Prema konceptu privatizacije Naftne industrije Srbije kojeg je izradilo Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja početna cijena za 51 posto kapitala te kompanije iznosila bi na aukcijskoj prodaji dvije milijarde eura. Optimisti u tom ministarstvu nadaju se kako bi cijena, u slučaju velikog zanimanja, mogla na kraju dostići 2,5 milijardi eura. To bi bila najveća cijena po kojoj je dosad prodana neka od srbijanskih kompanija.
Odgođena privatizacija
I dok u Ministarstvu ekonomije "maštaju" o cijeni, način privatizacije NIS-a još je upitan zbog čega se njegova privatizacija odgađa više od godinu dana. U stručnim krugovima se upozorava kako odgađanje privatizacije smanjuje vrijednost NIS-a. Njegova knjigovodstvena vrijednost koncem 2006. godine iznosila je 1,2 milijarde dolara, dok je prije dvije godine ta vrijednost procijenjena na 1,6 milijardi dolara. Prema nedavno objavljenom podatku, NIS svakog mjeseca gubi 0,5 posto tržišta zbog kašnjenja privatizacije. Inozemne kompanije, u očekivanju privatizacije te kompanije, grade vlastite benzinske crpke na najatraktivnijim lokacijama čime smanjuju promet NIS-ovoj prodajnoj mreži. Tržišni udio NIS-a pao je sa 72 na 68 posto. Prema kazivanju Dragana Surdučkog, tajnika za energetiku Vojvodine, u kojoj je koncentriran najveći dio NIS-a, vrijednost kapitala te kompanije procijenjena je na tri milijarde eura. U NIS-u planiraju da do 2009. godine u kompaniju bude investirano 900 milijuna eura, od kojih je dio novca već osiguran. U vladi i stručnim krugovima još nisu ujednačeni pogledi o tome kako obaviti privatizaciju naftne industrije. Zorana Milanović-Mihajlović, svojedobno savjetnica za energetiku Miroljuba Labusa dok je obnašao funkciju potpredsjednika vlade, smatra kako ne vidi razlog zašto bi bila napuštena varijanta privatizacije koju ju je predložio privatizacijski savjetnik konzorcij Raiffeisen investment i Merill Lynch. Prema konceptu konzorcija, privatizacije NIS-a trebala bi biti obavljena u tri faze, s time da se u prvoj proda 25 posto njezina kapitala, a kupcu da pravo upravljanja.
Sukobljeni pogledi
Mlađan Dinkić smatra da je bolje odmah prodati većinski dio ako se novom vlasniku daje pravo upravljanja. Ministar ekonomije je uvjeren da će se na aukcijskoj prodaji postići veća cijena, a kao povod za takvo opredjeljenje uzima dosadašnja iskustva kada su na aukcijskim prodajama postignute višestruko veće cijene od početnih. Dok ministar Dinkić računa na natjecateljski duh u nadmetanju, Zorana Milanović-Mihajlović smatra kako nije najvažnije dobiti što veće novce. Ona prednost daje razvoju kompanije, a to vidi u strateškom partnerstvu s nekom od jakih inozemnih kompanija. Ona podsjeća kako je Dinkić, u ulozi ministra financija, lani prihvatio strategiju privatizaije NIS-a. Javnost je registrirala različite izjave Božidara Đelića, vicepremijera i ministra ekonomije Mlađana Dinkića o privatizaciji naftne kompanije, koja je trebala "probiti led" kada je riječ o početku prodaje državnog kapitala u javnim preduzećima. Sukobljeni pogledi proizlaze iz dva različita motiva. Model kojeg predlaže ministarstvo ekonomije zalaže se za dobivanje što više novca na samom startu privatizacije, dok druga varijanta daje prednost razvoju pred cijenom. Postupna privatizacija NIS-a ima veći broj pristalica koji svoje opredjeljenje temelje na pozitivnom iskustvu privatizacije mađarskog Mola. Riječ je o provjerenom receptu privatizacije, dok prodaja većinskog paketa otvara prostor za strahovanje od prodaje tržišta. Razvoj kompanije došao bi u drugi plan pa bi NIS kao proizvođač naftnih derivata bio u podređenom položaju u odnosu na konkurenciju. Favoriziranje prodaje manjinskog dijela omogućuje postavljanje uvjeta kupcu da uloži kapital u tehnološko unapređenje proizvodnje u dvije rafinerije i podigne zaštitu okoliša na veću razinu.