Što znači današnji zahtjev, kako će on utjecati na politike Vlade i središnje banke?

Pismo je još jedan formalni korak prema ulasku u tečajni mehanizam ERM II. U tom mehanizmu moramo sudjelovati najmanje dvije godine da bismo zadovoljili nominalne kriterije za uvođenje eura. U pismu i popratnom akcijskom planu ujedno se opisuju reforme koje bi trebale ojačati potencijalni rast i otpornost hrvatskoga gospodarstva na moguće poremećaje. Mjere se namjeravaju provesti tijekom iduće godine, nakon čega očekujemo pozitivnu ocjenu spremnosti i ulazak u tečajni mehanizam. Fiskalna i monetarna politika uvelike su usklađene sa zahtjevima sudjelovanja u tečajnom mehanizmu. Fiskalna politika vodi se razborito, s ciljem jačanja održivosti javnih financija i smanjenja troška financiranja pa ujedno udovoljava kriterijima članstva u europodručju. Monetarna politika i sada održava oscilacije tečaja kune prema euru u razmjerno uskom rasponu, a jedinu će promjenu donijeti određivanje središnjeg pariteta prema kojemu će tečaj oscilirati. Najavljene reforme također se mahom navode u različitim strateškim dokumentima, ali ih se na ovaj način dodatno potiče.

Znamo da je Bugarska odbijena u prvom valu, može li se slično dogoditi i nama?

Procedura je definirana i u tom smislu nikakve vanjske okolnosti ne bi trebale nepovoljno djelovati na tijek našeg procesa pristupanja tečajnom mehanizmu. Također, europski partneri dobro reagiraju na stabilnost hrvatskog bankovnog sustava, kao i na povoljan trend smanjenja makroekonomskih neravnoteža.

Obvezuje li nas zahtjev na određene reforme i koje?

Pismom namjere najavili smo provedbu niza mjera koje se mogu podijeliti u šest glavnih područja. Prva se skupina odnosi na uspostavu bliske suradnje s Europskom središnjom bankom. Time će Hrvatska postati članica dvaju mehanizama - jedinstvenog mehanizma za superviziju banaka i jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka - u kojima sudjeluju sve države članice europodručja. Priključenje tim mehanizmima očekuje se usporedno s ulaskom u ERM II. Nadalje, ojačat će okvir za provedbu makroprudencijalne politike pružanjem središnjoj banci jasne ovlasti za korištenje alata kojima će u slučaju potrebe moći propisati strože minimalne uvjete odobravanja kredita. Nadalje, u pismu je najavljeno potpuno usklađivanje s najnovijom europskom regulativom u području sprečavanja pranja novca, jačanje kapaciteta Državnog zavoda za statistiku, bolje upravljanja u javnom sektoru te manje administrativno i financijsko opterećenje gospodarstva. Sve te mjere koriste hrvatskom gospodarstvu i poželjno ih je provesti neovisno o pristupanju tečajnom mehanizmu.

Kad bi Hrvatska u najboljem slučaju mogla uvesti euro?

U tečajnom mehanizmu morat ćemo provesti najmanje dvije godine. Ako se sredinom iduće godine stvore uvjeti za pristupanje tečajnom mehanizmu, uvjet dvogodišnjeg sudjelovanja u mehanizmu mogli bi zadovoljiti tijekom 2022. godine. Pod pretpostavkom da u tom razdoblju Hrvatska zadovolji takozvane nominalne kriterije konvergencije, odnosno Maastrichtske uvjete, u najbržem scenariju euro bi mogao biti uveden 1. siječnja 2023. godine. No nema nikakvih unaprijed određenih datuma ni obveza, treba ići korak po korak.

Računate li s mogućnošću referenduma o uvođenju eura?

Sve zemlje članice EU, osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva, obvezale su se uvesti euro, ali mogu odgađati donošenje odluke. Vjerujemo, i to smo jasno obrazložili, da Hrvatskoj duge odgode štete i da je euro poželjno uvesti u najkraćem mogućem roku. Zbog osjetljivosti teme i nepovjerenja koje građani općenito imaju prema reformskim procesima, nužno je nastaviti i dodatno proširiti javnu raspravu o euru. HNB i ja osobno već gotovo dvije godine, od predstavljanja eurostrategije, intenzivno komuniciramo sve bitne elemente procesa. Poželjno je, međutim, uključivanje većeg broja dionika u javnu raspravu, a to se polako i događa. Stručnjaci se u sve većem broju pojavljuju u javnosti, što je korisno jer njihove analize trebaju pružiti glavnu argumentaciju u raspravi. Hrvatskim gospodarstvenicima, od turističkih djelatnika, preko velikih izvoznika do malih obiteljskih gospodarstava, euro će najviše koristiti. Oni to vrlo dobro shvaćaju, no i oni moraju signalizirati u kojoj će se mjeri te koristi prenijeti u veću zaposlenost i plaće.

Važno je čuti i same građane, ali ne tako da se prenose i pojačavaju njihove bojazni, nego da se povežu svi dionici i argumentirano odgovore na strahove, prvenstveno na onaj o snažnom porastu cijena. Oni koji vjeruju da bi referendum pospješio takvu raspravu o euru su u zabludi. Upravo suprotno, vjerujem da bi atmosfera referenduma pojačala emotivni naboj, a ispraznila raspravu od sadržaja. To nisu sasvim izbjegle ni Švedska ni Danska, razvijene demokracije koje su ujedno i jedine odluke o odgodi procesa donijele na referendumima. Također, tim je zemljama trošak odgode, odnosno izmakla korist, bitno manji nego Hrvatskoj pa im je i luksuz odgađanja odluke pristupačniji.