kompanija propadne svake godine, što je četiri puta više nego 1965., pokazuje analiza.

Šanse kompanija da ne prežive prvih pet godina sada iznose otprilike 1:3, u odnosu na 1:20 prije pola stoljeća. Ti rizici nisu prisutni samo u tehnološkom sektoru koji se brzo mijenja, već u većini industrija, a utječu i na velike tako i na male kompanija. "Ne postoji sigurno utočište", upozorava se u izvješću.

BCG pripisuje te dramatične promjene valu manjih i mlađih kompanija koje su izašle na burzu od sredine 1980-ih do kasnih 1990-ih. Te tvrtke imale su mnogo veći prosječni rizik za neuspjeh, a one koje su uspjele preživjeti i odrasti povećale su stopu smrtnosti etabliranih kompanija koje nisu dovoljno brzo odgovarale na nove izazove.

Veće, etablirane kompanije također su krenule kupovati manje tvrtke koje im mogu pomoći u novom okruženju. To je pak značilo brži ′nestanak′ dijela kompanija.

BCG nudi neke savjete za tvrtke i rukovoditelje koji žele postići trajan uspjeh. Tako primjerice savjetuje da se obrati pozornost na upozorenja i znakove ranjivosti, provjeri je li strateški pristup odgovara industriji i poslovnom okruženju, da se kontinuirano mijenja poslovanje kako bi se pratile promjene te da se ne stavlja fokus na kratak rok jer će se izgubiti dugoročna perspektiva. U konačnici, savjetuju da treba prepoznati kada je vrijeme za odlazak: "Ako tvrtka ne može postići održiv rezultat, ne bi trebala ustrajati. Uspješan izlaz može biti bolje rješenje nego malaksalost i polako trošenje resursa".