Potencijalni povratak približno 2,1 bilijun dolara gotovine koje američke kompanije drže u inozemstvu zabrinjava financijske stručnjake zbog utjecaja na jačanje dolara, a time i na stabilnost zemalja u razvoju. Pitanje repatrijacije dobiti koje kompanije iz SAD-a drže u poreznim oazama postalo je aktualno nakon što su oba predsjednička kandidata, Hillary Clinton i Donald Trump, obećali da će poduzeti mjere za vraćanje dijela dobiti.

"Činjenica da američke korporacije u inozemstvu drže najveći iznos gotovine ikada razlog je zašto novi val repatrijacije može biti veći poticaj za rast tečaja dolara nego 2005. godine", ističe se u analizi Morgan Stanleya koju prenosi Reuters. Naime, te je godine u SAD vraćeno oko 300 milijardi dolara od procijenjenih 500 milijardi dolara na temelju Domovinskog investicijskog zakona kojeg je donio tadašnji predsjednik George W. Bush. Tko je vratio dobit, na temelju tog zakona platio je porez od 5,25 posto umjesto 35 posto. Te je godine tečaj dolara prema euru ojačao 10 posto, iako ekonomisti i dan-danas dvoje koliko je na jačanje dolara utjecala ta repatrijacija.

Ako bi došlo do masovnog prebacivanja kapitala američkih kompanija iz poreznih utočišta u SAD, to bi izazvalo jačanje američkog dolara od barem nekoliko posto u odnosu na većinu drugih valuta, a proces jačanja bi trajao vjerojatno nekoliko mjeseci, smatra Josip Kokanović, analitičar Admiral Marketsa. "No, tu ne bi bio kraj. Naime, naglo povlačenje kapitala s manje likvidnih tržišta mogao bi destabilizirati pojedine zemlje te potencijalno usporiti globalni gospodarski rast te dovesti do još jednog dugotrajnog vala jačanja valuta kao što su američki dolar, švicarski franak i japanski jen", smatra Kokanović. Dodaje kako se nešto slično dogodilo 2013. godine kada je američka središnja banka počela najavljivati završetak programa ubrizgavanja novca u financijski sustav. "Valute tržišta u razvoju kao što je turska lira počele su naglo slabiti radi vraćanja kapitala u SAD, pa je turska središnja banka morala intervenirati kako bi spriječila paniku i pretjerano slabljenje valute. Sličan scenarij dogodio se i s ruskim rubljem pri prebacivanju kapitala iz Rusije nakon početka sukoba u Ukrajini", podsjeća Kokanović.

Međutim, treba uzeti u obzir da kompanije neće sav kapital prebaciti u SAD, a upitno je hoće li uopće doći do bilo kakvog značajnijeg prebacivanja, ocjenjuje analitičar Admiral Marketsa. "Naime, to pitanje se pojavilo na temelju komentara američkih predsjedničkih kandidata, a s obzirom da u predizbornim kampanjama političari uvijek obećavaju radikalne mjere koje nakon dolaska na vlast najčešće ne ispune, ne treba polagati velike nade u donošenje zakona koji će prisiliti američke kompanije na vraćanje kapitala u SAD", smatra Kokanović.