U portfelju Hrvatskoga fonda za privatizaciju 783 su društva kojima je vrijednost procijenjena na 60 milijardi kuna, od čega se na državno vlasništvo odnosi 16,5 milijardi kuna. Imovina je to samo na papiru, koje bi se Vlada rado riješila, uz izuzetak rijetkih tvrtki kao što su Podravka, Končar ili Croatia osiguranje, koje bi državnom proračunu mogle donijeti nekoliko stotina milijuna kuna.

U ovogodišnjem Pretpristupnom ekonomskom programu Vlada se obvezala da će 2010. privatizirati najveći dio preostalog državnog portfelja, a premijerkin savjetnik Željko Lovrinčević otkrio je da bi jači val privatizacije trebalo očekivati u drugom dijelu godine. Uz brodogradilišta, koja država pokušava prodati u drugom natječaju, ostali su udjeli uglavnom u problematičnim tvrtkama čiji radnici gladovanjem ili drugim oblicima iscrpljivanja nastoje odgoditi agoniju.

Upućeni procjenjuju da najmanje dvije, tri godine ne treba očekivati krupnije privatizacije već će se država nastojati rješavati sitnih udjela. To se moglo iščitati i iz izjava Damira Kuštraka, predsjednika HUP-a, koji je kao apsurdno izdvojio državno vlasništvu u hotelu Sheraton.

Vlada je u siječnju najavila da će napokon osnovati Agenciju za upravljanje državnom imovinom te je prvog čovjeka HFP-a Vedrana Duvnjaka zadužila da pripremi zakonsko rješenje. Taj bi posao trebao biti gotov do kraja ovog mjeseca. Silom prilika, HPB bi mogao biti prva i jedina pravna osoba u državnom vlasništvu koja bi mogla biti barem djelomično privatizirana u 2010. godini jer Vlada nema novca da u banku ubrizga stotinjak milijuna eura i tako poveća njezin kapital.

Ove godine ne treba očekivati znatnije prihode od privatizacije jer je izlazak velikih tvrtki na tržište dugoročniji proces, kaže Zdeslav Šantić, analitičar Splitske banke. Zamjeram Vladi što nema strategiju privatizacije pa su neke državne tvrtke propustile priliku da osnaže poziciju u regiji, kaže Šantić. Burzovni stručnjaci smatraju da bi Vladi bilo najlakše obaviti privatizaciju Croatia osiguranja kombiniranjem IPO-a s ulaskom strateškog partnera, no ni to nije posao koji može biti gotov ove godine.

Izlazak HEP-a na burzu nije realan prije 2013. godine, a to je i jedna od rijetkih tvrtki u državnom vlasništvu koja proračunu može donijeti znatniji prihod.

HEP Vlada ukida stari Zakon o privatizaciji HEP-a po posebnim uvjetima, što se u nekim krugovima tumači i kao priprema za početak rasprodaje. Započeo je proces procjene nekretnina i prodaje nekretnina tvrtke vrijednih od 1 do 2 milijarde kuna, a ozbiljan bi izlazak na tržište mogao biti tek poslije ulaska Hrvatske u EU.

PODRAVKA Država je vlasnik četvrtine dionica tvrtke, ali zbog odnosa snaga ima ključnu ulogu u toj tvrtki, koju je menadžerski pokušaj preuzimanja gotovo bacio na koljena. HSS i dalje odbija bilo kakav razgovor o prodaji državnog udjela, a zasad je najozbiljnije namjere iskazao Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic grupe, vjerojatnost je brze prodaje mala.

KONČAR Državni Kapitalni fond vlasnik je 26 posto Končara te mu je to pojedinačno i najveći udjel u nekoj tvrtki. Budući da su pale narudžbe u elektro i strojnoj industriji, procjenjuje se da sad nije idealno vrijeme za prodaju državnog udjela te da bi se bolja cijena mogla postići za godinu, dvije kad započne oporavak hrvatskog gospodarstva.

SHERATON Država je vlasnik 49% Sheratona putem Agencije za sanaciju banaka, koja je taj udjel stekla devedesetih, za sanacije PBZ-a. Većinski vlasnik ima pravo prvokup, no na pet dosadašnjih natječaja poznati hotelijer A. Leko nije ponudio zadovoljavajuću cijenu. Moguće je da putem HUP-a pritišće na vladu da mu povoljnije proda svoj udio.

CROATIA OSIGURANJE Dugo, zapravo, nije bilo ozbiljnijih priča o privatizaciji Croatia osiguranja, pa analitičari vjeruju da prije 2011. ne treba očekivati nikakvu ponudu. Od domaćih ulagača jedino su mirovinski fondovi prije pokazivali interes za sudjelovanje na IPO-u, a Šantić tvrdi da je CO propustio priliku da postane regionalna kompanija.

HPB Treba provesti dokapitalizaciju, a već dulje Vlada pregovara s EBRD-om o ulasku u tu državnu banku. Spominjala se prodaja od 25 do 49 posto udjela, s tim što EBRD želi jasnu strategiju izlaska države iz vlasništva banke. Visoke rezervacije za gubitke i pritisak HNB-a da provede dokapitalizaciju mogli bi ubrzati prodaju.